Ono što smo očekivali danima, napokon se dogodilo. U penziju ide američki predsjednik Joseph Joe Biden koji će vršiti dužnost šefa SAD do 20. januara naredne godine. On je u nedjelju poslijepodne saopštio da se neće kandidirati na listi Demokratske stranke za reizbor odnosno da ispada iz predsjedničke trke u novembru u kojoj je trebalo da se sudari sa drskim, vrlo ambicioznim izazivačem iz Republikanske partije Donaldom Trumpom. Trumpu je poznat interijer Bijele kuće jer je bio njen domaćin od 2016. do 2020. godine, kada je izgubio upravo od Joe Bidena. U prvoj objavi Biden je rekao da mu je bila „najveća čast u životu služiti kao vaš predsjednik i dok je moja namjera bila da tražim reizbor, vjerujem da je u najboljem interesu moje stranke i moje zemlje da se povučem“. Ovakav potez Bidena se očekivao iako je on stalno odbija pozive istaknutih demokrata da se povuče iz predsjedničke trke. Ovi pozivi su postali učestali nakon javne debate protiv Donalda Trumpa prije manje od mjesec dana kada je izgledao jako konfuzno i skoro jadno u sudaru sa nešto mlađim Trumpom. Tokom debate pokušavao je da se fokusira ali jednostavno nije išlo. Osamdeset jednogodišnji Biden pokazao je slabašnost pred veoma odlučnim, drčnim, na momente podmuklim Trumpom koji nije štedio ni tada ni sada ponižavajuće riječi za aktulenog američkog predsjednika. Nakon odluke Bidena o povlačenju iz predsjedničke trke, Trump je objavio nekoliko nekorektnih komentara, kao da je Biden najgori predsjednik u američkoj historiji ili „sutra kada se Biden probudi zaboravit će da se povukao iz predsjedničke utrke“, zatim kako Biden „nema pojma gdje se nalazi“, a optužio ga je za poraz koji je doživio upravo od njega rekavši da je ovaj došao na poziciji predsjednika putem laži, iako su svi „znali da nije sposoban biti predsjednik“ i dopustio je milionima ljudi da prelaze američku granicu, a među niima su bili razni sumnjivi ljudi i „teroristi“. Nablatio je tako još uvijek aktuelnog ali odlazećeg predsjednika. Nakon Bidenove demisije demokrati su ozbiljno zaostali za razarajućim Trumpom, koji ide snažno naprijed ka predsjedničkoj fotelji u Bijeloj kući. Naruku mu ide neuspjeli atentat na njega, za koji mnogi tvrde da je isceniran događaj, mada se ipak teško saglasiti sa takvim rezonom. Ovaj atentat možda je ipak definitivno presudio Bidenu da donese odluku koja je postala tema broj jedan u svim novinama, na radiju i televiziji. Napuštajući kandidaturu Biden je podržao svoju potpredsjednicu Kamalu Harris za sljedećeg demokratskog kandidata. Ako ostali demokrati stanu iza Harrisove izbjegao bi se veoma kompliciran proces unutar stranke u nominovanju novog kandidata i onda pokretanja kampanje. Mislim da će demokrati nakon ovoga ipak slijediti Bidenove želje i dati gospođi Harris podršku i tako je dati priliku da sustigne zaostake koje imaju u odnosu na Trumpa. Ovo bi bilo najcjelishodnije i sada prijeko potrebno rješenje za ovu stranku. Većina mojih zapadnih kolega koji se bave analitikom smatraju da je Trump u velikoj prednosti nad imaginarnim kandidatom Demokratske stranke te da bi on vrlo lakhko mogao ostvariti pobjedu i tako četiri godine voditi Bijelu kuću.

Dobar, loš, zao
Trump je bezosjećajni, hladni, pragmatski Amerikanac, političar bez milosti, kojeg nimalo ne dotiču nevolje planete. On je uvijek na strani jačih, kao npr. Izraela. I predsjednik Biden je naravno branio izraelsku stranu, ali je ipak imao više ljudskosti u sebi. U slučaju pobjede Donalda Trumpa Palestince ne čeka ništa dobro. Za vrijeme njegove vladavine u Bijeloj kući (2016‒2020) osim što je premjestio ambasadu SAD u Jerusalem razrušio je i arapsko jedinstvo Abrahamovim sporazumom, što se danas vidi u njihovom nijemom posmatranjem genocida koji se događa u Palestini. Što se tiče „južnoslovenskog“ pitanja, bolje bi bilo da vlast ostane u rukama demokrata, jer bi nastavila američka aktivna politika u postizanju pravednog rješena. Nikako ne bi valjalo da na čelu SAD dođe rigidni političar tipa Donalda Trumpa, koji je tipični predstavnik američkog izolacionizma koga nisu mnogo interesirala neriješena pitanja na prostoru Balkana još dok je bio predsjednik u ranijem mandatu, pa je na države koje su nastale raspadom Jugoslavije gledao skoro kao posmatrač a ne aktivni sudionik. E, upravo takvog Donalda Trumpa željno iščekuju srpski nacionalisti, čak i oni koji su se našli na američkim crnim listama, kao Dodik na primjer, za vrijeme njegovog ranijeg mandata. Beograd koji se nije odrekao sna o „velikoj Srbiji“ prepoznaje Trumpa kao pogodnijeg lika za realiziranje ove ideje od demokratskih kandidata koji su u BiH tradicionalno nastupali kao zaštitinici njenog suvereniteta i teritorijalnog integrireta. Ovdje naravno ne računam Banja Luku, jer ona igra samo ulogu služinčeta Beograd, dežurnog smetala u BiH po naputcima iz Srbije.
Zanimljvo da je odustanak Bidena postakao mnoge Amerikance da doniraju novac Demokratskoj stranci, pa je za jedan dan uplaćeno čak 55 miliona dolara, što je ostvareni američki rekord. Zanimljivo da je i kandidakinja Kamala Harris dosada dobila podršku 500 demokratskih delegata iako još nije stigla podrška uticajnih ljudi poput Baraka Obame, Chucka Shumera ili Nancy Pelosi, ali mislim da će narednih dana dobiti vjetar u leđa i od njih. Ovo je potrebno zbog umjeravanja aktivnosti demokrata u jednom pravcu, jer naklapanja do nacionalne konvencije 19 - 22. avgusta u Čikagu vode direktno u izborni poraz. Čini se da je izbor Kamale Harris dobar izbor predsjednika Biden, najprije zbog njenih godina koje su idelane za predsjednika, zatim što može mobilizirati američku žensku populaciju, ali i zbog njenog etničkog porijekla. Ona je prva potpredsjednica afroameričkih i azijskih korijena, otac joj je afričko-jamajčanski Amerikanac, a majka je naturalizirana Amerikanka indijsko-tamilskih korijena iz grada Madrasa (današnji Chennai). Oba roditelja su joj univerzitetski profesori. Kamala Harris ima iza sebe bogatu karijeru: Od 20. januara 2021. inaugurirana je za potpredsjednicu i to je bio prvi slučaj u historiji SAD. Prije toga položila je 2017. godine zakletvu za Senat SAD, a tokom političke borbe zalagala se za zakone u borbi protiv gladi, olakšice za stanarinu, poboljšanje zdravstvene zaštite majki, proširenje pristupa kapitalu za mala preduzeća, revitalizaciju američke infrastrukture i borbu protiv klimatskih promjena. Ona se zalaže za prava LGBT populacije. To nikako ne treba potcijeniti. Amerika ima brojnu gay zajednicu tako da tu može dobiti veliku podršku, a dok je radila u Uredu okružnog tužioca okruga Alameda specijalizirala se za slučajeve seksulanog napada na djecu. Od 2014. godine je udata za advokata iz jevrejske obitelji Douga Emhoffa a „spoj“ na slijepo je uredio njihov zajednički prijatelj. Ova ambiciozna žena može promijeniti sliku Amerike. Naravno, ukoliko dobije priliku za to.