Svojevremeno je etničko 'čišćenje' Muslimana/Bošnjaka u onim dijelovima Bosne i Hercegovine koju su nacionalizmi, memoradum SANU i politički programi iscrtali na mapama kao područje interesa vlastitih nacije - izazivalo zgražanje i čuđenje razuma svijeta
Svi su se pitali: Zašto Europa šuti? Zašto SAD ne dopusti/pošalje Bošnjacima oružje da se brane? Zašto Europa nijemo gleda kako se genocidne namjere realiziraju i to samo prema narodu jedne od bosanskohercegovačkih vjera.
Trebalo je vremena i odmaka, smirenog stavljanja bosanskohercegovačke situacije u povijesni kontekst da bi Europa i svijet shvatili što se uistinu događa. Bila je potrebna nova geostrateška situacija da bi se vidjela istina. To naravno umanjuje kredibilitet naknadne spoznaje o genocidnim namjerama prema narodu islama. No drukčije to u ovom svijetu po svemu sudeći ne ide. Europi i svijetu u ovom trenutku odgovara da budu 'dobri' prena Bosni i Hercegovini i da shvate istinu.
Mehanizmi otkrivanja istine imaju nažalost političke poluge. Javnost svijeta oblikovana je političkim sinapsama koje prema procesoru javnosti propuštaju samo one činjenice koje su od koristi tromom svjetskom organizmu. Bosna i Hercegovina svojevremeno nikome nije značila ništa posebno. Prostor za agresiju nad BiH bio je otvoren. Agresori su uhvaćeni u klopku europske i svjetske ravnodušnosti.
Europska šutnja o agresiji na BiH otkrila je ono što je skrivala ideologija velike kulture, barbarski segment europske civilizacije skrivene i skrivane iza kulisa onog što je nesumnjivo veliko i značajno. Na površinu je izronila propagandno-ideološka dimenzija koja je sve Dobro europske kulture iskoristila za prikrivanje sposobnosti Europe da mačem i knjigom od središta svijeta napravi kršćanski otok a uz pomoć kolonijalnih sila da svoju ideju Boga proširi na zemlje poganskih religija.
Par milijuna Bošnjaka nije bila velika cifra prema broju ubijenih u Islamskoj Španjolskoj, prema broju ubijenih Katara, ubijenih i porobljenih u Kongu, Australiji, zemlji Indijanaca na tlu današnjih doseljenika u Ameriku i mnogih drugih zemalja.
Ravnodušnost Europe, pa i Amerike taktika je realiziranja vlastitih interesa. Netko će umjesto njih obaviti prljavi posao, a ako ne uspije onda će se njihove pojedince osuditi na tisuću godina zatvora. Najmanje. Par desetljeća kasnije stići će isprike i rezolucije.
Povijest kolonijalizma povijest je političkih laži, obećanja svim zaraćenim stranama da će se biti na njihovoj strani, povijest (samo)uništenja naroda u zemljama u kojima se 'uvodi red i demokracija'.
Naravno, interes globalnog kapitala najsnažniji je u igrama rata, šutnje i naknadne osude. Oblačenje kapitala u religijsko ruho samo je kamufliranje snažnog oružja u šumi izgubljenih i zavedenih. U BiH ljudi su ubijali u ime Boga, nesvjesni u čije ime ubijaju, što će to učiniti njima i njihovom narodu. Ubijali su u ime svog Boga u kojega su se preobukli bankari, korporacijske vođe, medijski vlasnici, farmaceutski industrijalci... Ubijali su i zakapali u masovne grobnice ne shvaćajući da su indoktrinirani, izmanipulirani, pretvoreni u strojeve za ubijanje, da su postali dresirane ubojice koje kaljaju obraz svog naroda.
Bosna je razgolitila licemjerje Europe. No tridesetak godina kasnije svijest o učinjenom pokušava se prekriti plaštem rezolucije. Priznanje je to bez priznanja. Osuda bez osude. Izbjegavanje vlastite krivnje činom koji osuđuje samo izvršitelje.
Nije dovoljno ali za svijet u kojemu živimo to je velika pobjeda i - čudo.
Palestina na sličan način danas razgolićuje interese arapskih vladara, instaliranih u pravilu od američke administracije.
Jer, što je par milijuna masakriranih, raseljenih ili pobijenih Palestinaca u odnosu na sigurnost koju kraljevskim dvorovima nudi američka industrija oružja, njihova obavještajna služba i njihove postrojbe spremne biti na usluzi kod svake pobune.
Narod ne bira svoje šeike i ne može ih dovesti u red. Šeici pak imaju snažna oruđa i oružja za opstanak i borbu protiv vlastitog naroda. Tamo gdje se javlja pobunjeni narod koji želi pomoći Palestincima, vladari donose mjere koje onemogućuju napredovanje svijesti o nužnosti sprečavanja etničkog čišćenja u Palestini.
Lukavstvo kapitala je neizmjerno. SAD će koristiti svijet kao rasadnik vojnih baza širom svijeta, najviše na Bliskom istoku. Vojna industrija radi. Proizvodnja ratova radi. Proizvodnja straha proizvodi ovisnost o proizvođačima oružja. Totalitarni režim savršeno joj odgovaraju, naravno ako pristanu na igru. U toj je igri uvijek lakše dogovoriti se s jednom osobom ili obitelji na vlasti nego s narodom.
Širenje baza diljem svijeta slično je interesima kraljevskih obitelji ovisnika o američkom oružju. Nerijetko će kraljevi islama ulagati u džamije koje će se graditi po Europi, Africi, pa i Americi. Uz vjersku dimenziju, nažalost, u takvim je inicijativama sadržana i dimenzija religijskog marketinga: ulaže se u institucije koje (vrlo pojednostavljeno gledano) proizvode nove hodočasnike koji će prije ili kasnije krenuti prema Meki i Medini.
Američke vojne baze osigurat će sigurnost mirnog kraljevanja svojih partnerskih arapskih obitelji koje upravljaju najvećim resursima crnoga zlata na svijetu. Američke vojne baze dio su strategije proizvodnje ratova u svijetu koji zahtijevaju uvijek nove količine oružja. Nove količine oružja omogućuju vojnička turistička putovanja američkih vojnika i zakupljenih privatnih postrojbi. Vojni turizam stvara prividni mir u kojemu istrebljenje nekog naroda ne predstavlja poseban problem kreatorima ove nakaradne politike.
Velike arapske obitelji koje su se oslonile na lažni mir koji je ponuđen od strane interesno povezanih industrija oružja, medija, ekonomije, medicine, svjetskih hijerarhija ovoga ili onoga, žive u stalnom strahu da će proći kao Bin Laden (veliki prijatelj koji je preko noći postao najveći neprijatelj). One vide nesreću Palestine, ali se plaše bilo čime pokazati da vide i znaju. Razapeti između straha od vlastitog naroda i straha od aktualnih saveznika, oni pokušavaju otupiti oštricu istine koju su pokazali palestinski vjernici a koja se poput nevidljivog virusa zarila u srca svih Arapa.
Izvanjska sličnost je tim strašnija što se istinskim vjernicima danas već zabranjuju stvari koje razuman čovjek mora izgovoriti. Palestini je potrebna pomoć. Potrebno joj je širenje istine. Neprihvaćanje laži globalnih mainstream medija, kupljenih zapadnih i prodanih arapskih političara.
Nažalost najveći sponzor rata (Američka industrija oružja) stao je na stranu zla. Nažalost isti sponzor drži na uzdi njihova visočanstva kraljeve, šeike i ostale visokopozicionirane poslušnike. Na djelu je licemjerna šutnja kraljevskih palača. Oko njih sve se buni ali godine šutnje i nedostatak kritičke svijesti, slobode govora, demokracije, zaustavlja svaki pokušaj da volja naroda dođe do izražaja.
Oči gladnog palestinskog dječaka pitaju: Je li važniji religijski turizam ili istina o zločinu Palestine? Je li važniji lažni mir koji jednima omogućuje nezamislivo bogatstvo a druge prepušta istrebljenju? Jesu li važni petrodolari ili duše muslimana i kršćana u Palestini? Treba li i dalje pomagati cionističku vojnu huntu u njenom pokušaju da pobije milijune ljudi, ili oružje treba dati Palestincima da obrane svoju domovinu od neokolonijalnih pridošlica koji su se okoristili nesrećom židovskog naroda da bi nekažnjeno ubijali palestinski narod?
Pitanja su to na koje mora odgovoriti arapski svijet. Riječ je o narodu/ima koji ima/ju dovoljno hrabrosti. No tko će otvoriti vrata i kada - pitanje je na koje danas nema odgovora.
Palestina baca svjetlo na kolonijalne egzekutore vlasti važnih država arapskog svijeta. Palestina nudi uvid o arapskim sponzorušama američke administracije kupljene cionističkim kapitalom. Palestina je čvor čije bi razrješenje moglo dovesti do regionalnih socijalnih revolucija. Naprosto, količina zla koja je trenutno prisutna u Palestini ne može biti skrivena od naroda Bliskog istoka. Unatoč globalnim medijima, cenzurama, zabranama, ubijanju novinara, unatoč sveprisutnoj laži kojoj je cilj onemoćati volju za pobunom i probuditi licemjerje.
Palestina je iskra istine. Tlo jest 'naivno tlo'. No ono je krvavo i otporno.
Vjernici Palestine, oni koji su još živi, vjesnici su istine koja kaže: U ovom trenutku i vjernici i ateisti svijeta trebaju poštovati snagu vjere naroda koji je živ zahvaljujući vjeri i čija vjera baca strašno svjetlo na SADističku proizvodnju sponzoruša među vladarima i državama svijeta.