MOJ OMAŽ MADAM MEVLIDI SERDAREVIĆ – ŠAHOVIĆ
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 31. Oct 2024. 13:10:35
Trebinjka rođena u Dubrovniku 1942. god., gdje je završila osnovnu i srednju školu, a Pravni fakultet u Sarajevu, Mevlida-hanum Serdarević – Šahović je preselila na Ahiret u osamdeset drugoj godini života u srijedu, 30. 10. 2024. god.

Tu vijest tužnim glasom prenijela mi je moja Azra na putu za Planu, kod Gackog, gdje je upriličeno sjećanje na lik i djelo Čamil efendije Avdića, njegov rodni kraj, gdje je i džamija s njegovim imenom.

Madam Mevlida je bila naša kućna prijateljica. I više od toga, bila je Azri kao sestra. Pozivala ju je kao reisovicu na sastanke ne sama sa uglednim sarajevskim hanumama, već i sa važnim ženama iz Europe i svijeta u postranom oporavku bošnjačko-bosanskog društva. Podržavale su jedna drugu u ženskom aktivizmu u domovini i svijetu. Moja Azra je bila sretna i ponosna u društvu sa Mevlida-hanumom, što je i mene činilo sretnim i ponosnim na njih obje.

Da, tako je. Madam Mevlida je bila predana aktivistkinja u podizanju samoodržive svijesti Bošnjakinja i Bošnjaka/Bosanki i Bosanaca. Knjige, koje je nizala jednu iza druge: Priče i legende trebinjskih Bošnjaka, Priče i legende bošnjačkih porodica – Mehmedbašići iz Stoca, Priče i legende bošnjačkih porodica iz Hercegovine i Bosne te Serdarevići iz Ljubinja predstavljaju rudimentarno štivu za otrežnjenje bošnjačke kulturne i bosanske zemljišno-vlasničke i državno-konstitutivne svijesti.

Tamo gdje nije stizala sama, tražila je pomoć od drugih da osvijetli i prosvijetli bošnjačko/bosansko kulturo ponašanje i dječji bontonski odgoj, o čemu svjedoče dvije koautorske knjige: Bošnjačka kultura ponašanja i Dječji bonton. Ni bolest ni smrt nisu je spriječili da započne još jednu svoju knjigu o bošnjačkim porodicama iz Konjica jer je na umu imala Hadis Allahovog Poslanika, u kojem se kaže da ako nastupi Smak svijeta, a vi u ruci držite sadnicu voća, usadite je, imat ćete za to nagradu kod Allaha. Mevlida-hanum je uradila upravo to: držala je u ruci knjigu sadnicu i usadila ju je iako je vidjela da joj se približava lik meleka Azraila.

Madam Mevlidu upoznao sam u maju 1993. god. u amfiteatru Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevo u svojstvu člana-osnivača Obnoviteljskog sabora, koji je nastao kao posljedica raspada jugoslovenske države i društva i koji me u odsutnosti izabrao za naibu-reisa, vršioca dužnosti reisu-l-uleme u Bošnjaka u ratnim uvjetima. Njezin muž Ismet Serdarević, rodom iz Ljubinja, na pola puta između Trebinja i Mostara, bio je prepoznatljiv član „Mladih muslimana“ i aktivni član Obnoviteljskog sabora. On me dočekao u Sarajevu zajedno sa Nihadom Halibegovićem kako bi preuzeo dužnost naibu-reisa u okupiranom Sarajevu.


Mevlida-hanum se nakon kratkog vremena povukla iz Obnoviteljskog sabora nakon što je obavila svoju dužnost u njegovom osnivanju da bi se aktivirala u radu sa ženama na domaćoj i ženskim organizacijama na međunarodnoj razini.
Jasna i precizna, Mevlida-hanum bila je duša i um svojim sestrama i drugaricama u domovini, a ženama partnericama iz Europe i svijeta Madam Mevlida je bila učiteljica i vitezica u odbrani bošnjačke časti i bosanske slobode.

S elegantnom superiornošću Madam Mevlida je komunicirala sa bjelosvjetskim promatračima u vrijeme opsade Sarajeva, opsade koja je trajala 1425 dana i noći, ukazujući im da u Bosni i njezinoj Hercegovini žive ljudi, koji imaju dušu i srce, koji imaju jezik i kulturu, koji imaju volju za smislom, a ne volju za močim i silom, koja ugrožava prava i slobodu drugoga.

Ne znam hoće li se u Bosni roditi Bošnjakinja, koja će biti na razini brige o svakom segmentu bošnjačke/bosanske kulturne baštini, kao što se brinula Mevlida-hanum, ali znam da njezina spisateljska baština o kulturi i obrazu Bošnjakinja/Bošnjaka i Bosanki/Bosanaca postaje/ostaje kao trajni uzor i zavjet budućim pokoljenjima iz našeg naroda da upamte da ono što je napisano ostaje trajno, a ono što se samo pamti nestaje zauvijek.

Azra je uvelike svoju žalost za Mevlida-hanumom prenijela na mene, ali oboje smo sretni što smo je poznavali i što nam je bila kućna prijateljica, kojoj smo se uvijek radovali da nas posjeti i priča o svom novom i izazovnom projektu o porodičnim korijenima bošnjačkih uglednih, utjecajnih, ali i zaboravljenih familija.

Mevlida-hanum Madam Sardarević-Šahović će nam jako nedostajati. No, Allahova je volja da svi na Ovaj svijet dolazimo Njegovom voljom i svi se Allahu vraćamo Njegovom voljom.

Nama ostaje da učimo dovu da Allah Milostivi podari lijepi Džennet našoj Mevlidi-hanum, a njezinim voljenim sestri Dženi, kćerci Fadili i Selmi, sinu Mustafi, zetu Eldinu Begiću, snahi Melihi, unučadima Hamzi, Kerimu, Arifu i Ajni, bratu Hasanu i snahi Vildani sa djecom, bratu Izetu i snahi Amina sa djecom, djeveru Nijazu sa djecom, jetrvi Lieni Serdar sa djecom – da Allah podari sabur i ponos što su imali svoju Mevlida-hanum, kao uzor svima nama. Amin!

AL-FATIHAH!