Nedavne antiislamske akcije u Evropi, posebno u Švedskoj, Danskoj i Holandiji, sramotne su za čovječanstvo.

U SAD-u i evropskim zemljama spaljivanje Kur'ana, gaženje ili vrijeđanje muslimana koji ugrožavaju mir i društveni mir, što se ubraja u okvir slobode mišljenja, istovremeno je i poticanje na zločin i kršenje slobode vjera i savjest specificirana u ustavima i zakonima.to je zločin.

Naravno, pogrešno je i isticati loše osobine, a to su ružni postupci male skupine, a agresiju male grupe pripisivati milionima. Međutim, mi kao muslimani nikada ne možemo prihvatiti radnje bez poštovanja kao što su spaljivanje, vrijeđanje i ponižavanje naše svete knjige Kur'ana, ili da oni te niskosti smatraju intelektualnim zločinima.

Želim da naglasim da 'sloboda' ne daje nekome za pravo da psuje, prijeti, prezire svoja uvjerenja ili čak vrijeđa njihova osjećanja.

Drugim riječima, sloboda ne znači psovanje ili vrijeđanje uvjerenja drugih, i ne znači uzurpirati nečiju slobodu.

Činjenica je da sadistički nastrojena manjina koja čini ove podle napade i uvrede osuđuje svaki razuman čovjek.

Naravno, ovi postupci neznalica su tužni i uznemirujući.

Pokušavajući da stvori partijsku strukturu koja odaje sebi odanost pokretanjem mehanizama smjena i smjena, "Imamoğlu front" pokušava se oduprijeti smjenama i smjenama. S druge strane, više nije tajna da oni nastavljaju lov na delegate i članove Skupštine stranke (PM) i VQA da sa njima rade kroz otvorene tajne odnose.

Ne bi bilo pogrešno reći da je borba za liderstvo i kadrovanje unutar stranke bukvalno uvučena u borbu u vrtlogu konfuzije i dilema.

Ukratko, u CHP je mnogo veća borba nego što se misli.

Razumije se da sve što se dešava u CHP-u nije ništa drugo do dobro ispletena igra, te da Imamğlu, koji postavlja relevantne i nadležne organe koji su nosioci partijske kolone, nije upoznat sa pravim centrima moći i šta se dešava, već je ušao u orbitu tih centara moći, baš kao i Kılıçdaroğlu.

Znam da dok neki od njih čitaju ove redove, dok pokušavaju da procene događaje u sopstvenom umu govoreći čuđenje i duboko, neki će odbaciti ove poglede i u sebi se smejati. Međutim, neki od njih su uvijek mislili i živjeli u granicama koje su drugi povlačili kroz historiju.

Međutim, šta znači svijest o mišljenju u članku, svi će naučiti iz događaja koji će se dogoditi tokom vremena.

Kao što vidite, nije teško shvatiti da se grupe moći koje su srušile Kemala Kılıçdaroğlua operacijom kasete i srušile Kemala Kılıçdaroğlua, sada spremaju sličnu operaciju i da žele da skinu Kılıçdaroğlua i odvedu İmamoğlua u predsjedništvo na određeni vremenski period.

Ali ovaj put dolazi do međusobnog rata. Još nije jasno ko će dobiti ovaj rat.

Zato što je predsjednik Kılıçdaroğlu na svoj način oblikovao FMC, koji se sastoji od 15 ljudi. Čini se da je moć na njegovoj strani u 60-članoj skupštini stranke. Kako će delegata formirati VQA i Skupština stranke (PM), ako ne dođe do vanrednih događaja, Kılıçdaroğlu će zaštititi svoje mjesto uprkos svemu.

Postoji intenzivan pritisak da se zaključuju pokrajinski i okružni kongresi stranke u korist intervencije centrale iu korist Kılıçdaroğlua. U ovom procesu će vjerovatno doći do neželjenih događaja.

Jer, kao rezultat pritiska volje iza kulisa koji je vodio njega i njegov tim u pogledu predsjedništva, İmamoğlu je izgleda zauzeo određenu poziciju kako bi se hrabro pripremio za izazov.

Suština riječi je sljedeća: Naravno, delegat će odrediti budućnost CHP. Međutim, pošto će te poznate ovlasti odrediti delegata koji će odrediti budućnost CHP, ti centri moći će odrediti CHP, a ne delegati.

Jedna od dvije strane koje udare će pobijediti, druga će izgubiti, ali pravi pobjednik će biti ta skrivena moć. Jer to je ta skrivena moć koja vodi obje strane nesvjesne jedne druge!

Ko god pobijedi u CHP ne zaslužuje da bude legitimni vlasnik vlasti u zemlji, a ovi događaji nam pokazuju da ni CHP nije spreman.

Naša želja je da CHP bude CHP kojim dominiraju istinski patriotski članovi CHP, a ne određene grupe moći.

Sačekajmo i vidimo...