MUSTAFA CANKA, priznati novinar, publicista i književnik
ULCINJ JE DIJETE MORA
Autor: Božidar Proročić, književnik i publicista
Objavljeno: 28. Oct 2024. 15:10:05
Mustafa Canka, priznati novinar, publicista i književnik, godinama doprinosi očuvanju i promociji bogate kulturne baštine Ulcinja. Svojom najnovijom knjigom “Gusarska republika Ulcinj”, istraživačkim pristupom i živopisnim pripovijedanjem, dodatno je privukao pažnju javnosti i probudio interesovanje za intresantnu prošlost svog grada. Među svojim sugrađanima i širom Crne Gore važi za kulturnog ambasadora, osobe koja neumorno radi na očuvanju identiteta i autentičnosti Ulcinja. Njegova ljubav prema moru i Mediteranu i posvećenost kulturnom nasljeđu bili su povod za ovaj razgovor u kojem otkriva detalje svoje nove knjige, ali i svoje viđenje kulturnog razvoja grada.
Šta Vas je inspirisalo da napišete knjigu „Gusarska republika Ulcinj“?
Canka: Riječ je o jednom od najzanimljivijih perioda u istoriji ovog najstarijeg grada na Jadranu. Kada sam pisao knjigu “Ulcinj u Osmanskoj imperiji“ dijelom sam se bavio i gusarstvom, ali je to u ovoj najnovijoj knjizi mnogo bolje osvijetljeno. Ljudima su uvijek interesantne knjige o gusarstvu a istorijska pravda nalaže da se stvari postave na svoje mjesto, onako kako to doista jeste bilo. U slučaju Ulcinja, neskromno ističem da se tek sada može steći prava slika o tom fenomenu dugog trajanja.
Da li ste tokom istraživanja otkrili neki nepoznat ili zaboravljen aspekt života gusara u Ulcinju?
Canka: Mnogo toga je po prvi put pred čitaocima, sistematizovano, obrađeno, hronološki dato. Kako navode i oni koji su knjigu pročitali, jezik i stil pisanja su lako dostupni najširoj publici, pa se „Gusarska republika Ulcinj“ čita u jednom dahu. Tajna njihovog trajanja i uspjeha leži u tome što su oni istovremeno bili gusari, pomorci i trgovci, Čak i njihov veliki protivnik, mletački zvaničnik Alvise Foscari, ističe 1710. godine. da “Ulcinjani nijesu kao ostali gusari koji uglavnom čine vojsku jadnih i gladnih ljudi, koji ako izgube nešto dobijaju” i dodaje da su “svi oni imućni, postojani u ovim povoljnim okolnostima i obavljaju trgovinu nakon uspostavljanja mira”. Uostalom, u Evropi je do 18. vijeka gusarstvo poziv kao i svaki drugi; tim zanimanjem se manje-više mogao baviti svaki čovjek utoliko prije što mu on nije narušavao ugled.
Koliko su gusari, kao specifična društvena grupa, oblikovali društveno-kulturni život Ulcinja u prošlim vremenima?
Canka: Moramo imati u vidu činjenicu da je Ulcinj u tom periodu, od kraja 16. vijeka, pa u narednih 200 godina bio na prvoj liniji fronta prema Veneciji, sa kojom su inače, Osmanlije vodile sedam ratova i svaki dobile. Ulcinjski gusari su se pošto Osmanlije nijesu imali snažne pomorske snage, efikasno suprotstavljali Mlečanima i njihovim saveznicima na moru, koji su Jadran smatrali njihovim isključivim posjedom. Najbolja mjesta za gusare bili su vazda gradovi na rubu neke velike države. Ulcinj je praktično bio mala država u državi, grad privilegovanog statusa, sa čvrstom vojničkom organizacijom, čiji su buntovni i moćni gusari uspjevali da budu sami sebi gospodari.
Koje su to najzanimljivije priče iz knjige „Gusarska republika Ulcinj“ koje biste željeli da podijelite sa širim auditorijumom?
Canka: Mnogo je toga tu interesantno, ali i pomiješano: slava i razbojništvo, kajanje i nečista savjest, osvete i odmazde... Meni je jedna od najljepših epizoda ona o Ali Hodži, tom strašnom gusaru, kojeg su Italijani nazivali “gospodar Jadrana“ (Ali Hoggia, padrone dell’Adriatico), a koji je početkom XVIII vijeka sa svojim fustama djelovao na našem, ali i na Jonskom i Tirenskom moru, imao bazu i u Tripoliju, na sjeveru Afrike, bio strah i trepet i za francuske, engleske, holandske, mletačke i dubrovačke brodove. Osmanski sultani su izdali nekoliko fermana da se Ali Hodža, živ ili mrtav, uhvati. Nakon što je ubijen 1736. gofine. kod ostrva Sazana, u južnoj Albaniji, svaki ulcinjski brod koji bi tuda prošao ili pored njegove znamenite pećine na poluostrvu Karaburuni, koja je danas turistička atrakcija, je u spomen Ali Hodži, ispuštao u more jednu veknu hljeba i bocu sa uljem. Stoga će francuski konzul u Draču Žoze Iznar kazati da „ulcinjski gusari ne poštuju ni sultana ni bilo koju drugu vlast na svijetu“.
Ulcinj je grad bogate kulturne istorije, a Vi ste neumorno radili na njenom očuvanju. Šta Vas motiviše da se bavite promocijom kulturnog nasljeđa Ulcinja?
Canka: To dugujem rodnom gradu, za mene naljepšem na svijetu, ali ono što činim je malo za sve što mi je Ulcinj podario i pružio. Ovo je tokom čitave povijesti otvoreni grad, mjesto interkulture. To je njegov najveći kapital. Na tim temeljima pluralnosti i otvorenosti za novo i naprednije, uz očuvanje jedinstva, ravnopravnosti i pravde za sve stanovnike, ovaj grad traje milenijumima. Zato je Ulcinj 2020.g. proglašen za najtolerantniji grad u Crnoj Gori. Ovaj kulturni model mi možemo ponuditi svijetu. Ako je tolerancija put duhovnog uzdizanja čovjeka, interkulturalizam je viša forma tolerancije.
Kroz svoj rad, često ističete značaj lokalnih priča i tradicija. Na koji način smatrate da te priče mogu uticati na šire razumijevanje istorije Ulcinja kao mediteranskog grada?
Canka: Prije svega kao podsticaj da se razumije mjesto i vrijeme u kojem živite, djelujete, podižete svoju đecu, dijelite isti vazduh. Tada ćete razumjeti zašto je pjesnik Rajko Joličić pjevajući o Ulcinju zapisao: “Ne znaš što je od čeg’ ljepše - dan sunčani il’ noć bajna/ đe god da ti pogled krene, svud te mami neka tajna”. Inače, glavni razlog pisanja knjige je želja za povratkom moru i Mediteranu. Ako nas je nešto činilo velikim u istoriji, onda je to more i mislim da smo, evo već čitavo stoljeće, na svoju štetu, i kao grad i kao zemlja, okrenuli leđa moru i Mediteranu. Ulcinj i jeste dijete mora.
Kako vidite ulogu mladih u očuvanju i promicanju kulturnog identiteta Ulcinja?
Canka: Svijet opstaje u različitosti, u tome je bogatstvo. Ta vjekovna mješavina nacija, rasa, kultura i jezika, u kojoj svako po nešto daje, stvorila je građanina, Ulcinjanina. I mladi će to ostati ako uspiju očuvati čvrsto jezgro interkulturalizma, Zato već od početka formalnog obrazovanja, u naše škole treba uvesti interkulturalne koncepte. To je put za sprječavanje netolerancije i prihvatanja drugih kultura i njihovih pripadnika, jedan od stubova očuvanja temelja naše tradicije i naše opstojnosti na ovom prostoru. Ulcinj, kao i čitav ovaj prostor svakako treba razumijevati kroz privrženost, nipošto ne kroz nesporazum. Oni koji to ne razumiju, koji ga ne doživljavaju, mogu tu bivstvovati, ali mu suštinski ne pripadaju.
Da li imate planove za nove projekte ili knjige koje bi se bavile manje poznatim aspektima istorije i kulture Ulcinja?
Canka: Planova ima mnogo, a prostora još više. Najmanje je istražen period formiranja grada, a u posljednje vrijeme najviše se bavim Balšićima, kojima je Ulcinj bio prijestonica. Možda prije toga napišem nešto o mističnoj uvali Valdanos. Svaka stvar ima svoju dušu, a duša Ulcinja je Valdanos.
Koliko je važno za Ulcinj da ima kulturne ambasadore poput Vas, i kako se može podstaći više ljudi da se angažuju na očuvanju kulturne baštine?
Canka: Čitanjem, slušanjem, istraživanjem. Oni koji imaju oči, otvoren um i dušu, oni koji su viđeli, a tek doživjeli ovaj grad, ili bar jedan njegov dio, ne mogu ga ne voljeti. A samo je ljubav sila. Sve je ostalo nasilje.
Šta Vas je inspirisalo da napišete knjigu „Gusarska republika Ulcinj“?
Canka: Riječ je o jednom od najzanimljivijih perioda u istoriji ovog najstarijeg grada na Jadranu. Kada sam pisao knjigu “Ulcinj u Osmanskoj imperiji“ dijelom sam se bavio i gusarstvom, ali je to u ovoj najnovijoj knjizi mnogo bolje osvijetljeno. Ljudima su uvijek interesantne knjige o gusarstvu a istorijska pravda nalaže da se stvari postave na svoje mjesto, onako kako to doista jeste bilo. U slučaju Ulcinja, neskromno ističem da se tek sada može steći prava slika o tom fenomenu dugog trajanja.
 |
Da li ste tokom istraživanja otkrili neki nepoznat ili zaboravljen aspekt života gusara u Ulcinju?
Canka: Mnogo toga je po prvi put pred čitaocima, sistematizovano, obrađeno, hronološki dato. Kako navode i oni koji su knjigu pročitali, jezik i stil pisanja su lako dostupni najširoj publici, pa se „Gusarska republika Ulcinj“ čita u jednom dahu. Tajna njihovog trajanja i uspjeha leži u tome što su oni istovremeno bili gusari, pomorci i trgovci, Čak i njihov veliki protivnik, mletački zvaničnik Alvise Foscari, ističe 1710. godine. da “Ulcinjani nijesu kao ostali gusari koji uglavnom čine vojsku jadnih i gladnih ljudi, koji ako izgube nešto dobijaju” i dodaje da su “svi oni imućni, postojani u ovim povoljnim okolnostima i obavljaju trgovinu nakon uspostavljanja mira”. Uostalom, u Evropi je do 18. vijeka gusarstvo poziv kao i svaki drugi; tim zanimanjem se manje-više mogao baviti svaki čovjek utoliko prije što mu on nije narušavao ugled.
Koliko su gusari, kao specifična društvena grupa, oblikovali društveno-kulturni život Ulcinja u prošlim vremenima?
Canka: Moramo imati u vidu činjenicu da je Ulcinj u tom periodu, od kraja 16. vijeka, pa u narednih 200 godina bio na prvoj liniji fronta prema Veneciji, sa kojom su inače, Osmanlije vodile sedam ratova i svaki dobile. Ulcinjski gusari su se pošto Osmanlije nijesu imali snažne pomorske snage, efikasno suprotstavljali Mlečanima i njihovim saveznicima na moru, koji su Jadran smatrali njihovim isključivim posjedom. Najbolja mjesta za gusare bili su vazda gradovi na rubu neke velike države. Ulcinj je praktično bio mala država u državi, grad privilegovanog statusa, sa čvrstom vojničkom organizacijom, čiji su buntovni i moćni gusari uspjevali da budu sami sebi gospodari.
 Gusarska rebublika Ulcinj autorska knjiga Mustafe Canke |
Koje su to najzanimljivije priče iz knjige „Gusarska republika Ulcinj“ koje biste željeli da podijelite sa širim auditorijumom?
Canka: Mnogo je toga tu interesantno, ali i pomiješano: slava i razbojništvo, kajanje i nečista savjest, osvete i odmazde... Meni je jedna od najljepših epizoda ona o Ali Hodži, tom strašnom gusaru, kojeg su Italijani nazivali “gospodar Jadrana“ (Ali Hoggia, padrone dell’Adriatico), a koji je početkom XVIII vijeka sa svojim fustama djelovao na našem, ali i na Jonskom i Tirenskom moru, imao bazu i u Tripoliju, na sjeveru Afrike, bio strah i trepet i za francuske, engleske, holandske, mletačke i dubrovačke brodove. Osmanski sultani su izdali nekoliko fermana da se Ali Hodža, živ ili mrtav, uhvati. Nakon što je ubijen 1736. gofine. kod ostrva Sazana, u južnoj Albaniji, svaki ulcinjski brod koji bi tuda prošao ili pored njegove znamenite pećine na poluostrvu Karaburuni, koja je danas turistička atrakcija, je u spomen Ali Hodži, ispuštao u more jednu veknu hljeba i bocu sa uljem. Stoga će francuski konzul u Draču Žoze Iznar kazati da „ulcinjski gusari ne poštuju ni sultana ni bilo koju drugu vlast na svijetu“.
Ulcinj je grad bogate kulturne istorije, a Vi ste neumorno radili na njenom očuvanju. Šta Vas motiviše da se bavite promocijom kulturnog nasljeđa Ulcinja?
Canka: To dugujem rodnom gradu, za mene naljepšem na svijetu, ali ono što činim je malo za sve što mi je Ulcinj podario i pružio. Ovo je tokom čitave povijesti otvoreni grad, mjesto interkulture. To je njegov najveći kapital. Na tim temeljima pluralnosti i otvorenosti za novo i naprednije, uz očuvanje jedinstva, ravnopravnosti i pravde za sve stanovnike, ovaj grad traje milenijumima. Zato je Ulcinj 2020.g. proglašen za najtolerantniji grad u Crnoj Gori. Ovaj kulturni model mi možemo ponuditi svijetu. Ako je tolerancija put duhovnog uzdizanja čovjeka, interkulturalizam je viša forma tolerancije.
Kroz svoj rad, često ističete značaj lokalnih priča i tradicija. Na koji način smatrate da te priče mogu uticati na šire razumijevanje istorije Ulcinja kao mediteranskog grada?
Canka: Prije svega kao podsticaj da se razumije mjesto i vrijeme u kojem živite, djelujete, podižete svoju đecu, dijelite isti vazduh. Tada ćete razumjeti zašto je pjesnik Rajko Joličić pjevajući o Ulcinju zapisao: “Ne znaš što je od čeg’ ljepše - dan sunčani il’ noć bajna/ đe god da ti pogled krene, svud te mami neka tajna”. Inače, glavni razlog pisanja knjige je želja za povratkom moru i Mediteranu. Ako nas je nešto činilo velikim u istoriji, onda je to more i mislim da smo, evo već čitavo stoljeće, na svoju štetu, i kao grad i kao zemlja, okrenuli leđa moru i Mediteranu. Ulcinj i jeste dijete mora.
 Sa promocije knjige Mustafe Canke u organizaciji CEKUM-a u Podgorici |
Kako vidite ulogu mladih u očuvanju i promicanju kulturnog identiteta Ulcinja?
Canka: Svijet opstaje u različitosti, u tome je bogatstvo. Ta vjekovna mješavina nacija, rasa, kultura i jezika, u kojoj svako po nešto daje, stvorila je građanina, Ulcinjanina. I mladi će to ostati ako uspiju očuvati čvrsto jezgro interkulturalizma, Zato već od početka formalnog obrazovanja, u naše škole treba uvesti interkulturalne koncepte. To je put za sprječavanje netolerancije i prihvatanja drugih kultura i njihovih pripadnika, jedan od stubova očuvanja temelja naše tradicije i naše opstojnosti na ovom prostoru. Ulcinj, kao i čitav ovaj prostor svakako treba razumijevati kroz privrženost, nipošto ne kroz nesporazum. Oni koji to ne razumiju, koji ga ne doživljavaju, mogu tu bivstvovati, ali mu suštinski ne pripadaju.
Da li imate planove za nove projekte ili knjige koje bi se bavile manje poznatim aspektima istorije i kulture Ulcinja?
Canka: Planova ima mnogo, a prostora još više. Najmanje je istražen period formiranja grada, a u posljednje vrijeme najviše se bavim Balšićima, kojima je Ulcinj bio prijestonica. Možda prije toga napišem nešto o mističnoj uvali Valdanos. Svaka stvar ima svoju dušu, a duša Ulcinja je Valdanos.
Koliko je važno za Ulcinj da ima kulturne ambasadore poput Vas, i kako se može podstaći više ljudi da se angažuju na očuvanju kulturne baštine?
Canka: Čitanjem, slušanjem, istraživanjem. Oni koji imaju oči, otvoren um i dušu, oni koji su viđeli, a tek doživjeli ovaj grad, ili bar jedan njegov dio, ne mogu ga ne voljeti. A samo je ljubav sila. Sve je ostalo nasilje.
 |