Veliko mezarje: Dova za šahovićke rahmetlije Devedesetidvije godine je proteklo od kako je posljednji Bošnjak iz Šahovića ukopan u to mezarje. Poslije toliko godina zahvaljujući jednom plemenitom čovjeku 06. aprila 2016.godine po prvi put Bošnjak zijareti Veliko mezarje i uči Fatihu rahmetlijama. O, Bože, hvala Ti što si me upoznao sa ovim dobrim čovjekom.

Zgrada osnovne škole na mezarju Šahovića

Slučajni susret kod zajedničkog prijatelja u Bijelom Polju i poznanstvo sa jednim čestitim čovjekom moram podijeliti sa čitaocima portala Bosnjaci.Net.
„Ja sam Vlado iz Tomaševa (Šahovići). Rođen sam i živim u Muslićima.“
- „Drago mi je. Ja sam Ibrahim Čikić iz Bijelog Polja (Akova).“
„A, ti si onaj iz novina? Čitao sam tvoju knjigu u feljtonu u Vijestima. Dobro si ono napisao. Svaka ti čast ali, sam si. Nemaš nikoga od tvojih da te podrži. Bio sam u rukovodstvu tada jedinstvenog DPS-a kad su vas hapsili. Sve znam. Istinu si napisao. Pratio sam. Dobro se nosiš.“
- „Hvala ti Vlado. Ali reče mi da si iz Muslića?“
„Da.“
- „Meni je rahmetli majka iz Muslića. Šćer Šerif-age Muslića.“
„A, čuvenog Amir-age Muslića sinovica, jel' tako?
- „Da. Amir-aga je njen amidža.“
„Imaš li želju da dođeš kod mene da vidiš gdje su živjeli Muslići i gdje se nalaze njihovi grobovi?
- „Kako ne bolan nebio. Vrlo rado. Hvala ti na pozivu dobri čovječe.“

„Evo ti broj telefona pa zovi kad budeš mogao. Samo provjeri da li sam kući i da nisam u kakvom poslu. Dođi i obiđi groblja tvojih predaka i pokloni se njihovim sjenama. Ja ću ti pokazati gdje se nalaze groblja. Svi u Šahovićima odlično znaju gdje su bila muslimanska i turska groblja. Nije to nikakva tajna. Mi dobro znamo da su tu nekada za vrijeme otomanske imperije na ovim prostorima živjeli muslimani i Turci. Skoro u svakom selu ili zaseoku i danas postoje muslimanska i turska groblja.“

Stambeni objekat na centralnom mezarju, nekada imanje Amir-age Muslića

Centralno mezarje

I danas stoji porodična kuća Šahovića koja je jedno vrijeme služila kao zgrada načelštva, a kasnije u Titovoj jugoslaviji kao opštinska zgrada

Već sutradan sam nazvao Vlada i dogovorio da sljedeći dan dođem kod njega. Lahko sam ga našao jer sam desetinama puta prošao kroz te krajeve i dobro poznajem toponime Vraneške doline. Srdačan doček od srane Vlada i njegove domaćice. Kuhani krompiri, sir, kiselo mlijeko i turšija prvoklasne kvalitete. Zaista dužno poštovanje i zahvalnost plemenitim ljudima.

Mali auto sa kojim sam zahvaljujući prijatelju došao do Vladove kuće nije bio kadar nositi se sa makadamom i brdima šahovićkog kraja te domaćin upali svog terenca i krenusmo u obilazak. Pošto se Veliko mezarje nalazi daleko od glavne saobraćajnice na samom vrhu zaseoka Strane pade odluka da prvo odemo na to mezarje. Veliko mezarje je zauzimalo ogromni prostor i na njemu su se pored Muslića kopali i Mušovići, Kalići, Ljaljevići, Drpljanini, Suljevići, Sadikovići, Šahovići, Grbovići, Nišići, Kujevići, Kajevići, Jusufovići, Babaići, Fazlovići, Hasanbegovići, Mehonjići, Sejdovići, Čokrlije, Drndari, Elezovići...

Dio imanja Amir-age Muslića

Dobar dio Velikog groblja danas je imanje Milije Kljajića i odavno je pretvoreno u obradivo zemljište a na jednom dijelu je izgrađen i stambeni objekat. Na preostalom dijelu zarasli u korov i danas su vidljivi kaburi. Devedesetidvije godine je proteklo od kako je posljednji Bošnjak iz Šahovića ukopan u to mezarje. Poslije toliko godina zahvaljujući jednom plemenitom čovjeku 06. aprila 2016.godine po prvi put Bošnjak zijareti Veliko mezarje i uči Fatihu rahmetlijama. O, Bože, hvala Ti što si me upoznao sa ovim dobrim čovjekom.

Dok smo moćnim terencom silazili makadamskim putem niz Strane Vlade prekide tišinu. Moram ti ovo ispričati Čikiću:

„U Šahovićima su živjeli muslimani koji su se prezivali Šahovići i kopali su se u groblju gdje se danas nalazi Osnovna škola. Jedna džamija i groblje bili su na imanju danas Tapuškovića. Do Drugog svjetskog rata stajale su zidine. U ratu je do temelja srušena. (Ostale tri su srušene 1924. op.a.)
Ima groblje i na mjestu gdje se nekada nalazio Omladinski dom a danas je tu crkvena komuna.
I u Turčinovcu ima groblje i pretvoreno je u obradivo zemljište. Nalazi se na imanju Krgovića danas Drljevića.
Jedno groblje je bilo i u zaseoku Strane na imanju Gavrila Boškovića i Milivoja Šiljka danas Blaža Madžgalja. Dio groblja na imanju Madžgalja je pretvoreno u obradivu zemlju a na imanju Šiljaka i danas stoji i vide se grobovi.
Groblje se nalazi i na imanju Šukovića nije uzurpirano ali ga je šuma preuzela.
Nije uzurpirano groblje ni na imanju Sava Vojinovića ali je zaraslo u korov.
Na imanju Boškovića postoji groblje i danas se zove Grobići i nije uzurpirano.
Centralno groblje je bilo i na imanju danas Milije Kljajića i Miodraga Šiljka. Ovo su opšte poznate stvari Čikiću i ovo u Tomaševu znaju i djeca.“

Panorama Šahovića: Zaseok Čokrlije

Sa lijeve strane puta jedno od mnogobrojnih muslimanskih mezarja zarasla u šumu

***
Naumpade mi događaj iz daleke 1986. godine kada je glavni imam u Bijelom Polju bio hadži hfz. ef. Jusuf Karaman. Bio je to zlatni period IZ u Bijelom Polju. Hafiz je plijenio držanjem i mudrošću čak i pripadnike različite kulturološke i vjerske provincijencije. Imao je ogromni uticaj u narodu. Helem, poslije podne namaza u haremu Gradske džamije momčina od nekih tridesetak godina priđe hafiz efendiji.

„Hodža ja sam Leković (zaboravio sam ime) iz Pavinog Polja. Radim u fabrici obuće Lenka. Došao sam da vam kažem i da vas povedem na groblje Hasanbegovića koje već nekoliko godina ruši i ravnja moj rođak Leko predsjednik suda u Bijelom Polju. Kamenje sa grobova lomi i baca u šiblje i Ljuboviđu. Hoće da ga prisvoji iako svi znamo da je to muslimansko groblje i da se u katastru vodi kao groblje. Molim vas dođite i učinite nešto da ga zaustavite. Ja ću vas lično odvesti i pokazati vam gdje se sve nalazi bačeno kamenje (nišani).“

Veliko mezarje

Zaseok Babajići

Hadži hafiz Jusuf ef. Karaman uvede nenadnog gosta u kuću kako bi uz šerbet, tatlije i kahvu na miru popričao sa njim. Mudri hafiz je želio da kroz muhabet sa momkom sazna koji su suštinski razlozi njegovog dolaska. Plašio se da nisu u pitanju lični sukobi i porodične svađe te da momak iz revolta nije došao u IZ kako bi se osvetio moćnom rođaku. Ali sve je ukazivalo da je momak isključivo iz etičkih i moralnih razloga došao da nam ispriča istinu. Već sutradan sam sa hafiz efendijom otišao do katastra. U posjedovnom listu smo vidjeli da se mezarje Hasanbegovića vodi kao vakufska imovina. Otišli smo do opštinskog pravobranioca i zatražili pravnu zaštitu. Momak je u više navrata dolazio i insistirao da nam pokaže lokaciju mezarja. Hafiz je davao vremena državnim organima da preduzmu konkretne korake i smirivao momka pozivajući ga na strpljenje. Nije želio talasati. Ali momak je bio uporan. Kada smo vidjeli da od pravobranioca neće biti nikakve reakcije osim opstrukcije i zavlačenja konačno smo se dogovorili za termin našeg dolaska na lice mjesta kako bi se uvjerili u istinitost njegovih riječi. Kada smo izašli na teren tačno preko puta porodične kuće Lekovića zatekli smo stanje onako kako nam je momak ispričao. Nažalost, ni tada kao ni danas nije bilo zainteresovanosti od strane vjerskih i državnih institucija da se spriječi uzurpacija vakufske imovine. Organiziranom akcijom UDBE i IZ u CG hafiz efendija je sljedeće godine pod pritiskom morao napustiti službu u Bijelom Polju i nastaviti rad u dalekoj Zenici. Njegovim odlaskom stavljena je tačka i na uzurpaciju Hasanbegovićkog mezarja.

Dio velikog mezarja na Stranama zarastao u šiblju

***
Definitivno uvijek je bilo i bit će istinoljubivih i čestitih ljudi u svim narodima i religijama koji su spremni podržati istinu i pravdu. Nažalost, političari i crkveni velikodostojnici svoje imperije održavaju na podjelama i širenju straha od različitosti. Zato se svim silama trude da žrtvu njihovih zlodijela natjeraju na zaborav i šutnju. Istina odgovara i nju podržavaju samo dobročinitelji i svjesni ljudi. Znaju zločinitelji da zaborav, šutnja i kontralustracija sigurno vode na put zla i ponavljanja zločina.

Ipak sam siguran i hoću da vjerujem da bi kroz civilizacijski i ljudski razgovor sa današnjim domaćinima na čijim se imanjima nalaze ostaci neuzurpiranih mezarja došlo do dogovora da se očiste, zagrade i sačuvaju od propadanja muslimanska mezarja. Onaj ko remeti mir mrtvima priziva sebi i svom potomstvu nemir za vijek vjekova. Zato bih na ovim radovima uz odgovarajuću materijalnu nadoknadu obavezno trebalo angažovati mještane. Da skupa zajedničkim snagama pokažemo da umijemo i moramo poštovati različitosti.

Iskreno se nadam da će i ovoga puta građani Vraneške doline pokazati dovoljno svijesti i uzeti aktivno učešće u ovoj plemenitoj misiji. Poznavajući ljude iz tih krajeva ubijeđen sam da neće podleći dezinformacijama i da će učestvovati u ovoj akciji.

Ovako danas izgleda imanje Tapuškovića: Ni traga od džamije i mezaristana

U Sarajevu, 12. IV 2016.