Satraše se danas neki Bošnjaci u periodu svjetske pandemije Corona, da pokažu svoje lice tzv. bratstva i jedinstva kao da maske koje trebaju da nose preko nosa i usta, nose preko očiju. Ima li šta gore nego biti kod očiju slijep.

Satraše se mnogi da se dodvore čovjeku koji je imao vlast, i samo on je imao 40 godina, da uporede njegov život i uspjehe sa stanjem i političkim sistemom Bosne i Hercegovine danas. Pa tako nabrajaše poslove, auta, jahte, novac, spavanje na klupama, slobodu, putovanja, pasoš bez vize, i slične stvari.
Uz sve to ne bude im malo pa još tovare na Tita da Bosna i Hercegovina postoji isključivo njegovom zaslugom. Vela havle. Niko nikada ne spomenu u tim silnim tekstovima i postovima i komentarima ni Hamdiju Pozderca, ni Avdu Humu, ni Husagu Čišića i mnoge mnoge Bošnjake, koji usput tada NEMAŠE PRAVO biti ono što jesu prije svega, BOŠNJACI! Nemadoše svoj nacionalni identitet. Al hajd, možda tako treba.
Pored Titine isključive "zasluge" ne pade im sramno napamet da ikada pomisle da je Bosna i Hercegovina pa i među tim Partizanima imala Bošnjake, muslimane, koji su branili narod i zemlju pa ustvari "SLUČAJNO" oni možda zaslužili imati svoju Republiku kaonšto je dobiše Hrvati, Srbi, Itd. Nije im palo napamet da najveću zaslugu postojanja Republike Bosne i Hercegovine nose upravo oni koji su je SAČUVALI koji su ginuli i branili je. Niko je njima nije poklonio. Bosna je bila hiljadugodišnja zemlja koja se ni po čemu nije mogla ni smjela zaobići jer je zarađena krvlju Bošnjaka koji su i tada bili najbolji borci ali su zaobiđeni u svim mogućim historijskim udžbenicima. Nije im palo napamet naravno da spomenu bilo šta jer to su generacije i pokoljenja onih koji su u OSLOBOĐENO SARAJEVO umarširali 6. aprila 1945. godine kao oslobodioci iako je Sarajevo oslobođeno 5. aprila u koji je prva kroz Vratničku kapiju na Mejdanu umarširala 16. muslimanska brigada.
Naravno, ni to Titu a ni obrijanim nasljednicima Mihailovića nije bitno jer su 16. muslimansku brigadu odmah poslali dalje u oslobađanje drugih frontova, dok su ostali 6. aprila slavili "u njihovo ime!

Nije bilo teško graditi po gradovima Bosne i Hercegovine, mnogi se kite fabrikama i putevima i postovima i željeznicama. Da, sve je to "Tito izgradio" a ne običan narod koji je neplaćeno išao na radne akcije i pravio to sve što bi se kasnije pripisivalo Titu.

Volio bih vidjeti reakcije starijih a posebno mlađih titoidnih slijepaca da ih se pozove na izgradnju jedne ulice u mahali, besplatno, samo na dva dana, da li bi se odazvali. Da li bi potrčali prvo u inspekcijske poslove da prijave bespravno izrabljivanje ljudi i slično? Ne bi se takvom pozivu niko odazvao. Naravno ne odaziva se gotovo niko ni u humanitarne svrhe da potroši svojih sat vremena života a kamoli da lopata i tegari džabe.

Ali eto, veličati do besvijesti nije problem, čovjeka koji je imao možda i najveći luksuz svijeta, kojem su zavidjeli i Predsjednici Amerike na raskoši i luksuzu, čovjeka koji je najstarijem narodu u BiH uvalio vjersku nacionalnost, čovjeku koji je sve luksuzno gurao Srbiji i Hrvatskoj a Bosni i Hercegovini ostavio šljaku i klupe, koji je ostavio Hrvatskoj kompletno Jadransko more a jadnoj Bosni dao crijevo od Neuma, čovjeka koji je amnestirao oko 250.000 četnika i dao im penzije, čovjeka čiji su partizani, zadnje streljanje Bošnjaka muslimana izvršili u Novom Pazaru na Hadžetu kada je bošnjački narod apsolutno obezglavljen jer mu je pobijena sva učena i intelektualna elita doktora, nastavnika, ulema itd, čovjeka koji je vojsku JNA povjerio Srbina i Hrvatima na upravljanje kojom je lakše bilo izvršiti agresiju na RBiH i počiniti genocid nad Bošnjacima... hvala mu... Punih 40 godina je potrošio na izgradnju svega i svačega, gradeći džabnom radnom snagom. Nije Bosna i Hercegovina dobila status Republike jer je on to htio, već jer to bilo moranje i sudbina i jer je Bosna i Hercegovina dala živote u odbrani od fašista i nacista.

Za razliku od njega, malo će ko spomenuti samo PET nepobitnih činjenica o prvom i jedinom Predsjedniku RBiH, rahmetli Aliji Izetbegoviću a one su rezultat rada SAMO i samo ČETIRI GODINE iskrene borbe za opstankom. Pod njegovim vodstvom u najtežim trenucima za našu zemlju i za Bošnjake, pod uslovima agresije, silovanja i ubijanja, granatiranja i kontinuiranog sprovođenja genocida ostvareno je:
- nakon 530 godina ostvarena nezavisnost Bosne i Hercegovine,
- nakon 530 godina prvi put ponovo formirana bosanska vojska,
- zauvijek opet vraćen zabranjeni nacionalni identitet Bošnjaka,
- zauvijek opet vraćen jedinstveni maternji bosanski jezik,
- pod agresijom i ucjenama i napadima sačuvane su granice države Republike Bosne i Hercegovine...

Naravno uz sve najbrojano masa je činjenica koje se mogu dopisati, međutim, ovih najznačajnijih, pet historijskih tačaka, koje imaju apokaliptičnu i antologijsku veličinu i vrijednost, ne znam da je ijedan Predsjednik države u svijetu ostvario u periodu ODBRANE, a ne na način silom osvajanja, napada, agresije državnog udara, puča i slično! Nema ga.

Međutim, bitniji je Tito, bitnija je njegova petokraka koja je jurišala na zgradu Predsjedništva 1992. godine 2. maja, bitnija je ta petokraka koja je cijeli Prijedor strpala u logore, klaonice, koja je izvršila etničko čišćenje u Prijedoru, bitnija je ona jer se s njom moglo spavati na klupi u po noći u po grada a da vam niko ništa neće. To je sav pojam slobode, jer i šta bi vam ko tad? Ništa ne bi mogao od vas. Danas ne možete spavati na klupi ni po danu, jer vam je u džepu mobitel od 1000 KM, na nogama patike od 150-200, KM, jedna ili dvije bankovne kreditne kartice u novčaniku, jakna od 100, KM, narukvice, lanci, zlato i srebro... ne bih ni ja danas zaspao na klupi mirno!

MEĐUTIM koliko je slijepilo današnjih generacija, koliko je sljepilo kvazinovinara, kvazihistoričara i intelektualaca govori i to, da danas kada treba ustati i spomenuti ime rahmetli BAJRAMA ZENUNIJA, niko se ne oglašava.

U prvim majskim danima 1992. godine, tačnije 4. maja 1992. godine, braneći Relejnu stanicu Vlašić, svoj život za Domovinu Republiku Bosnu i Hercegovinu položio je inžinjer Bajram Zenuni. Građani naše Domovine, Republike Bosne i Hercegovine i danas pamte njegovo posljednje javljanje u Dnevnik tadašnje TVSA, kada je rekao da je posada ove važne relejne stanice za prijenos televizijskog programa napadnuta. Napadnuta je stanica koja je jedina još omogućavala kontakt vlasti, vojske, politike i države sa građanima. Jedini način informisanja bio je Tv kako bi se saznalo i znalo šta se širom države odvija.
U očekivanju pregovora javljanje je prekinuto zbog novog napada vojnika bivše JNA.
Od njegovo dvoje djece, kćerka Berina rođena je samo mjesec dana poslije smrti svog oca te ga nažalost nije zapamtila, nikada zagrlila ili zovnula oče!
Posthumno mu je dodijeljena značka "ZLATNI LJILJAN" te i jedna ulica u blizini RTV doma u Sarajevu nosi njegovo ime. Posljednji put kada je u martu mjesecu krenuo na Vlašić da brani relejnu stanicu na vratima stana rekao je "čuvajte mi Alena" (sina) i tada je otišao i više se nije vratio. Njegovo zadnje javljanje bilo je u RTV dom i posljednja komunikacija prije nego mu je oduzet život, bila je sa Senadom Hadžifejzovićem koji ga takođe danas nigdje na svojim portalima i u vijestima nije spomenuo.
Bajram Zenuni imao je tada, samo 33 godine!

Neka ti je vječni rahmet i hvala i da te Allah uvede u odaje ako Bog da određene za Šehide.

‼️Ne vide neki Bošnjaci, bar nose bošnjačka imena, ne vide heroje i one koje bi trebali vidjeti i kad su im kapci spušteni, ali slijepo vide i gledaju i dive se pored očiju slijepi onima koji im u sred Bosne i Hercegovine uvališe da uče i govore SRPSKOHRVATSKI jezik i žive u ulicama VOJVODA i srpskih kraljeva‼️

Hvala Allahu na očima i svijesti koju mi je svojom blagodati podario!

Nihad Aličković
AntiDayton pokret