MR. SCI. DŽAVID BEGOVIĆ: Ono što jeste problem kod nas u BiH je činjenica da je sada postala strašno važna i udarna vijest na svim medijima da je umro neki 72-godišnjak u Banja Luci ili jedna 54-godišnjakunja u Bihaću od Coronavirusa. To, što je u tom istom danu bilo petnaest redovnih dženaza samo na groblju Vlakovo u Sarajevu (ne računajući sahrane pripadnika drugih naroda), uopšte nije vijest. Nije nikada ni bila. Ali smrt od Coronevirusa je značajna. Da nije značajna svijet ne bi odmah saznao za prvog oboljelog od Coronavirusa u Wuhanu. Pa se znalo i za drugog i svakog redom.

Činjenica je da je strah od Coronavirusa nanio daleko više štete nego sam virus. Krizni štab za borbu protiv corone je generirao najveću krizu u BiH od Drugog svjetskog rata. Niti znaju odakle su došli ni gdje su pošli. Svojim mjerama su zaustavili sve privredne i životne tokove koji nisu u toj mjeri bili zaustavljeni ni za vrijeme proteklog rata kada su ljudi bar imali slobodu kretanja i preuzimali na sebe rizik povrede ili smrti od metka ili granate.

Krizni štab i Vlada F BiH donose naredbe o zabrani kretanja ljudi, a da pri tome ne vrše nikakve prethodne analize o tome da li će te mjere donijeti rezultate i kako i koliko će to negativno utjecati na ljude i ekonomiju. Dokaz za to je činjenica da je ekonomija u kolapsu, ljudi na ivici strpljenja a virus i dalje eksponencijalno raste. Šta je onda svrha mjera? Dakle, šteta je ogromna, rezultati nikakvi.

Borba nadležnih protiv corona virusa se svodi samo na zabrane kretanja, i to je sve što su mogli da smisle. Ta njihova naivna borba me podsjeća na biblijski pokušaj odbrane egipatskog faraona od muhe koja je po proročanstvu trebala da mu bude uzrok smrti. Zatvorio je sve otvore u svojoj palači, ali je muha ipak našla put, ušla mu kroz nos i ubila ga. Druga priča je vezana za Kizadasi (djevojačko ostrvo) u Istanbulu. To je malo ostrvo u Mramornom moru gdje je sultan sakrio svoju kćerku da je ne bi ujela zmija, takođe prema proročanstvu. Zmija se ipak uvukla u grozd i sa hranom dospjela na ostrvo te ubila sulatnovu kćerku. Mi smo sada žrtve trećeg „proročanstva“ iz 2018. god. da će se ove godine pojaviti najsmrtonosniji virus i uništiti svijet. Naš krizni štab pokušava da nas zatvaranjem u kuće „spasi“ tog zločestog virusa. Da nije tragično, bilo bi smiješno. A zašto rade baš to - zatvaranje? Zato što to rade svi drugi, sve druge nacije. Zar nije to logika stampeda, gdje jedna poplašena životinja počne juriti bezglavo i cijelo stado se nada u bijeg, niti zna zašto, niti zna kuda ide.

Švedska nije uvela nikakve mjere zabrane, svi i sve normalno radi. Da je virus toliko opasan, svi bi do sada u Švedskoj bili zaraženi. No zvanični izvještaji kažu da na preko 10 miliona stanovnika ima 7.693 zaraženih. Kada neki Šveđanin dobije simptome, nazove ljekara koji potvrdi da se radi o simptomima Coronavirusu, dobije savjet da pije čajeve i jača imunitet i nakon nekoliko dana se javlja na posao. Dakle, Šveđani se odnose prema Coronavirusu kao prema običnom gripu.
U tabeli 1 sam naveo statističke podatke broja oboljelih u svijetu i to za prvih dvadeset sa najvećim brojem zaraženih, za države iz regiona te posebno podaci za Peru.

Podatke o broju zaraženih sam preuzeo od Coronavirus COVID-19 Global Case by the Center for Systems Science and Engineering (CSSE) at Johns Hopkins University (JHU) (podaci od 7.4.2020. god.), a broj stanovnika po državama sam preuzeo sa Wikipedia.org.



Ovom komparacijom statističkih podataka želio sam pokazati da je odnos Švedske prema Coronavirusu sasvim opravdan, tj. da ne treba zaustavljati planetu zbog toga. Švedska je devetnaesta na listi broja zaraženih u svijetu (kolona 2 u tabeli). Nije uvela gotovo nikakve zabrane, privreda funkcioniše, restorani, škole, vrtići rade. Po logici WHO i ostatka svijeta trebala bi biti zemlja sa najmanje 70% zaraženih, daleko ispred svih. Međutim, ako pogledamo procenat zaraženih u odnosu na broj stanovnika (vidjeti šestu kolonu) Švedska se nalazi na četrnaestom mjestu (kolona 1). Ispred nje se nalazi Španija čija je relativna zaraženost stanovništva četiri puta veća od Švedske i pored uvođenja sve rigoroznijih mjera zabrane kretanja, obustavljanja rada škola, vrtića, restorana itd. Švajcarska ima 3.5 puta veću relativnu zaraženost, Italija tri puta itd. Dakle, ako su podaci CSSE tačni, statistika neumoljivo dokazuje da ograničenje kretanja stanovnika i zaustavljanje privrednih tokova skoro da nemaju nikakvog efekta na širenje corona virusa.
Statističkom analizom cjelokupne tabele koja uključuje broj umrlih i broj izliječenih dobio sam vrlo zanimljive podatke o zdravstvenom sistemu i odgovoru zdravstvenih institucija u različim državama na pojavu corone. Najbolji zdravstveni sistem ima Izrael sa stopom smrtnosti od samo 0.7%. No to nije glavna tema ovog istraživanja, pa neću ulaziti u detalje.

Ono što jeste problem kod nas u BiH je činjenica da je sada postala strašno važna i udarna vijest na svim medijima da je umro neki 72-godišnjak u Banja Luci ili jedna 54-godišnjakunja u Bihaću od Coronavirusa. To, što je u tom istom danu bilo petnaest redovnih dženaza samo na groblju Vlakovo u Sarajevu (ne računajući sahrane pripadnika drugih naroda), uopšte nije vijest. Nije nikada ni bila. Ali smrt od Coronevirusa je značajna. Da nije značajna svijet ne bi odmah saznao za prvog oboljelog od Coronavirusa u Wuhanu. Pa se znalo i za drugog i svakog redom. WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) je ODMAH upozorila na pandemiju i mjere zaštite koje sve nacije trebaju poduzimati.
Granice sa Kinom su odmah hermetički zatvorene, ali mali virus je, kao slučajno, pobjegao. Treba zatvoriti sve granice u svijetu i zatvoriti sve firme i zatvoriti sve ljude po kućama. Zašto? Kako se znalo da je baš ovaj viruščić toliko zločest, a svake godine imamo bar dvije sezonske pandemije gripe koje ubije (nezvanično) između 250,000 i 600.000 ljudi širom svijeta) i to, naravno, najviše starije dobi sa hroničnim bolestima. Ne ubija virus, već hronični bolesnik ili osoba sa slabim imunitetom ne može izdržati dodatne tegobe koje uzorkuje virus-grip. Valjda je to rezultat prirodne selekcije, prirodni mehanizam „čišćenja“ planete.

Ovaj nestašni viruščić, corona, jedva da je do sada ubio 80.759 ljudi na planeti. Ali su zato skočili svi u kriznom štabu, u vlasti, u zdravstvenim institucijama da slijepo slijede instrukcije WHO i primjenjuju neprimjenjive i jalove mjere. Tu su se uključili mediji svim srcem, napumpali cijelu priču i po cijeli dan oru po istoj brazdi doprinoseći opštoj panici i opštoj zabludi naroda. Ako ne umremo od virusa, hoćemo od medijskog bombardovanja.

Šta je rezultat svega toga. Osim uništene privrede umrlo je mnogo ljudi i starih i mladih, jer zbog običnih bolesti (karcinom, srčani udar, moždani udar, bolest bubrega, jetre, štitne žlijezde, povrede itd. itd.) nisu mogli prići sistemu zdravstva, jer su odjednom postali nezanimljivi, protjerani, bez prava glasa i prava na drugu bolest osim, naravno, Corone. To je sada u trendu, To je fensi.

Ko će snositi krivicu za smrt onih koji su umirali u staračkim domovima u mukama, bez nadzora i pomoći, ili su umirali zatočeni u svojim sobama, jer nisu umali sreće da budu Corona pozitivni, ili za smrt onih koji pogrešno liječeni?

To je ozbiljan zločin! To je udruženi zločin protiv čovječnosti s predumišljajem. Krivci kojima treba suditi su odgovorne osobe u kriznim štabovima, vladama, zdravstvenim institucijama i medijima. Pandemija straha od corone je njihova zasluga.