Jučer poslije džume namaza, ušao je u džamiju jedan momak, izgledao je kao turist, pa na njega nisam obraćao pažnju već sam nastavio razgovor s džematlijama, jer turisti obično uđu, malo razgledaju, naprave nekoliko slika i onda odu, no, ovaj je čekao i gledao u mene. A bio sam u kijafetu. Kada su moje džematlije izašle iz džamije, ovaj momak mi je prišao i pružio ruku prema meni sa svojim telefonom, a na njemu je bila otvorena aplikcija google translate, na kojoj je pisalo: Ja želim da izgovorim Šehadu!

Držao sam telefon u rukama i gledao u veličanstvenost tih riječi, a pored mene je stajao momak kojeg je Allah poslao da ponovi za mnom riječi Istine. Kako veličanstven prizor i doživljaj!

Pitao sam ga na engleskom odakle je, rekao je da je iz Australije i da se zove Sebastian. Želi da primi islam. Ok. Rekao sam mu da je to izrazito velika stvar i da treba prije toga da obavi par priprema, koje su jednostavne. A sve velike stvari su zapravo jednostavne. Pitao sam ga koliko ostaje u Sarajevu, rekao je sedam dana. Super, onda sam mu rekao da se vrati u hotel i da ponovo sutra dođe na podne namaz, tačno u 12h. A, prije toga, treba da se okupa i obuče čistu odjeću. Pristao je na to, pa smo se tako i razišli. Tako je i najbolje, ako sutra dođe, onda to znači da on istinski želi to da uradi i da to nije turistički hir ili pobuda, rezultat trenutka, a tako će i moja bogda sumnje biti potpuno eliminisana.

Navečer na jaciji zamolio sam neke ljude da dođu na podne namaz da prisustvuju ovom činu, također i jutros sam nazvao neku raju, da dođu i da budu šahidi, svjedoci. Naravno, pod uvjetom ako se Sebastijan uopće i pojavi.


Imao sam mekteb prije podne, a onda pred sami ezan vidio sam da je došao i sjeo u donji dio džamije. Baš sam bio sretan zbog toga, hvala Allahu.

Kad smo klanjali podne namaz, zamolio sam prisutne džematlije da ostanu, ako ne žure, i da budu šahidi Šehadetu - primanju islama jednom mladom čovjeku iz Australije. Rado su ostali. A onda sam pozvao brata Sebastiana da priđe i sjede ispred mene. Rekao sam mu da su mu ovi ljudi svjedoci i na ovom i na budućem svijetu, a posebno na Danu velikog Suda. Klimao je glavom u znak odobravanja i zahvalnosti. Onda sam ga pozvao da ponovi i prouči za mnom tri puta Šehadu, što je on i učinio. Poslije smo mu proučili dovu i uz tekbire i salavate čestitali i mubarekleisali.

Napolju je snijeg padao cijelo vrijeme, radio je svoj posao, jer Božiji se emer izvršavao, također, i unutra, u toploj džamiji, jedno je iskreno srce postalo zvanično Allahu predano.
Hvala Allahu na svemu.
Samo Njemu.