I snažna i jaka
i mala i velika,
sa srcem i dušom
u bolu svom.

I plačna i srećna
i rijeka i more,
oplakuje svoje zore.

I kamen i suza
i drvo i livada,
sve je boli sada
nestadoše njene ptice,
i nebo plaće
zbog moje Srebrenice.

I svjetlost i tama
al’nikad sama,
u dan novi
vječno sa njom
zeleni svatovi.
I želje i nadanja
i ponos i sram,
osta pečat zbog
njihovog stradanja.

I zvjezda i nebo
i mjesec žuti,
u njoj zastaše njihovi puti.

Istino naša gdje bi tada
svi bi bili sa nama sada.

I din i nam
u njoj se slika,
ostade obraz
dušmanskog lika.

Duše otišle u oblake sive
a oni opet u njoj žive.

Htjeli su mnogo
a dobili ništa,
mislili su sve da će past
ni slutili nisu da gube čast.

Alma Buljubašić Maglić