AVDO METJAHIĆ: Prijetnje upućene od onih čiji su djedovi pa i mnogi koji postoje i danas, bili činioci zločina i genocida devedesetih godina oni su spremni to ponoviti uvijek, jer to su potomci pa i sinovi nedavnih vikendaša od devedesetih godina koji su pljačkali, palili i žarili diljem Bosne. Narodu kojem su idoli ubice, pljačkaši i silovatelji, nije čudo i da to rade i Kardačanima, jer zlobom kojom su zadojeni, sve je moguće. Šta se ustvari moglo naučit od ljudi koji ih vode godinama, ma da ne u pravcu civilizaciskih vrijednosti, već putem divljaštva.

Dvadeseta godina, odnosno druga decenija, drugog mileniuma, na kojem je čovječanstvo polagalo veliku nadu, da će bit mira i napretka, ali od toga ništa. Misliše ljudi da će se i čovjek promijeniti na bolje i stati na putu napretka, ali nas ratovi i nesreće, koje čovjek sam orkestrira, ubijede da je čovjek isti, kao što je bio i prije jednog milenijuma.
Svedoci smo velikih nesreća diljem svijeta, gdje je čovjek drugom čovjeku krvnik, i gdje su politike i neke religije činioci zla. Da se nebi hvatali Bliskog istoka - Azije, nego ostanimo tu na Balkanu gdje se dosta toga kuha, pa i prekuha. Ostanimo tu, u tim brdima, gdje bi čovjek trebao misliti na lijep život a ne samo na puko preživljavanje, ali uzrokom otpadnika dešavaju se grozote. U tim malim narodima ne prizivaju nesreće samo politikanti ili tzv. intelektualna elita, nego nažalost i crkva sa sveštenstvom, koje je uzrok mnogih nesreća na tim prostorima. Jedan koji muti ono bistrih izvora što je ostalo na tim prostorima, jest Risto Radović poznatiji kao Amfilofije, kojeg mnogi nazivaju “Risto sotona” i prodavač magle, na tim prostorima. Amfilohije koje bi trebao da bude Božji rob i koji bi trebao da predstavlja Božje zakone na zemlji, on se udružio sa sotonom i izaziva nesreće koje nisu potrebne današnjem čovjeku na tim prostorima. Ta ljudska nesreća i bijeda koja ne prihvata ništa ljudsko, nego njegovim posredstvom izaziva nekad islam, nekada Bošnjake kao da su mu uhvatili sunce, nekada Makedonce, najradije bi da ih uništi. Sad je krenuo na Kradačane, krenuo na svoju pravoslavnu braću koje bi radi svojih ciljeva da ih uništi, jer on i taj njegov narod osjeća, da posjeduje svoje crkve i bi da predstavlja sebe. Nebi o njihovim razmiricama, ali uz suho drvo gori i sirovo, a u Karadak žive i drugi narodi sa svojim vjerovanjima, gdje Amfilohijevi doglavnici šalju opomene, da kad sotona završi sa Karadakom i njihovom crkvom, na red su muslimani! Takve su se prijetnje čule iz Skupštine CG.

Danas ta brda i ti ljudi u njima, kako izgleda nedostaje im “udar na ovce” i na turske karavane, što im je u krvi, i nedostaju im događaji koje treba otpjevat, eto da gusle ne zahrđaju.

Iz prošlosti nam je poznato da taj dio naroda CG, koji sebe naziva Srbima, pobjegao je od svoje krlje da nisu nikakvi Srbi pa većina ni Crnogorci, nego su dio sjeverno-albanskih plemena, pa ga je siromaštvo natjeralo da se mora prodavati kako bi preživio. Uvijek su mijenjali gospodara i bili na pazaru i prodavali sebe za sitniš, koji današnjem čovjeku nebi trebao da znači ništa. Neki se ne mijenjaju i uvijek su na putu svojih djedova, koji su činili velika zla na tim prostorima, a najviše su upamćeni od Bošnjaka i Albanaca, specijalno od balkanskih ratova, gdje su bili kadri napravit i genocid. Preci ovih današnjih posrbljenih Crnogoraca, odnosno Albanaca, stizali su do na kraj Osmanskog carstva, ali ne kao vojnici nego kao pljačaške horde, pa postoji i jedna pjesma čijih se stihova dobro sjećam:

“Oj Vasova čista krvi,
đe se pljačka tu si prvi”.

Izgleda zaražen gen, koji nikad da se očisti poganluka, nego živi na suprot ljudskim vrijednostima.
Pošto smo u muhabetu o tom ljudima, ako ih tako možemo nazvati, nebi bilo lijepo i ne pomenut događaj koji govori najblje o njima, pa evo i sami presudite o kakvim ljudima se radi: “Jedan od sedam velikih Petrovića, u mnogo čemu i najveći, u crnogorstvu svakako, u rijetkoj dokolici uz rasplamsali kamin u “Biljardi kući Petrovića”, kao uzgredno, možda uz kobasice na spici i crmničko vino, upita jednog svog inače prestarjelog senatora da li je on Crnogorac ili Srbin? Ne trepnuvši i ne zalivajući kobasički zalogaj vinom, upitani odgovori: “Ja, Gospodare, bogami, Srbin”. “A zašto, senatore?” – obrecnu se onaj prijeki i možda najcrnogorskiji Petrović. “Više ih je i bogatiji su, Gospodare”, – odgovori senator punih usta kobasice. Predanje, a i dokumentaristika, kaže da je prijeki Petrović pljunuo svoga starog senatora, ćušnuo pred njega svoju porciju prigrijanih kobasica, i ljutit od trpeze ispred kamina ustao”.
Znači, čitav patriotizam kod nekih Kradačana, odnosno crnogorskog srbovanja potiče od straha da ne ostane gladan i da je njegova nacionalna svijest prije svega ekonomska (“kobasičarsko-gibaničarsko-svinjetinsko-pršutarska”) kategorija, a ne historijska, državna i kulturološka!
Istina je najbolji i najveći odraz ljudskosti kod čovjeka pa baš zato dužnost mi je da citiram jednog rumunskog historičara po imenu Konrad Bercovici koji zapisao i ovo:
"Srbi su nacionalisti, beskrajni megalomani bez vjere, to je najšovinističkiji narod Europe, ako ne i cijeloga svijeta, sa Srbima je nemoguće raspravljati, jer su bez razuma. Njih treba mlatiti jer respektiraju samo silu”.

SPC na ulicama

Eto potvrde i dan danas da je sila dio ne samo crnogorskog srbovanja nego i dio njihovog svetosavskog vjerovanja, koje je na Balkanu činilo i čini velika zla, pa umjesto da se bave Bogom i Božjim zakonima oni svetom vodicom blagosiljaju zločinci i zločini. Biti uz one koji su na vlasti u Srbiji i koji su umjetnici za podmetanja, podvale i prevare mnogo znači za crnogorsko srbovanje, pa sve ostaje na onog senatora koji reče svom gospodaru: “Ja, Gospodare, bogami, Srbin”. Više ih je i bogatiji su, Gospodare”!

Citirat ću jednu misao čovjeka koji je pogodio u desetku, pa evo i sami se uvjerite:
“Malo je primjera u historiji da sa toliko strasti i želje, tako srčano nastoje da unište sopstveno postojanje, kao uslužne crnogorske posrbice, kojima do uzvišenih slugu nedostaje sve izuzev pseća poslušnost prema gazdama u Beogradu i bestijalna mržnja prema svemu crnogorskom”.

Ovaj citat govori o mržnji prema crnogorstvu, mada mržnja prema muslimanima dostiže vrhunac, a to je dokazano bukadar puta i koja se odrazila i sad, od lidera srpskih stranaka. Eto i ovih dana uz političke marifetluke tobože obrazovanih ljudi, ali sa malo zdravog razuma, pokreću bune i metež na ulicama prateći narodne i vjerske otpadnike, kao i prodavače magle. Ovi narodni prestavnici u svom parlamentu ne prihvaćaju većinu, nego bi da se uvaži volja manjine, a to je ono što demokratski svijet ne poznaje. To je ljudi moji, kontradikcija ljudkosti nekih naroda, koja se kosi sa zdravim razumom i pripada zakonima sile i divljaštva.

Jedan dio onih koji orgijaju na ulicama CG, potomci su onih koji su početkom prošlog vijeka na prostorima Skadarskog sandžaka pa i Dukađinskog pašaluka, orgijali, krstili, ubijali i protjerivali nevine ljude sa svojih topraka i uzurpirali njihovu imovinu. Pa šta drugo očekivat od ljudi koji su rođeni i odgajeni u “dubirok” i koji su zadojeni duhovnim odgojom, od priučenih sveštenika.

Prijetnje upućene od onih čiji su djedovi pa i mnogi koji postoje i danas, bili činioci zločina i genocida devedesetih godina oni su spremni to ponoviti uvijek, jer to su potomci pa i sinovi nedavnih vikendaša od devedesetih godina koji su pljačkali, palili i žarili diljem Bosne. Narodu kojem su idoli ubice, pljačkaši i silovatelji, nije čudo i da to rade i Kardačanima, jer zlobom kojom su zadojeni, sve je moguće. Šta se ustvari moglo naučit od ljudi koji ih vode godinama, ma da ne u pravcu civilizaciskih vrijednosti, već putem divljaštva.

Prijetnje iz Skupštine CG

Ta crkva koja čini mnogo zijana na tom području Balkana, rekoše da nije sama i da ima saučesnika, Rusku crkvu, koja se ističe kao gazda pravoslavnim crkvama, a posjeduje veliko iskustvo kako potčiniti drugu crkvu sebi, i svojim ne ljudskim namjerama. Ne to više nije moguće jer svako će da bude gazda i svoj na svome, pa batuške za sva vremena moraju se okanit tih naših prostora i ostat vječno u njihovim stepama.

Da se vratimo malo u prošlost, bar najmanje dvjesto godina unazad, gdje ta ista crkva od jednog propalog đakona napravi Karadaku knjaza. Pa posredstvom te iste crkve od jednog drumskog razbojnika ustoliči srpskog knjaza, pa i druge ličnosti istih knjaževih kvaliteta. Za sreću kockice se slažu i neće proći dugo kad će sve doći na svoje mjesto i kad će se duhovi smiriti, a Anfilofije i poput njega biće dio zaborava i loših snova. Čim mračne sile budu poražene, kao SPC u CG - Karadaku, doći će dugo očekivan mir i u BiH, te da je niko više neće moć svojatati.