Svi se mi potajno nadamo i očekujemo da će se ovo bezumlje i bjesnilo koje je zahvatilo skoro cijeli svijet u svim segmentima žovota uskoro zaustaviti. No međutim, svjedoci smo da svakim danom ti trendovi sve više uzimaju maha i sve se širi brzinom požara. Naša nesreća je najvjerovatnije u tome što su poluge moći, poltiku, silu i uticaj prigrabili silnici i destruktori dok oni u koje se mi uzdamo i polažemo nade su samo forme radi razoružane figure bez autoriteta. To vam dođe kao oni ministri u nekoj vladi ali bez portfelja. Ekstremizam, ratovi sa prijetnjom da se prošire i bez nade da se zaustave, mržnja, paranoizam, ucjene, fašizam, šovinizam, krv i smrtomanija su svakodnevica i udarne vijesti u medijima.
U povijesti je poznato da su predsjednici, carevi i sultani mučki ubijani i to nigdje drugo nego na dvoru svome. Brat je bratu glavu skid'o da bi se domogao krune. Ocu je prijetila opasnost od sinovljevog mača. Ubijali su i protjerivali i maharadže i knezove, šahe i padišahe, kajzere i imperatore, mule, bude, teiste i ateiste. Danas je manje ili skoro da nema ovih velikih faca ali zato imamo predsjednike i premijere koji vladaju istim stilom i uživaju istu moć, imaju istu vlast kao i ovi prethodnici koji nisu više u „modi“.
Svaki vlastodržac bez obzira u kojem režimu i koliko god taj bio dobar - koji se zadrži duže od dva mandata na vrhu vlasti – bez obzira da li je to na lokalnom ili širem i višem nivou ili saveznom državnom – je dovoljan pokazatelj i razlog za duboko pretresanje režima i znak da nešto duboko smrdi. No pošto narodne mase imaju kratke ruke da dokuče u pozadinu bine i iza kulisa odnosno nije im omogućeno ni primirisat šta se to tamo na dvoru kuha – ostaje im samo da protestvuju na ovaj ili onaj način. A onda, kada „kraljevi i carevi“ ni za proteste nemaju sluha – u narodnim masama se ponekad nađe neki luđak koji na prečac i svojom rukom rješava sve probleme ili ih i dalje i više komplicira – kao npr. u Slovačkoj
Od ne davno je u našem riječniku termin "teorija zavjere" i termin "duboka država“ koji je rastezljiv i može se objasniti na više načina. Ta duboka država - i kojekakve zavjereničke teorije ako ćemo pravo i pošteno kazivati - je svugdje i kod svakoga dublja nego kod nas u Bosni - bar sto se tiče Bošnjaka. Kod nas je to plitko zaorano i malo malo pa na svjetlo dana izađu sve tajne rabote. Mnogo je tih teorija i dubokih država na svim krajevima svijeta. Ko drži dizgine te neke duboke države upletene u ukrajinski belaj - koja je kreirala današnji kaos? Nije isključeno da iza ukrajinskog rata postoji neka država u sjeni. Najprije tri decenije od proglašenja nezavisnosti sve funkcionira potaman a onda rat. Da li je slučajno gospodin Volodymyr Zelenskyy studirao u Izraelu a poslije projiciran za predsjednika Ukrajine što je na koncu i postao. Da li je slučajno genocidaš Radovan Karadžić još osamdesetih godina putovao u Ameriku sa obrazloženjem da putuje na stručnu specijalizaciju - (usavršavanje u oblasti psihijatrije) - bar je tako rekao kolegama pjesnicima/književnicima, dok se istovremeno svojim kolegama u bolnici u Koševu ispravdavao da ga šalju kolege iz kluba književnika. Dakle lagao je i jedne i druge. Isti slučaj je i sa balkanskim kasapinom S. Miloševićem – kako to da baš on koji se tobože u Americi bavio finansijama postane šef države (čime se bavio u Americi i koji je bio cilj njegovog angažmana je još uvijek zagonetan). I ako krenemo preko muslimanskog svijeta vidjet ćemo da su njihovi kraljevi i prinčevi uglavnom završavali škole na zapadu. Oni koji nisu bili su ubrzo maknuti ili smaknuti.

*****
Umjetnici su jedan poseban soj ljudi – bogato nadaren ni od kog drugog nego od Boga dragog – koji vide malo dalje nego drugi, koji čuju malo bolje nego drugi, koji osjećaju bilo narodne mase, puls industrije i fabrike, imaju njuha za proturanje modnih trendova, koji kao životinje ili miševi u rudniku kada se uznemire osjete katastrofu koja će tek doći – i sve to skupa satkano i na prvi mah bezazleno serviraju narodnim masama. A narodne mase potrče za tom modnom atrakcijom, trendom, provodom kao ovce na so – bilo to da je frizura, piće, muzika, hrana, odijevanje, tehnički hitovi od mobitela do automobila. Zamislite samo jedan svakodnevni primjer: vješt fotograf ili modni kreator nam servira na TV ili u štampi djevojku ili ženu u vojničkoj maskirnoj uniformi sa kalašnjikovim u rukama i to se prodaje ko vruća halva. I još se divimo tim fotografijama i tim djevama ne poimajući tačno ni kakav reklama cilj ima – otadžbinsko-odbrambeni, patriotski, ekonomski, erotski, modni ili kakav još postoji. Danas, industrija, tehnologija, moda, pomama za novcem je srušila ženski ponos i čednost. Srušili su u djevojkama želju i čežnju za potomstvom, za djecom, za mužem i porodicom za toplim domom. Danas u velikoj većini svijeta nije moderno voditi dijete za ručicu – što je sveta uloga ove djeve u uniformi koju joj je Bog odredio – nego biti vojnik i ići ubijati ili ih bodriti pomagati ubicama. – kako vidite da za vojnika u ženskom rodu ne postoji izraz, - ne može se kazati vojnikinja – dakle vojevanje ni u kom slučaju nije svojstveno ženama. Pa ipak u parlamentima našeg komšiluka imamo vatrene nacionalistkinje koje bi za hatar svojih vođa uzele kalašnjikov u ruke (bar tako djeluju) ali prije toga bi poslale djecu na front – naravno ne svoju nego tuđu.

*****
Nije to samo slučaj sa modnim dizajnerima kao umjetnicima. Agresivnost je zahvatila sva polja umjetnosti sliku, fotografiju, književnost, film, muziku, ... Čemu služe „umjetničke“ slike od kojih vam se ledi krv u žilama ili fotografije strave i užasa ako nije u pitanju fotografija dokumentarnog karaktera. Ili npr. u književnosti – imate još uvijek mnogo onih koji za sitan šićar i lični komfor su spremni da pišu protiv jednog naroda, protiv miliona ljudi jedne rase, jedne kulture, religije itd. da bi pridobili nečije simpatije – simpatije naravno onih drugih koji su u koliziji sa ovim prvim. I to sve ne bi bilo ni po' jada dok takav monstrum sa perom u ruci ne zaigra na najkrupniju kartu : Nobelova nagrada se do prve polovine dvadesetog stoljeća dobijala isključivo za znanje i zasluge, naučna otkrića, nauku i sva velika djela od širokog društvenog značaja i za epohalne izume. Ali onda kada su se moćne države trebale urotiti protiv ne poslušnih i onih koje im nisu išle pod ruku onda su im pomagali književnici iz tih ne poslušnih zemalja. Kada je Taip Erdogan – koji je ruku na srce malo oduljio sa svojim stažom - odbio da igra kako mu Evropa svira onda su oni našli Pamuka koji će makar pisati onako kako se njima sviđa. Takav slučaj je bio i sa Poljakom Časlav Miloš, Kinezom Mo Yan, Egipćaninom Nagib Mahfuz i dr – kojima dodijeliše Nobelove nagrade jer „sviraju muziku“ ugodnu za njihovo uho. Međutim i to treba da se zna: Andrć se u staroj Jugoslaviji uvijek motao u fašističkim krugovima i domunđavao se sa svakim ko je bio na strani Hitlera od Beograda preko Zagreba i Graza do Berlina. A kad je ta država srušena i došla Titova on je vješto unovčio svoje po Evropi stečeno iskustvo jednog provincijskog prevrtljivca. Nije smjeo da piše protiv Slovenaca ni protiv Hrvata jer bi mu oni višestruko vratili i srezali krila a možda bi ga i noć progutala. A onda, čovjek za koga svi kažu i tvrde da je hrvat iz Travnika dobro se prodao i prevjerio u vjernog srbina jer je znao da će kao „pravi pravcati“ vlah najbolje profitirat se urotio protiv muslimana i to mu se najbolje isplatilo. Slučaj sa P. Handkeom je isti takav. Nanjušio stara kurva da je profitabilnije pisati protiv Bošnjaka nego protiv srba – jer ovih ima više pa će ko biva imati šire tržište i više čitalaca – te je tako i učinio. I takvih pisaca koji kalkulišu šta im se najbolje isplati ima mnogo. E sad je pitanje – ko sjedi u odboru za dodjelu Nobelove nagrade i u svim raznim odborima koji se kvartaju i odlučuju o nekim kvalitetima . Bit će da su i u ovim odborima neke mutne i prevejane face.

*****
E sad dolazimo do onog povodom čega sam i počeo da pišem ovu priču. Iako događaj sam po sebi nije važan i postao je obična lakrdija ali eto privukao mi je pažnju.
Prije nekoliko g. na Euroviziji je pobijedio jedan Austrijanac umjetničkog imena Conchita Wurst što na španskom jeziku ova dva imena imaju značenje muškog i ženskog spolnog organa. To je dobro primijetio jedan sarajevski novinar napisavši jedan tekst o tome pod naslovom:
“Wurst Conćita ......ispala ti ...... prezime“ .
Prije svega i žiri i glasaći koji su mu dali glas su još ranije zglajzali a Conchita Wurst je samo to potvrdio. Jer, u žiriju bi bar trebali da sjede ljudi od muzike i struke. No to, ili nije slučaj ili su postavljene neke masonske marionete kojima je zadatak da preko muzike drilaju omladinu ( a jasno je da je muzika ta za kojom se najbrojnije povode mlade dezorijentirajuće mase ). Ta masonerija ( koju bi mogli nazvati teorija zavjere kulture ili duboka kultura) koja kreira trendove imaju za cilj da se ne zna ko je muško a ko žensko. I zaista u obijesnom i svim nastranostima prezasićenom zapadu često puta nam nije potpuno jasno ko je muškarac a ko žena. Pa se dobro morate zagledat – ako vam situacija dozvoljava – i možda čak doživite ne prijatnosti i opet vam neće biti jasno. Zato što je friziranje određenih dijelova tijela toliko uzelo maha da se više ne sviđamo sami sebi. A kad smo sami sebi omrzli šta mislite kako smo omrzli drugima i kako su drugi omrzli nama. Zato požurite kod estetskog kirurga da vam smanji nos, napumpa žvalje, odsiječe „onu a presadi drugu“ stvar. – Pa onda trk u red u fitnes studio da vam doćeraju mišiće po ukusu onih koji od svega ovoga napraviše industriju i unakaziše kolko-tolko normalan svijet. I tamam kad čovjek pomisli da će ovaj razvrat stati jer nema kud dalje – pojavi se neko ko ustvari nije niko.
Prije par dana popunjavam jeda formular i odmah na početku je rubrika: muško ili žensko. A tako je skoro pa u cijelom svijetu, morate zaokružiti spol. Pa se na momenat upitah- šta će zaokružiti ovaj „niko“ / Nemo kome na Eurosongu dadoše najviše glasova. Je li stvarno ovaj svijet toliko zglajzo i izgubio mjerilo vrijednosti, estetike, morala, kvaliteta, sluha i ukusa...
Nemo je latinska riječ i znači doslovno "niko". A kada je u pitanju seksualna orijentacija taj ni(t)kov je fluidnog karaktera pa može biti i jedno i drugo odnosno i muško i žensko. I ne daj Bože da nam ta kirurgija uznapreduje do tih visina a zapravo da se sunovrati do tih nizina da „niko“ može sam sa sobom voditi ljubav i sam sebe oplodit.
Stalno se pitamo – ko stoji iza ovih nastranosti, ko to sve kreira, planira, šta im je cilj i namjera, kako nalaze promotore svojih ideja, ko ih plaća,...
Horor-filmovi, naučna fantastika, agresivna i ne prirodna umjetnost bilo u muzici, slici, vajarstvu,... su mi bili uvijek strani. I pored razuma i ukusa moj instikt me uvijek udaljavao od toga. Zato, jedan život na ovom svijetu je sasvim dovoljan. Drugi ili eventualno ovaj jedan koji živimo ali još puno duži bi nas unesrećio i napravio od nas strance u sopstvenom domu.