Obilježena je 31. godišnjica zločina nad Bošnjacima u Stupnom Dolu i Varešu, koji se dogodio 23. oktobra 1993. godine.

Toga dana, pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane izvršili su strašan zločin, ubivši 38 civila, među kojima je bilo sedamnaest žena, petoro djece i veliki broj starijih osoba. U ovom zločinu spaljeno je 58 kuća i mjesna džamija, a nekoliko osoba ubijeno je i u Varešu, saopćeno je iz Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata.

U selu Stupni Do kod Vareša, obilježavanje ove tragične godišnjice okupilo je članove porodica žrtava, građane Vareša i brojne delegacije, uključujući i predstavnike iz vlada Federacije BiH i Zeničko-dobojskog kantona.

Obilježavanju su uime Vlade FBiH prisustvovali federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Nedžad Lokmić i federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar.

Počast ubijenim civilima odana je polaganjem cvijeća na spomen-česmi, a zatim je upriličen obilazak mezarja žrtava.

Program obilježavanja započeo je intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, nakon čega su čitana imena ubijenih. Veliki broj članova porodica žrtava i građana Stupnog Dola i Vareša prisjetio se svojih najmilijih.

Ministar Lokmić istakao je da ne postoje riječi koje bi mogle ublažiti bol i patnju porodica žrtava, naglasivši važnost sjećanja na prošlost.

- Dolaskom na današnje obilježavanje kroz tišinu koja nas okružuje spoznajemo šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini. 31 godina nakon tih dešavanja, spremni smo jedni drugima pružiti ruku i krenuti dalje. Ne postoji opravdanje za zaborav, jer zaborav zločina rađa nove zločine - poručio je Lokmić.


Naglasio je da bi bilo ispravno da počinioci odgovaraju pred zakonom i da se pokaju za svoje zločine.

- Budućnost se može graditi samo na istini - kazao je ministar Lokmić.

On je također istaknuo kako mnogi počinioci i dalje slobodno hodaju, iako su njihovi postupci nanijeli ogromnu bol nevinoj djeci i starijima.

Izrazio je nadu da se ovakvi zločini nikada više neće ponoviti te pozvao nadležne da ulože veće napore u izgradnju boljih uvjeta života za sve građane.

- Život u Stupnom Dolu danas ima drugu dimenziju, ali u duši onih koji su preživjeli strahote ostaje bolna praznina i teško breme. Molim dragog Boga da se nikada i nigdje ne ponovi ovakav zločin - zaključio je Lokmić.

Jedanaest osoba živo zapaljeno
Specijalne jedinice HVO-a su u Stupnom Dolu ubile 38 bošnjačkih civila. Ubijeno je 17 žena, petero djece, kao i veći broj staraca. Jedanaest osoba žive su zapalili. Najmlađa ubijena žrtva imala je dvije, a najstarija 74 godine. Spaljeno je 58 kuća i mjesna džamija, a selo je potpuno uništeno.

Zločinci su pokušali da prikriju zločin, ali su jedinice Ujedinjenih nacija ušle u selo i svjedočile užasu koji su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane ostavili iza sebe.

Sud u Hagu je u maju 2006. godine za ovaj stravičan zločin osudio Ivicu Rajića.

- U jednoj kući su spaljena tijela dvije starice od kojih je jedna bila invalid. Jednog muškarca, koji je bio ranjen u obje noge, vojnici HVO-a su odnijeli u kuću koju su zatim zapalili. U jednoj kući je spaljeno sedam članova jedne porodice (dva muškarca, tri žene i dva djeteta od dvije i tri godine), navodi se u presudi.

Rajić je sa Sudom u Hagu postigao Sporazum o priznanju krivice u kojem je iznio sve detalje pripreme zločina u Stupnom Dolu. U Sporazumu se navodi kako je 23. oktobra 1993., načelnik Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak izdao Ivici Rajiću naređenje u kojem stoji: „Sredite situaciju u Varešu bez milosti prema bilo kome, nađite ljude dorasle vremenu i zadacima.“

U periodu od večeri 23. oktobra do 26. oktobra Rajić je odbio nekoliko zahtjeva UNPROFOR-a za ulazak u Stupni Do. Rajić je 23. oktobra obavijestio Darija Kordića, Milivoja Petkovića, Tihomira Blaškića i Marija Bradaru o izvršenom zadatku.

„Izvršio sam procjenu i u jutarnjim satima izveo napadno djelovanje na Stupni Do i Bogoš. Veliki broj MOS-ovaca i nešto civila je pobijen, a naši gubici su dva poginula i sedam ranjenih, svi van životne opasnosti. Grad Vareš je očišćen. Vareš je od danas hrvatski, borit ćemo se da ostane”, objavio je Rajić.

Nakon što su mediji počeli pisati i izvještavati o zločinima u Varešu, zamjenik načelnika Glavnog stožera Milivoj Petković je tri dana kasnije Ivici Rajiću uputio pismeno naređenje da provede istragu o zločinu u Stupnom Dolu. Istog dana, Petković je obavijestio Rajića da je cilj pismenog naređenja bio da se udovolji međunarodnoj zajednici i da Rajić, ustvari, ne treba pokretati istragu. Petković je kazao da će istragu voditi Sigurnosno-izvještajna služba HVO i da će njom rukovoditi Ivan Bandić.

Po uputama Petkovića, Rajić je učestvovao u prikrivanju zločina u Stupnom Dolu. Prikrivanje je obuhvatalo i lažnu istragu s namjerom da se prikrije obim počinjenog zločina. Rajić je potpisao izvještaje o istrazi koje je pripremio SIS, znajući da su u njima navedene lažne informacije.

U stvarnosti, HVO nikad nije izvršio pravu istragu o zločinu, i nijednom vojniku ni zapovjedniku nikad nije izrečena nikakva kazna, ni disciplinska mjera, niti je iko razriješen dužnosti. Dana 1. novembra 1993. Ivica Rajić je unaprijeđen u čin pukovnika.

Krajem godine, 27. decembra, Ivica Rajić je obavijestio organe vlasti HVO-a da po naređenju mijenja ime u Viktor Andrić, a tri dana kasnije HVO je razriješio Ivicu Rajića komandnih dužnosti i na njegovo mjesto postavio „Viktora Andrića“, što je bio gest koji je trebao da sugeriše međunarodnoj zajednici da je Ivica Rajić kažnjen i smijenjen s dužnosti zbog zločina u Stupnom Dolu.

Rajić je u Hagu potpisao Paragraf 66 u kojem se slaže da je Tužilaštvo svojim dokaznim materijalom, van razumne sumnje dokazalo da se u BiH radilo o međunarodnom oružanom sukobu u koji je bila uključena Republika Hrvatska.

“Sve vrijeme na koje se odnosi Izmijenjena optužnica u Bosni i Hercegovini je postojalo stanje međunarodnog oružanog sukoba, pri čemu je Republika Hrvatska, kao nezavisna država, sa svojom vladom, oružanim snagama i predstavnicima učestvovala u Oružanom sukobu protiv bosanskih Muslimana na teritoriji Bosne i Hercegovine kao nezavisne države”, navedeno je u dokazima Međunarodnog suda u Hagu.

Sve ovo je potvrdio i Međunarodni sud krajem novembra 2017. godine kada je izrekao presudu Prliću i drugima za UZP u kojem je navedeno kako je hrvatski državni vrh na čelu s predjednikom Franjom Tuđmanom i miistrom odbrane Gojkom Šuškom izvršio UZP u BiH.

Osim Rajića, za počinjene zločine procesuirani su Miroslav Anić-Firga i Dominik Ilijašević-Como koji nakon bijega iz mostarskog zatvora živi u Hrvatskoj. (Vijesti.ba)