Muslimani su izabrali da Hidžra bude ona crta u povijesti koja određuje njihovu orijentaciju u vremenu. Tom hidžretskom crtom obilježeno je kozmičko vrijeme u kojem misija posljednjeg Božjeg vjerovjesnika Muhameda (a.s.) ima zadatak da čovjeka podigne iz stanja stajanja u stanje kretanja. Jer Hidžra označava kretanje iz jednog u drugo mjesto, iz jednog u drugo vrijeme. I kao što se sunce, mjesec i Zemlja kreću u kozmosu da bi se kozmički život obnavljao, tako se i čovjek u povijesti kreće da bi se ljudski život obnavljao i održavao. Stajanje u jednom mjestu i jednom vremenu nije održivo.

Musliman je ustao u Mekki i svojom kretnjom do Medine pokazao što treba činiti da se izađe iz svijeta nevjere u svijet vjere, iz svijeta džahilijjeta u svijet znanja, iz svijeta beznađa u svijet nade. On je u samoći pustinje vidio punoću svijeta, u hidžri vidio je izlaz iz zločina nad nedužnim djevojčicama. Jer pokret ljudskog duha je kao pokret mjeseca koji, što se više kreće svojom iskonskom putanjom sve više sja, pa i onda kada ga crni gusti oblaci prekrivaju. I kao što mjesec uvijek ostaje isti u svom sjaju iako mijenja položaj i veličinu, tako isto čovjek u islamu ima isti n ū r – svjetlo iako mijenja svoj položaj. Još jednom, i kao što se mjesec uvijek vraća tamo odakle je krenuo, tako isto se i musliman vratio tamo odakle je krenuo, u Mekku.

Nakon hidžre sve je bilo drugačije i Mekka, i Medina, i svijet u kojem se čovjek kreće, ali opet sve isto kao nekada u vrijeme Ibrahima (a.s.). Hidžra je, dakle, bila ta najduža kretnja koja je spojila najdalje krajeve vremena u jedno vrijeme koje nazivamo hidžretsko. Hidžra je bila najsjajnija putanja čovjeka od Zemlje do neba u kojoj su se stopile sve zvijezde u jednu zvijezdu koja se zove islam.

Jučer, kada Zemlja promjenila položaj u odnosu na sunce i kada je za nas ovdje na zemlji nastao mrak, završila se 1445. godina od događaja Hidžre i počeo je prvi dan mjeseca muharrema u 1446. godini. Muslimani širom svijeta danas ulaze u novu godinu s velikim bremenom povijesti u kojoj je bilo velikih uspona, ali i velikih padova, sjajnih pokreta, ali i sramnih uzmicanja.

Hidžra je bila teški čin odluke: da li prihvati ropstvo radi mira ili podnijeti žrtvu radi slobode nekada na Bedru, a danas u Gazi. Bila je to pojedinačna odluka radi zajedničkog dobra, i zajednička čin radi pojedinačne sreće nekada na Bedru, a danas u Gazi.

Hidžra se morala dogoditi - da se zasluži pobjeda, da se poštuju sporazumi, da se može živjeti u prijateljstvu i bratstvu U Svetoj zemlji – Palestini.

- Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svim onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni s Allahom; za njih je Allah pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (al-Tawbah, 100).

Stoga treba upamtiti:
• kada su muhadžiri i ensarije postali jedno, mušrici su postali drugo;
• kada su se muhadžiri i ensarije pobratimili u vjeri i osnažili, mušrici su se razbratimili u širku i oslabili;
• kada su muhadžiri i ensarije podizali svoju zajednicu na međuljudskoj i međuvjerskoj slozi, mušrici su propadali u svojoj oholosti;
• kad su muhadžiri i ensarije dokazali svoju bratsku ljubav na Bedru i Uhudu, širk mušrika bio je poražen;
• kada su muhadžiri i ensarije pokazali svoju razboritost na Hudejbijji, mušrici su izgubili kompas;
• kada se Poslanik sa muhadžirima i ensarijama vratio u Mekku, mušrika više nije bilo.

Hidžra nije cilj sam po sebi. Hidžra je put da se dođe do cilja kojem su prvi muslimani težili i kojem treba danas da teže muslimani. A to je da žive u istini vjere i u pravdi zajednice ljudi. Nosioci pokreta Hidžre su muhadžiri i ensarije. Muhadžiri među nama su oni koji se ne mire sa krivdom i sa ohološću mušrika koji ne poštuju čovjeka i njegovo dostojanstvo. A ensarije su oni koji pomažu svakog onoga koji otvara nove putove vjere i znanja, koji radi na našem uspravljanju moralnom i kulturnom, ljudskom i patriotskom, znanstvenom i ekonomskom.

Svim muslimanima u domovini i svijetu neka je sretna Nova 1446. godina sa dovom Allahu Milostivom da nam osnaži volju i vjeru u slobodu i mir uvijek i na svakom mjestu, a posebnu u ovdje u našoj Bosni i tamo u svetoj zemlji – Palestini! Amin!