Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RS, sinoć je u Londonu govorio na komemoraciji posvećenoj žrtvama genocida u Srebrenici, koju je organizovala organizacija „Remembering Srebrenica“, na čijem čelu se nalazi dr. Waqar Azmi.

Najveća komemoracija u svijetu izvan Bosne i Hercegovine je održana u objektu Guildhall, nekadašnjoj gradskoj vijećnici i jednoj od najstarijih građevina u Londonu, a pred 700 prisutnih, uz Salkića, govorili su organizatori, britanski parlamentarci, preživjele žrtve genocida iz Srebrenice i Prijedora. Učesnici komemoracije su uz Cvijet Srebrenice na reveru nosili i bijele trake na rukama.

Salkić se na početku obraćanja zahvalio Velikoj Britaniji koja je održala najveći skup komemoracija i događaja posvećenih genocidu u Srebrenici izvan Bosne i Hercegovine, ali i koja je podržala izgradnju Memorijalnog centra u Potočarima i rad Međunarodne komisije za nestale osobe, te povratak žrtava na njihova ognjišta. Zahvalio se i organizaciji „Remembering Srebrenica“ koja je od 2013. godine održala 6.500 memorijalnih aktivnosti posvećenih Srebrenici, te snažno podržao dobrotvorni plan za uspostavljanje prvog svjetskog međunarodnog memorijalnog centra za učenje o genocidu u Velikoj Britaniji.



-Stojim danas ovdje pred vama kao svjedok svirepih zločina i genocida počinjenog od 1992. do 1995. godine nad mojim narodom – Bošnjacima, u mojoj domovini Bosni i Hercegovini. Govorim vam i kao žrtva dva logora u istočnoj Bosni, u kojima je vojska bosanskih Srba vršila torturu nad hiljadama mojih sunarodnjaka. Na kraju, obraćam vam se i kao potpredsjednik jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta, koji se nepravdeno zove – RS.

Mi Bošnjaci, bosanski muslimani, uprkos tome što je nad nama počinjen genocid vratili smo se svojim domovima, na svoja ognjišta. Ne samo u Srebenici, gdje je počinjeni genocid sudski utvrđen presudama međunarodnih i bh. sudova, nego i u druga mjesta poput Prijedora, Zvornika, Bratunca, Vlasenice, Višegrada, Foče, gdje je po našem dubokom uvjerenju također počinjen genocid, koji nije sudski valoriziran.

Mi želimo da živimo u miru, zajedno sa svojim komšijama, iako smo svjesni da su mnogi od njih učestvovali u činjenju zločina i nikada za to nisu kažnjeni. Pri tome, nijedan pripadnik mog naroda nije uzeo pravdu u svoje ruke i počinio osvetu prema nekom bosanskom Srbinu. Ponosan sam na to. Mi vjerujemo da će dobro, kad-tad, nadvladati zlo. Vjerujemo i u božansku i u ovozemaljsku pravdu.
Međutim, moj narod se danas u entitetu koji se zove samo po jednom narodu – srpskom - i u kojem je počinjen genocid, danas suočava sa brojnim problemima. Taj entitet je nastao nakon teških zločina i ostao je da postoji, uprkos činjenici da su vojska i dijelovi policije tog entiteta počinili genocid nad bosanskim muslimanima u „Zaštićenoj zoni UN Srebrenica“.



U ovom entitetu se danas provodi završna faza genocida – veličaju se ratni zločinci, negiraju presude dva međunarodna suda i domaćeg pravosuđa o počinjenom genocidu. Zločinci se slave kao heroji, dobijaju entitetska odlikovanja, po njima se daju imena javnim ustanovama. Ime studentskog doma u gradiću Pale nosi ime glavnog inspiratora genocida Radovana Karadžića, osuđenog na doživotni zatvor u Haškom tribunalu. Molim vas, zamislite da se studentski dom u nekom njemačkog gradu zove po Himleru, Geringu ili Hitleru!

Politika koja se provodi u bh. entitetu RS i Srbiji zahtijeva snažan odgovor civiliziranog svijeta. Taj odgovor mora biti zabrana negiranja genocida i sankcije za one koji veličaju ratne zločince. Potreban nam je zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici, ali i rezolucija u UN-u o zabrani negiranja genocida u Srebrenici.

Jedan od odgovora trebao bi biti i pritisak na srpske političke i vjerske elite Srpske pravoslavne crkve u Republici Srbiji da se konačno suoče s prošlošću i prihvate istinu. Podsjećam da je Srbija po tužbi Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde proglašena krivom jer nije spriječila genocid u Srebrenici i kaznila počinioce. Umjesto prihvatanja presuda međunarodnih sudova, iz Beograda, od najviših srbijanskih zvaničnika, također imamo negiranje genocida.

Ovdje želim istaknuti svijetli primjer Njemačke, koja se suočila sa zločinima iz 2. svjetskog rata i podigla spomenik žrtvama holokausta u centru Berlina. Ovaj primjer bi Srbija trebala slijediti.
Ovaj korak Srbija bi morala napraviti zbog budućih generacija, jer priznavanje istine je preduslov za sve procese pomirenja i napredak Bosne i Hercegovine i regiona. Samo hrabri i iskreni lideri mogu voditi proces prihvaćanja istine. Naše komšije i cijeli svijet moraju čuti ovu poruku i jasno je razumjeti. Poricanje, samoobmana i neznanje su potencijalni izvori ponavljanja nasilja i sukoba. Svi moramo imati hrabrosti da se suočimo sa greškom u prošlosti, kako bismo izgradili bolju budućnost.

Entitet čiji sam potpredsjednik, a čije su vojne i paravojne formacije ubile mog oca, dva brata i više desetaka rođaka, komšija i prijatelja, danas provodi diskriminaciju prema mom narodu. Bošnjaci u entitetu RS danas se ne mogu zapošljavati, ne mogu imati obrazovanje na bosanskom jeziku i nisu dobrodošli u javne institucije.


Mi želimo da ispravimo ovu nepravdu i pozivam vas da nam u tome pomognete. Iza nas su najteže godine, zemlja je uglavnom obnovljena, ali pred nama je još mnogo posla, izazova, te problema koje moramo riješiti. Zbog toga nam je potrebna snažna podrška u izgradnji pravne države, koja će efikasno i samostalno odgovoriti na anomalije u društvu i u kojoj će se potpuno poštivati Ustav, zakoni i presude.

Pomozite da moja domovina Bosna i Hercegovina postane zemlja jednakih prava i mogućnosti za sve njene građane, bez obzira kako se zovu, kako se Bogu mole i gdje žive. To je naš cilj. Naš cilj je moderna, razvijena i prosperitetna Bosna i Hercegovina u evropskoj porodici i NATO savezu.
Na kraju, želim iskreno da vam se zahvalim za dolazak na komemoraciju i za sve što činite za moju domovinu. Neka se nikada, nikome i nigdje ne ponovi Srebrenica.

Neka „nikada više“ zaista bude „nikada više“, kazao je u svom obraćanju potpredsjednik Salkić.

Na komemoraciji su govorili dr. Waqar Azmi, predsjedavajući i osnivač „Remembering Srebrenica“, James Brokenshire MP, državni sekretar u ministarstvu za stambena pitanja, zajednice i lokalnu upravu, Lord Bourne of Aberystwyth, parlamentarni državni podsekretar u ministarstvu stanovanja, zajednice i lokalnu samoupravu, Sudbin Musić, novinar i bivši logoraš koji je preživio genocid u Prijedoru, Fadila Efendić, kojoj su u genocidu ubijeni sin i muž i Ramiza Gurdić, kojoj su u genocidu ubijena dva sina i muž i 38 članova familije.