MARINA MIJAKOVSKA: STAKLENI BALON
Autor: Nikola Šimić Tonin
Objavljeno: 16. Nov 2022. 19:11:01
Dan su pretvorili u noć.
Ulice su slijepe i prazne
bez ikakvih prolazaka
Izbrisani su svi tragovi
od buke svakodnevnog života.
Ljudi su iznutra, a životinje izvana.
Samo ptice u zraku i crni miševi na zemlji.
Konačno životinjske vrste
zamijenili su svoje uloge snažne-nemoćne vrste.
Pretvorili su svijet u medicinsku epruvetu.
Sve ljudske želje za slobodom kretanja ukorijenjene su u nama.
Svijet je zatvorio svoja vrata, a nama ostaje
udahnuti svaku kap života
kroz odraz staklenih prozora.


Marina Mijakovska je pjesnikinja, esejistkinja, prozaistica i književna kritičarka. Dotor je filoloških znanosti na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“ u Skopju. Od 2013 godine članica je Društva pisaca Makedonije. Radi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci „Sv. Kliment Ohridski“ u Skopju. Dio pjesničkih radova (pjesama), esejistike i pripovijedaka objavljeno je u antologijama i u periodici u prijevodu na: engleski, hrvatski, srpski, albanski, rumunjski, češki, itd. Sudjelovala je na mnogim književnim festivalima u Makedoniji i inozemstvu.

Pjesničke knjige: Nomadska duša (2010);Koferi (2013);Psihoanalitička alkemija strasti (2013); Tirkiz u ljeta (2015); Postelja tišine (2015) i Kost (2019). Prozne knjige: Kućice (2014).
Knjiga kritike i eseji: Žanrovski polimer: Sanduče rukopise u obidu (2016); Modeli rodove identifikacije (2018) i Écriture féminine i roman: Prilog u feminističkoj teoriji žanra (2020).
Marina Mijakovska dobitnica je više književnih nagrada: Karamanov (2013); Makedonska književna avangarda (2014); Krste Čačanski (2014); Beli mugri (2015) i Nagrada Danica Ručigaj pri Društvo makedonskih pisaca (2019).

СОНЧОГЛЕДИ

Во оваа
Црвена земја
Сонцето
ми стои на дланка
без
да ги
изгаси батериите
од литиум
без да прегрее
ми ги испива водите
не оставајќи ме
да пресушам
сам
на
СВЕТ –ов
SUNCOGLEDI

U ovoj
Crvenoj zemlji
Sunce
mi stoji na dlanu
bez
da
isključi baterije
od litija
bez pregrijavanja
ispija mi vodu
ne ostavlja me
da presušim
sama
na
SVIJET – u.


Marina Mijakovska, СОНЧОГЛЕДИ, SUNCOGLEDI, s makedonskoga, preveo, prepjevao Nikola Šimić Tonin.