ŽELJKO MILIĆEVIĆ: Bosna i Hercegovina se nastoji uzdići iz pepela i krvi još jednog genocida. U takvoj situaciji nam nije potrebno biti na naslovnicama svjetskih medija kao zemlja koja dozvoljava trgovinu ukradenim povijesnim, vjerskim i kulturnim predmetima.

Vladika Kačavenda je poznat po blagosiljanju ekstremnih Srba koji su po primitku blagoslova odlazili u oružane pohode protiv ne-srpskog civilnog stanovništva, a pogotovo onog muslimanske vjere. Vladika je posebice slavio genocid u Srebrenici. Ne čudi, nakon svega toga, da je osveštao temelje rusko-srpskog hrama i kulturnog (čuj, kulturnog?) centra u Banjoj Luci.

Srbija i Rusija su povezane ne samo pravoslavnim hrišćanstvom, ćiriličkom abecedom i povijesnim kraljevsko-carskim odnosima, već i očiglednim genetsko-nacionalističkim i genocidnim patofiziološko-biološkim sustavima.

Ta dva naroda ne mogu a da ne nanose patnje drugima oko sebe, i to već stoljećima. U usporedbi s time, hrvatsko povijesno nacionalističko-vjersko divljanje je predstava pod-prosječnog amaterizma.

Zabilježenih jedanaest genocida, počinjenih od strane ekstremnih Srba nad Bošnjacima muslimanske vjere, su dokazani i neoborivi temelji njihovog društvenog razvoja na ovim prostorima - ili ratnim prostorijama. „Rado Srbin ide u vojnike“ je bila poznata izrečica kojom su krvoloci išli u blagosiljane pohode smrti. Na tim temeljima je izgrađena Republika srpska. Takve temelje je vladika Kačavenda osveštao u Banjoj Luci, za izgradnju srpsko-ruskog hrama, a u čast dinastije Romanov.

Rusi su poznati po genocidu, „holodomoru“, Ukrajinaca i Ukrajine. Ruska carska dinastija Romanov, koja je terorom vladala nešto više od tri stoljeća, je bila poznata kao dinastija „pohotnika i svetaca“, ali isto tako i kao dinastija koja je proganjala Židove iz ruskih teritorija. Ti progoni Židova su bili, u stvari, genocid.

Ti se povijesni nosioci pravoslavnog genocidaštva nađoše, opet, u zajedničkom genocidnom pohodu sad, u ovo naše vrijeme, pred našim očima, u našoj domovini. Dočim su Rusi izravno sudjelovali u genocidu Bosne i Bošnjaka, oni danas, u Bosni i Hercegovini, sudjeluju sa srpskom pravoslavnom bratijom, u genocidu ukrajinske kulture, umjetnosti i vjerske povijesti, kroz baratanje ukradenim osveštenim artifaktima koji su, kako meni izgleda, bili ukradeni u nedavnoj ruskoj agresiji u Ukrajini.

Nacija, koja se bahato busa u prsa svoje „srpske časti“ se ponaša nečasno, i to već dugo vremena. Postoji grupa koja se naziva „Srpska čast“ i dobro bi bilo pozabaviti se analizom akcija članova te grupe. Ovdje se, na Zapadu, takvi i slični pokreti nazivaju „private militias“ - privatne oružane grupe. U Sjedinjenim Državama su trenutno na glasu „The Proud Boys“, oružani i organizirani ultra-desničarski rasisti, koji podržavaju Donalda Trumpa. Ima i drugih, no ne želim im davati reklamu. Oni svi uglavnom slijede smjernice Nacizma. U Europi su takve grupe na uzrastu.

Što se tiče nečasne „Srpske časti“, oni su bili aktivni u nekoliko vojno-ratnih situacija, primjerice u Siriji, kao i u Ukrajini.

Ovdje se ne radi o tome da li je ukrajinska ikona koju je nedavno Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, poklonio Sergeju Lavrovu, Ministru vanjskih poslova Ruske Federacije, u nečijem privatnom vlasništvu u Bosni i Hercegovini, ili nije. Ukrajina tvrdi da je ikona ukradena - i to je vjerovatno istinito, i nije u pitanju.



U pitanju je koliko je još drugih ikona i vjerskih, kulturnih i povijesnih artifakata „Srpska čast“ pokrala u Ukrajini gdje su išli pomagati braću Ruse, te gdje su ti ukradeni predmeti završili u Bosni i Hercegovini i u Srbiji, i moguće i u Crnoj Gori. O tome se radi.

Ja osobno znam da su Osječani koji su u rotaciji branili Karlovac u Domovinskom ratu, dolazili sa svojim praznim kamionima koji su u povratku u Osijek bili puni ukradene imovine žrtava srpske agresije u Hrvatskoj. Uvjeren sam da su i članovi raznih srpskih terorističkih paravojnih formacija učestvovali u okupaciji ukrajinskog teritorija, a nakon toga u "češljanju" vjerskih i kulturno-povjesnih objekata.

Bosna i Hercegovina se nastoji uzdići iz pepela i krvi još jednog genocida. U takvoj situaciji nam nije potrebno biti na naslovnicama svjetskih medija kao zemlja koja dozvoljava trgovinu ukradenim povijesnim, vjerskim i kulturnim predmetima.

A pogotovo nam nije potrebno biti na naslovnicama svjetskih medija kao zemlja na čijem čelu su izabrani predstavnici naroda koji se bave mešetarenjem ukradene kulturne imovine jedne druge zemlje, i to zemlje koja je i sama bila žrtva genocida.

Nema časti u „Srpskoj časti“. To su nečasna posla. Sami Srbi bi se trebali njih odreći, ako imaju ikakve časti.

Inače, dići će se vladika Kačavenda i blagosiljati ih pred njihov slijedeći genocidni pohod. A nakon toga će osveštati, opet, genocidnu, nečasnu, Republiku srpsku.