Safet Isović, neprevaziđeni majstor sevdalinke, ostavio je neizbrisiv trag u muzičkoj tradiciji Bosne i Hercegovine i srcima mnogih generacija. Rođen 1936. godine u Bileći, Safet je rano pokazao talent za muziku a tokom svog života postao sinonim za sevdalinku – tradicionalnu bosanskohercegovačku pjesmu dubokih emocija, melanholije, ljubavi i bola.

Njegova karijera, koja je trajala više od pola stoljeća, donijela mu je brojna priznanja, ali i neprolaznu ljubav publike. Glas koji je Safet posjedovao bio je izvanredan – topao, pun osjećaja, sposoban da prenese najtananije emocije svake pjesme. S lahkoćom je oživljavao najstarije bosanske pjesme i pretvarao ih u bezvremenske klasike, dajući sevdalinci modernu prepoznatljivost bez gubitka njene autentičnosti.

Isović je interpretirao pjesme poput “Omer beže,” “Kad ja pođoh na Bembašu,” “Sve behara i sve cvjeta,” ostavljajući za sobom bogatu muzičku baštinu koja i danas živi u srcima mnogih. Njegov neponovljivi stil i prefinjena interpretacija činili su ga istinskim ambasadorom bosanske kulturne baštine. Kroz njegove pjesme, Safet je oživljavao dušu Bosne, njenu povijest, kulturu i ljepotu.

Osim nevjerovatnog vokala, Safet je bio poznat po skromnosti i posvećenosti umjetnosti. Nikada nije težio slavi, već je uvijek isticao važnost očuvanja sevdalinke kao neprocjenjivog dijela bosanskohercegovačke tradicije. Njegov doprinos kulturnom naslijeđu Bosne i Hercegovine ne može se mjeriti samo nagradama, već i ljubavlju i poštovanjem koje su mu ljudi širom svijeta pružali.

Safet Isović nas je napustio 2. septembra 2007. godine, ali njegove pjesme i dalje žive, kao trajna melodija jednog naroda i podsjetnik na ljepotu koju je kroz svoj glas prenio.

Hvala ti, Safete, na muzici koja je ispunila naše živote, na ljubavi prema Bosni i Hercegovini koju si neustrašivo prenosio kroz svaki stih. Tvoje ime i tvoja djela zauvijek će ostati urezani u srcima svih onih koji su imali privilegiju da slušaju tvoj glas. Neka ti je vječni rahmet.