MI OD BOSNE NEĆEMO DIĆI RUKE!
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 29. Aug 2024. 18:08:56
Ovih dana čitam nove gnusne laži koje izgovaraju zastupnici SNSD u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Kažu pa ostanu živi. Ali, to su izgleda pravila igre u politici Bosne i Hercgovine koja je strogo podjeljena na tri „istine“. Tako na primjer poslanik SNSD Milorad Kojić ponavlja laž koju su kazali bezbroj puta njegovi sunarodnici ne samo u Predstavničkom domu PS BiH nego u svim dijelovima političkog spektra Bosne i Hercegovine. Njega ne brine što je kazao ordinarodnu, besramnu laž, da je tadašnji predsjednik BiH r. Alija Izetbegović odgovoran za protjerovanje Srba iz Sarajeva. Nacisitički glavešina Goebbels, čiju praksu izgleda slijede učesnici bosanskohercegovačkog rašomona, izgleda da imaju pravo. Stotinu puta ponovljena laž na kraju postane istina. Žalosno je što ova laž, koja je apsolutna laž i koja se u Bosni izgovori hiljadu puta i prenese u štampu, na radio i televiziju, bez komentara, postaje istina kod konzumenata kojima je namijenjena. Potrošači ovakvih laži oslonjeni na sredstva informiranja iz pomenute sredine koja je sastavni dio promidžbenog aparata, prihvataju ovo kao istinu. Kada bi se provelo istraživanje među javnim mnjenjem, konkretno u RS, 99% ispitanih bi rekao da je stvarno Alija Izetbegović govorio tako i podsticao na ovakve gnusne stvari. Alija Izetbegović, kojem sam bio savjetnik u Predsjedništvu BiH, nikada nije izgovorio takve riječi, a sada ću da citiram dijelove iz mojih knjiga Alija izbliza (I-III) iz kojih će dobronamjerni čitalac moći presuditi koliko ima istine u ovim besprizornim lažima. Uzeću samo jedno mjesto zabilježeno u knjizi Alija izbliza I, str. 235 (naslov Solana ante portas) u kojem pišem o dolasku Javiera Solane i Wesleya Clarka u Bosnu i Hercegovinu. U razgovoru koji je tom prilikom vođen učesmnici su se pozvali na 20 poglavlje knjige Richarda Holbrookea „Završiti rat“.
- Američki pregovarač je napisao da su Srbi bili prisiljavani od strane Karadžićeve vojske da napuštaju svoje kuće i da uništavaju sve za sobom, kaže Richard Holbrooke koji je arhitekta Daytonskog mira u BiH i kojm bismo morali vjerovatni kao autentičnom svjedoku događaja.
Predsjednik BiH Alija Izetbegović na ovo je dodao: „A Holbrooke nije ni Srbin ni Hrvat ni Bošnjak“.
Iako znam da bi ovo Miloradu Kojiću, ako je čitao Hobrookea, trebalo biti poznato, ovo govorim u ime Alije Izetbegovića, iz razloga što ne može da se brani od vas koji izvrćete riječi, minjenate historiju zarad ciljeva koje nikada nećete moći ostvariti. Jer, Bosna je naprosto u venama svakog čovjeka koji se rodio u njoj i koju doživljava svojom i sasvim je sigurno da je ne bi dali ni pod koju cijenu. Na kraju, o tome govore riječi Roberta Gelbardta koji je sasvim jasno kvalificirao bosanskohercegovačke učesnike: „Vi, Bošnjaci, morate zadržati moralnu prednost, tako što ćete omogućiti povratak Srbima i Hrvatima“.
Tako smo i uradili. Sarajevsku deklaraciju Bošnjaci su ispunili kao svoj dio zadatka u realizaciji povratka „manjinskih naroda“, premda predsjedniku Aliji Izetbegoviću nije bilo nimalo lahko u njenoj realizaciji. Na strani 17, prve knjige „Alija izbliza“ pišem o naporima Bošnjaka da provedu u djelo Sarajevsku deklaraciju:
- „Aliju Izetbegovića najviše je mučio povratak Srba i Hrvata. Stranci su ga stalno 'davili' pitanjima, ucjenama i prijetnjama. U Sarajevskoj deklaraciji koja se bavila problemom povratka izbjeglica, svjesno je postavljen skoro nemoguć zadatak, da vrati veliki broj Srba i Hrvata u kratkom dahu.“ Rekoh, bosanskohercegovačka ideja vodila ga je bez ikakve isključivosti ka njenom ostvarenju. Tako, međutim, nije bilo u krajevima što su ih držali Srbi i Hrvati, iz kojih su u ratu istjerali sve Bošnjake.
U tom „slijeđenju“ Zapada koji je u to vrijeme bio obmanut od strane Milorada Dodika, bosanska politika je pratila zahtjeve SAD koji su preko svog diplomate Roberta Gelbarda zahtjevali striktno provođenje razumne politike povratka. Amerikanci su od početka ostali čvrsto uz Bosnu i Hercegovinu o čemu svjedoče izjave najistaknutih predstavnika američke administracije. Kao, npr. pomenutog Gelbarda koji je 13. septembra 1998. godine rekao:
„Mi od Bosne nećemo dići ruke!“
- Američki pregovarač je napisao da su Srbi bili prisiljavani od strane Karadžićeve vojske da napuštaju svoje kuće i da uništavaju sve za sobom, kaže Richard Holbrooke koji je arhitekta Daytonskog mira u BiH i kojm bismo morali vjerovatni kao autentičnom svjedoku događaja.
Predsjednik BiH Alija Izetbegović na ovo je dodao: „A Holbrooke nije ni Srbin ni Hrvat ni Bošnjak“.
Iako znam da bi ovo Miloradu Kojiću, ako je čitao Hobrookea, trebalo biti poznato, ovo govorim u ime Alije Izetbegovića, iz razloga što ne može da se brani od vas koji izvrćete riječi, minjenate historiju zarad ciljeva koje nikada nećete moći ostvariti. Jer, Bosna je naprosto u venama svakog čovjeka koji se rodio u njoj i koju doživljava svojom i sasvim je sigurno da je ne bi dali ni pod koju cijenu. Na kraju, o tome govore riječi Roberta Gelbardta koji je sasvim jasno kvalificirao bosanskohercegovačke učesnike: „Vi, Bošnjaci, morate zadržati moralnu prednost, tako što ćete omogućiti povratak Srbima i Hrvatima“.
 |
Tako smo i uradili. Sarajevsku deklaraciju Bošnjaci su ispunili kao svoj dio zadatka u realizaciji povratka „manjinskih naroda“, premda predsjedniku Aliji Izetbegoviću nije bilo nimalo lahko u njenoj realizaciji. Na strani 17, prve knjige „Alija izbliza“ pišem o naporima Bošnjaka da provedu u djelo Sarajevsku deklaraciju:
- „Aliju Izetbegovića najviše je mučio povratak Srba i Hrvata. Stranci su ga stalno 'davili' pitanjima, ucjenama i prijetnjama. U Sarajevskoj deklaraciji koja se bavila problemom povratka izbjeglica, svjesno je postavljen skoro nemoguć zadatak, da vrati veliki broj Srba i Hrvata u kratkom dahu.“ Rekoh, bosanskohercegovačka ideja vodila ga je bez ikakve isključivosti ka njenom ostvarenju. Tako, međutim, nije bilo u krajevima što su ih držali Srbi i Hrvati, iz kojih su u ratu istjerali sve Bošnjake.
U tom „slijeđenju“ Zapada koji je u to vrijeme bio obmanut od strane Milorada Dodika, bosanska politika je pratila zahtjeve SAD koji su preko svog diplomate Roberta Gelbarda zahtjevali striktno provođenje razumne politike povratka. Amerikanci su od početka ostali čvrsto uz Bosnu i Hercegovinu o čemu svjedoče izjave najistaknutih predstavnika američke administracije. Kao, npr. pomenutog Gelbarda koji je 13. septembra 1998. godine rekao:
„Mi od Bosne nećemo dići ruke!“