Ništa neobično, od onih koji su izvršili genocid, da se danas ponose istim. Iz svoje se kože ne može. Vuk teško promijeni čud. Iver ne pada daleko od klade

Ne svjedočimo tome prvi puta. Nego svakodnevno. A posebno na dan obilježavanja završne faze genocida u Srebrenici, kad se uzburka genocidna strast, kad se pokrenu hormoni zla, kad djeca ožive očeve zločine, pa počnu da ih slave.

Tako je bilo i jučer, djeca onih koji su učestvovali u genocidu, onih koji su bili pripadnici genocidne vojske, prizivaju ponavljanje zločina koje su činili njihovi očevi. Jedino što je u svom tom zlu, zlo koje je potvrdilo istinu jeste pust sarajevske studentice kriminologije koja je napisala između ostalog "neka smo vas pobili" što znači da je za razliku od drugih koji negiraju, ona priznala genocid, likujući nad istim.

I sve to zajedno čini zlo, i upućuje nas i opominje dok mi svoju djecu učimo da vole, u kući do naše oni svoju djecu uče kako da nad nama opet izvrše genocid.

I na sve to mi nemamo odgovor. Mi unatoč dopunama Krivičnog zakona, kojim se zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, od strane dekana fakulteta kriminologije, čija studentica je na dan genocida veličanje presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i njegovo djelo genocid, dobijemo odgovor da je ne može sankcionisati. Naravno, da može. Može podnijeti krivični prijavu. Zar budući čuvari reda i mira, koje obrazuje ova institucija, treba da budu štovaoci presuđenog ratnog zločinca sa presudom za genocid.

Možda nam takvi sutra budu direktori državnih agencija za sigurnost i obavještajne agencije, možda budu i asistenti, jer takve ako ne kazniš, onda ih nagradiš.

Poslije ovakve fašističke izjave, za nju bi školovanje na fakultetu kriminologije univerziteta u Sarajevu trebalo biti završeno. Međutim rektor je zauzet proganjanje prof. Izetbegović, pa nema kad da se bavi stvarnim problemima, tipa da mu studenti veličaju genocid i presuđene za genocid ratne zločince.

Samo se Bošnjacima može desiti da hrane guju u prsima.