Još jedan redovni izvještaj Glavnog Tužioca Haškog Tribunala Sergea Brammertz upućenog Vijeću sigurnosti UN u BH javnosti prošao je i ovog puta nezapaženo.

Ne smijemo zaboraviti da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) najzaslužniji za donošenje rezolucije o genocidu u Srebrenici, bez presuda tribunala ne bi bilo ni presude Međunarodno suda pravde (MSP) a bez i te presude ne bi se moglo govoriti ni o rezoluciji.
Isto tako svi dosadašnji izvještaji čelni ljudi tribunala upućeni Vijeću sigurnosti UN, u kojima se u kontinuitetu naglašavalo da Srbija ne sarađuje sa Tribunalom, da se i dalje negiraju presude MKSJ, su dali doprinos da većina zemalja ima kontinuiranu informaciju o ne saradnji Srbije i negiranju genocida.
I ovaj, posljednji, izvještaj je kontinuitet dosadašnjih izvještaja i govore o onima koji ruše međunarodni poredak i koji štite zločine i veličaju zločince.

Nekako u isto vrijeme nase organizacije, Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa pokrenuli smo inicijativu za usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenci i inicijativu da se na posebnom zasjedanju UN-a raspravlja o višedecenijskim izvještajima MKSJ/MRMKS iz Den Haga kao i izvještaja OHR odnosno Visokog predstavnika za BiH o nesaradnji država bivše Jugoslavije i negiranju naslijeđa međunaronog suda, te afirmaciji i glorifikaciji zločina i zločinaca.

Fokus je bio na rezoluciji, ali veoma važna stvar je utvrditi i određenu odgovornost država za nesaradnju i negiranje naslijeđa makar i novom rezolucijom.

Šta piše u izvještaju?
Za Srbiju ovoga puta Serž Bramerz je naveo da su hitno potrebni odlučniji napori u Srbiji. "Osumnjičeni ratni zločinci i dalje nalaze sigurno utočište u Srbiji, što je redovno izvještavano u prethodnim izvještajima Ureda tužioca Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Tužilaštva Mehanizma.

Tokom posljednjih osam godina broj pokrenutih krivičnih progona bio je nizak, a optužnice su podignute uglavnom protiv izravnih počinioca niske razine.

Štaviše, značajni istražni resursi posvećeni su slučajevima koji uključuju nedostupne osumnjiče, iako je značajan broj osumnjičenih, uključujući više i srednje dužnosnike, dostupan u Srbiji za istragu i krivični progon.

Dugotrajni postupci pogoršavaju kašnjenja u procesuiranju predmeta ratnih zločina u Srbiji. Tužilaštvo sa zabrinutošću primjećuje sporost tekućih postupaka.

Još uvijek nije riješena osuđujuća presuda Suda BiH Novaku Đukiću.
U drugom predmetu kategorije II, o kojem smo ranije izvještavali (S/2021/955), Mirko Vručinić koji je 2020. pobjegao prije završetka suđenja u Bosni i Hercegovini, i dalje uživa nekažnjivost u Srbiji. (dva mjeseca prije nego je pobjegao dobio državljanstvo Srbije).

Isto tako, Milomir Savčić, kojem se u Bosni i Hercegovini sudi za navodnu umiješanost u genocid u Srebrenici, pobjegao je u Srbiju gdje se nalazi na slobodi.”

Brammerz zaključuje da: ”Nedjelovanje srbijanskih vlasti u odnosu na ovakvo stanje stvari i, povremeno, odluke o dodjeli državljanstva poznatim osumnjičenicima, dovode u pitanje predanost Srbije pravdi za ratne zločine, vladavini prava i regionalnoj pravosudnoj suradnji.”
Slična je situacija sa Hrvatskom: ”Već jedno desetljeće pravda za ratne zločine za žrtve zločina hrvatskih državljana koji borave u Hrvatskoj uglavnom je u zastoju. Izgubljeno vrijeme sada se ne može vratiti. Propust Hrvatske da pruži traženu pomoć onemogućuje regionalnu pravosudnu suradnju i ima za posljedicu promicanje nekažnjivosti za zločine koje su počinili hrvatski državljani u Bosni i Hercegovini.”

Serž Bramerc je raskrinkao svojevrsni dogovor Srbije i Hrvatske da se medjusobno ne progone.
“Suradnja između Hrvatske i Srbije još je jedno kritično područje gdje je gotovo potpuni izostanak saradnje, Tužilaštvo je ranije primijetilo zastoj u dugotrajnim bilateralnim pregovorima između Hrvatske i Srbije o uspostavi sporazuma o okviru za slučajeve ratnih zločina, uključujući i četrnaesti izvještaj o napretku Mehanizma (S/2019/417). Duboko je žalosno da tužioci u obje zemlje pokreću postupke protiv optuženih u odsutnosti čije se boravište dobro zna.”
Serž Bramerc se posebno osvrnuo na regionalnu saradnju i o Bosni i Hercegovini, te negiranju zlocina.

”Kako je navedeno u trinaestom izvješću o napretku Mehanizma (S/2018/1033), regionalna pravosudna saradnja u predmetima ratnih zločina između zemalja bivše Jugoslavije bila je na najnižoj razini posljednjih godina.”

Što se tiče BiH i Tužilaštva BiH, Serž Bramerc navodi;
”Prvo, postoji značajan zaostatak od više od 116 istraga u Bosni i Hercegovini koje se tiču 345 osumnjičenih za koje se zna da borave izvan Bosne i Hercegovine, prvenstveno u Srbiji i Hrvatskoj.
Osim toga, postoji četrdeset i šest potvrđenih optužnica u Bosni i Hercegovini koje se tiču pedeset i dvoje optuženih za koje se zna da borave izvan Bosne i Hercegovine, opet prvenstveno u Srbiji i Hrvatskoj. Riječ je o ukupno oko 400 osoba osumnjičenih ili optuženih za ratne zločine koje je potrebno izručiti Bosni i Hercegovini i ili procesuirati u zemlji u kojoj trenutno borave. Ostaje značajan broj neriješenih slučajeva koje treba istražiti i procesuirati, a jasno je da će preostali slučajevi vjerojatno biti jedni od najizazovnijih. Završetak ovog posla, čak i pod idealnim okolnostima, trajat će mnogo godina, a protok vremena samo pojačava hitnost da se radi ekspeditivnije.”

Bramerc zatim nagovještava da ce on(i) pripremiti:
“Postoje značajne praznine u nekažnjivosti kojima se Tužilaštvo Bosne i Hercegovine treba pozabaviti. Kako je ranije objavljeno, kao odgovor na zahtjev Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Tužilaštvo MICT priprema istražni dosje za jednu značajnu bazu zločina za koju je hitno potrebno dalje procesuiranje. Tužilaštvo radi na dosjeu i očekuje se intenzivna suradnja s bosanskohercegovačkim tužiocima po ovom pitanju u narednom periodu.”

O negiranju ratnih zločina i veličanju presuđenih ratnih zločinaca u BiH i regionu Bramerc navodi: ”U Republici Srpskoj predsjednik (Milorad Dodik) je nastavio negirati genocid u Srebrenici. (Glavni tužilac tužilaštva BiH to ne vidi).
U Srbiji je nekoliko vladinih službenika javno i snažno negiralo genocid u Srebrenici i veličalo osuđene ratne zločince. Takve izjave s najviše vlasti ohrabruju druge, uključujući osuđene i osumnjičene ratne zločince, da ustraju u negiranju ratnih zločina, revizionizmu i veličanju.
Kao primjer ove strukture dopuštenja, tokom ovog izvještajnog razdoblja, Vladimir Lazarević je nastavio negirati pravosnažno utvrđene zločine počinjene na Kosovu za koje je osuđen. Isto tako, Tomislav Kovač i Svetozar Andrić, prvi optužen u Bosni i Hercegovini, a drugi poznati osumnjičeni, sudjelovali su u promociji ratne jedinice koja je odgovorna za ubistvo više od hiljadu muškaraca tokom genocida u Srebrenici. U međuvremenu, gradovi širom Srbije i dalje su prekriveni muralima Ratka Mladića; do sada ih je izbrojano više od 300, većina u Beogradu. Ovo nisu riječi i djela margina, već političkih i kulturnih središta društava u regiji.”

U Hrvatskoj, prema izvještaju Serža Bramerza predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović, nastavlja dijeliti odlikovanja ratnim zločincima.