Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva U Crnoj Gori se danas obilježava 19 godina od ratnih dešavanja na području Dubrovnika, kada je tadašnja crnogorska vlast, na čelu sa aktuelnim premijerom Milom Đukanovićem, mobilisala oko 30.000 vojnika Jugoslovenske narodne armije sa ovih prostora. Kako se borba rasplamsavala, premijer je pojačavao intenzitet i ton svojih patriotskih govora. Tako je zabilježena i njegova čuvena izjava, koja je objavljena u "Pobjedi" od 22. oktobra 1991. godine: "Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanoviљte je izdajničko.Ć Tadašnji i sadašnji premijer svakodnevno je bodrio naše borce i "bombardovao" ih patriotskim izjavama; one iste borce kojima danas sude u crnogorskim sudovima sudije i tužioci izabrani u Skupštini Crne Gore voljom vladajuće većine Đukanovićevog DPS-a, onog istog Đukanovića koji je govorio:
- Nametnuti rat ćemo dobiti, baљ kao љto smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naљe istorije. Ovog puta ćemo zavrљiti zajednički život sa njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena. Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego љto su to uradili priučeni boljљevički kartografi, čiji je, izgleda, jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo. Joљ ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva - govorio je premijer.
Jedna od njegovih čuvenih izjava je i kako se ne može mahati grančicama mira dotle dokle se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uniљtavaju imanja samo zato љto su Srbi.
- Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom. Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat – i ima ga. Љah sam omrznuo od njih i njihovog podaniљtva љahovnici i mladoj demokratiji, tipa kalaљnjikov - poručio je Milo Đukanović, na Zimskom dubrovačkom festivalu, 1991. godine.
Ponosan je tada premijer bio i na predsjednika Slobodana Miloševića.
- Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj Gori govore da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente. A argumenat je da nam je rat bio nametnut, bili smo napadnuti od strane hrvatske vojske. Miloљević je neљto najbolje љto se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene faљističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokuљavaju da uniљte sve ono љto je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije - govorio je Đukanović.
Nije premijer tada štedio ni crnogorskog pisca Jevrema Brkovića, pa je 1992. godine kada je napustio Crnu Goru, izjavio: "Svaki pametan Crnogorac i svaki poљten čovjek u ovoj zemlji sa prezirom pominje ime izdajnika Jevrema Brkovića, koji je iz lične sujete izdao svoj narod i sada daje antijugoslovenske izjave po Zagrebu, dok ustaљe, ponovo kao 1941. godine, krvave svoje kame na nemoćnim srpskim civilima.Ć
Kritikovao je premijer u tom periodu i malobrojne koji su govorili o strahu od srpske okupacije.
- Љto se tiče straha od Srbije, time se pokuљava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustaљoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Љtedimlije, politike razbratniљtva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmiљljaju etnogenetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naљe pismo latinično, a vjera nam katolička. I to sve s namjerom da dokažu naљu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe - govorio je Đukanović.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo i njemu je opadao borbeni moral, pa je sve ovo što je izgovorio neuspješno pokušavao da opovrgne u intervjuu hrvatskoj državnoj televiziji, tvrdeći da u tom periodu izjave nijesu bile "baš dobro vagane".
Gostujući uživo u gledanom i kontroverznom programu u aprilu 2005. godine "Nedjeljom u dvaĆ Aleksandra Stankovića, Đukanović je rekao da je "trend odnosa između Hrvatske i Crne Gore definitivno uzlazniĆ, a da je prekretnica bilo njegovo izvinjenje 2000. godine u Cavtatu "za svu bol i sva stradanja i sve materijalne gubitkeĆ koji su stanovnicima Konavala i Dubrovnika pripadnici JNA iz Crne Gore nanijeli 1991. godine.
On je tada ponovio da je Crna Gora u tome bila žrtva velikosrpske manipulacije "sa ishodištem kod Slobodana Miloševića i u Generalštabu JNAĆ, ali da taj "pohod ne može služiti na čast nikomeĆ.
- JNA jeste imala jednu definitivno nečasnu ulogu i u Hrvatskoj i u Bosni. Crna Gora utoliko što su njeni ljudi makar i manipulisani, makat i vođeni tim motivom očuvanja Jugoslavije učestvovali - rekao je tada Đukanović.
On je kazao i da nije huškao na rat svojim izjavama da je "srpsko stanovništvo u Hrvatskoj ugroženo terorom hrvatskih vlastiĆ da je "zbog šahovnice zamrzio šahĆ i negirao da je njegova fotografija sa rezervistima na naslovnoj strani "Monitora" snimljena u pohodu na Dubrovnik.
- Da li je svaka izjava najpreciznije odvagana u tom vremenu vjerovatno ne - zaključio je tada on.
Autor filma "Rat za mir"Koča Pavlović kazao je juče da su u jesen 1991. godine, kada je raspad Titove Jugoslavije postao neizbježan i kada je nastao grabež za teritorije, Bulatovićeva i Đukanovićeva vlast i Kilibardina opozicija napravili konsenzus oko crnogorskih ratnih ciljeva.
- Ugledajući se, valjda, na kralja Nikolu i oslanjajući se na snažnu Miloševićevu podršku, oni su odlučili da Crnu Goru prošire u rejonu Konavla i Dubrovnika. Zahvaljujući naglašenom jugoslovenstvu, crnogorskom patriotizmu, i poznatoj ratničkoj tradiciji naših ljudi, a uz pomoć "Pobjede" i TVCG, oni su crnogorske građane lako zaveli i odveli stranputicom - neke u smrt, jedan broj njih u zločin, a ogromnu većinu u sramotu od koje se i danas stide - naveo je Pavlović.
Od tada, pa sve do dana današnjeg, kako je dodao, ratnici za mir nastoje da spriječe iznošenje pune istine o osvajanju Konavla i o neostvarenoj Republici Dubrovnik.
- A puna istina počinje jasnom konstatacijom da su Bulatović, Đukanović, Marović i Kilibarda glavni i odgovorni za taj glupi i sramotni rat. Baš kao što su upravo oni, u tom ili u nekom užem krugu, najodgovorniji za sve što je ovaj narod i ovu državu snalazilo od tada, pa do dana današnjeg. Osjećaj kolektivne krivice i odgovornosti svih učesnika "dubrovačke kampanje" bio je paravan iza koga su se krili oni koji su bili stvarno odgovorni za taj sramni pohod i oni koji su počinili zločine u Konavlima i Dubrovniku. Dvadeset godina se čitava Crna Gora stidjela zbog gluposti Moma, Mila, Sveta i Nola, i zbog zločina jednog malog broja svojih građana. Ko laže taj i krade - kaže narod. A ko krade - taj je spreman i da ubije. Zato je prirodno što je politička elita naših "ratnika za mir" na kraju završila u kriminalu, i to krupnom i organizovanom. Sada mi, kao narod i kao država, skupo plaćamo strašne greške iz minulih vremena - kazao je Pavlović.
Prema njegovim riječima, vjerovali su im kada su ubjeđivali da su nam bliži naši zločinci od tuđih žrtava.
- Zato sada svi trpimo zbog toga što su Milu i Svetu danas mnogo bliži tuđi kriminalci od vlastitog naroda - naglasio je Pavlović. (M.V. RAKČEVIĆ- D. ŽIVKOVIĆ)

Nikolić: Mesić i Tuđman huškali na rat


Predsjednik Udruženja boraca ratova od 1990. godine Radan Nikolić ocijenio je juče da se normalizacija odnosa između Hrvatske i Crne Gore ne može graditi na netačnom i jednostranom prikazivanju oružanih sukoba.
- Ne sporimo pravo pojedinih medija koji to čine i njihovih filmadžija da daju svoje viđenje ratnih dešavanja u dubrovačkoj regiji i širem području bivše SFRJ, ali je sporna činjenična utemeljenost tih viđenja i nespremnost istih da daju prostor da se čuje i druga strana i prikažu dokumentarni filmovi koji govore o ratnim zločinima koje su počinili pripadnici hrvatskih paravojnih formacija nad vojnicima JNA i Srbima - naveo je Nikolić.
On je izrazio žaljenje zbog civilnih žrtava od dejstava pripadnika JNA iz Crne Gore, ali i podsjetio da odgovornost za te žrtve u krajnjem snose hrvatski "razbijači zajedničke države - izvođači krivičnog djela oružane pobune iz Osnovnog krivičnog zakonika SFRJ".
- Podsjećamo da je Franjo Tuđman na oružanu pobunu i zvanično pozvao u Trogiru 5. maja 1991. godine. Takođe, podjećamo i na njegovu izjavu na Trgu bana Jelačića 24. maja `92. godine da rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela. Poručujemo prohrvatskom medijskom lobiju u Crnoj Gori da između laži i istine nema sredine, a istina je da se u Republici Hrvatskoj početkom `90-ih godina prošlog vijeka desila oružana pobuna i da realizatori te pobune, hrvatske oružane snage, do međunarodnog priznanja od strane Generalne skupštine UN mogu imati samo satuts paravojnih formacija. Govoriti o ratnim dešavanjima `90. u Hrvatskoj uključujući i dubrovačku regiju, a da se pri tom preskače uvodni dio priče o šovinističko-ratnoj politici HDZ-a i njenih lidera Tuđmana i Mesića nije ništa drugo do falsifikovanje novije istorije - zaključio je Nikolić.

Država da preuzme odgovornost

Nevladina organizacija Anima saopštila je da je na danaљnji dan, 1.oktobra 1991. godine Crna Gora napala Dubrovačku regiju.
- U opљtini Kotor, u Morinju je, tokom ratnih dejstava na Dubrovnik, od 3. oktobra 1991. do 2. jula 1992. godine, po naљem saznanju, u tzv. Centru za prihvat zarobljenika Logor Morinj smjeљteno preko 300 zarobljenika nad kojima su rezervisti iz Kotora vrљili torturu. U Višem sudu u Podgorici 2008. godine počelo je suđenje za Morinj, kada je љestorici optuženih izrečena prvostepena presuda. Dakle, država je preuzela odgovornost: pokrenuti su sudski procesi u kojima se ispituje krivična odgovornost pojedinaca, plaća se ratna љteta, političari su se izvinili, mediji korektno i sve čeљće piљu o tim deљavanjima - naveli su iz Anime.
Dana 3. oktobra 2010. članice Anime i polaznice ženskih studija će obići mjesto Logora Morinj i mirnom љetnjom kroz Stari grad Kotor podsjetiti građane na ova deљavanja i neophodnost prevladavanja svih vidova poricanja.

ANKETA "DANA"

Odgovorni i dalje na vlasti


Tahir MUJIĆ, student: - To je bila velika greška u svakom slučaju. Ja sam bio u Dubrovniku, to je prelijep grad, koji je po mom mišljenju tada uništen bez ikakve potrebe. Sve to su platili nedužni ljudi. Rat su definitivno stvorili političari, nije ga narod izazvao sigurno. To nije bio građanski rat, već rat među državama i političarima. Možda su tu bili umiješani i strani interesi, ali ja to stvarno ne znam. Za naše političare sigurno znam da jesu krivi.

Miloš RAŠOVIĆ, radnik: - Ja sam još 1985. godine, zbog prigovora savjesti, odbio da idem u vojsku i tako sam pokazao šta mislim uopšte o ratovanju. Najbolje je da čovjek ima mirnu savjest i da ne podupire najužasniju organizaciju koja je ikada postojala na zemaljskoj kugli, a to je vojska. Kao hrišćanin osuđujem svaku primjenu sile. Za dubrovačko ratište kriv je cjelokupan svjetski sistem, zlo koje podržava militarističke organizacije u bilo kom obliku.

Nebojša MILETIĆ, violinista: - Još me je sramota od tog događaja i svega što se dogodilo, iako nijesam učestvovao u tome. Nažalost, svjedoci smo da ljudi, koji su i te kako imali veze sa svim tim, još utiču na naše živote. Narod je definitivno kriv što je sve ispalo tako, jer mi smo ih birali, učestvovali ili mirno gledali sve te stravične događaje. Mislim da u vrlo malom dijelu to ima veze sa stranim interesima, već više sa nama, jer smo dozvolili da budemo izmanipulisani.

Filip MILAČIĆ, asistent na Fakultetu političkih nauka: - Naravno da je neko kriv. Ne želim da ih imenujem, ali su krivci među nama. Siguran sam da je dubrovačko ratište velika sramota za Crnu Goru, a okolnosti oko njega treba tek raščistiti.

M.I. - S.Ć.