Potočari: Klanjana dženaza za još 33 žrtve srebreničkog genocida



U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari klanjana je dženaza i obavljen ukop za 33 žrtve genocida počinjenog u ljeto 1995. godine u Srebrenici, javlja Anadolu Agency (AA).

Dženazu-namaz predvodio je reisu-l-ulema islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein efendija Kavazović.

Više hiljada ljudi stiglo je danas u Potočare kako bi odali počast žrtvama srebreničkog genocida.

Prije dženaza-namaza upriličen je vjerski dio programa, a nakon toga je čitan odlomak iz romana "Derviš i smrt",i proučena ilahija "Šehidi", a potom i "Srebrenički inferno".

Nakon toga je čitanjem imena počelo iznošenje tabuta iz musale Memorijalnog centra...

Potočari: Danas dženaza i ukop 33 žrtve srebreničkog genocida



U Memorijalni centar Srebrenica - Potočari pristižu porodice žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine, koje će danas prisustvovati dženaza-namazu i ukopu posmrtnih ostataka 33 novoidentificirane žrtve, javlja Anadolu Agency (AA).

Tabuti s posmrtnim ostacima srebreničkih žrtava preneseni su sinoć iz bivše Fabrike akumulatora u Musallu u mezarju Memorijalnog centra.

Od jutros se porodice opraštaju od najmilijih, za kojima su tragali 24 godine.

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Potočarima ove godine je Osman Cvrk, rođen 1979. godine. On je u momentu ubistva bio maloljetan, imao je svega 16 godina. U tabutu sa imenom maloljetnog Osmana nalaze se posmrtni ostaci koji su pronađeni na nekoliko različitih lokacija.

Konačan smiraj ove godine naći će i otac i sin, Zaim i Fuad Pilav. Ukopani će biti i braća Mujić, Fahrudin (25) i Zijo (28), te braća Isaković. Asim Isaković je u momentu kada je ubijen imao 20 godina, dok je njegov brat Kasim bio samo dvije godine stariji.

Žrtve koje će danas biti ukopane u Memorijalnom centru u Potočarima su: Bektić (Redžo) Mevlid (1962.), Bajraktarević (Osman) Nedžad (1975.), Salkić (Alija) Bajro (1957.), Husić (Husein) Muradif (1949.), Purković (Ahmet) Šemso (1952.), Isaković (Muhizin) Kasim (1973.), Isaković (Muhizin) Asim (1975.), Avdić (Hasan) Šemso (1964.), Suljić (Nazif) Adil (1952.), Cvrk (Osman) Rešid (1940.), Cvrk (Arif) Šaha (1913.), Gabeljić (Jusuf) Fadil (1974.), Memić (Hasan) Sidik (1960.), Tihić (Šukrija) Vekaz (1975.), Tahić (Hamed) Enver (1976.), Meholjić (Hakija) Husejn (1929.), Salkić (Fadil) Sabahudin (1972.), Mehmedović (Džemail) Mali (1959.), Suljić (Salko) Sabit (1974.), Mehmedović (Suljo) Ismet (1937.), Hirkić (Bajro) Behadil (1973.), Nukić (Haso) Esad (1977.), Jašarević (Halid) Ahmet (1950.), Mujić (Ramo) Zijo (1968.), Mujić (Ramo) Fahrudin (1970.), Tabaković (Zajko) Hajro (1938.), Ahmić (Ismet) Omer (1973.), Cvrk (Behaija) Osman (1979.), Pilav (Rasim) Zaim (1946.), Pilav (Zaim) Fuad (1976.), Šaranović (Ševkija) Sadik (1969.), Tabaković (Nurija) Smail (1964.) i Tihić (Mustafa) Hamed (1928.).

U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se još 140 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka, porodice se još nisu odlučile za ukop. Među njima je 38 žrtava koje su zvanično identificirane i DNK analizom i od strane porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida, a i dalje se traga za više od 1.000 nestalih Srebreničana.

Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 150 različitih lokaliteta, od čega je više od 70 masovnih grobnica.

Najmlađa dosad ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine, javlja Anadolija.

Reis Kavazović: Oni ne mogu od svog zla pobjeći, ali mogu se pokajati



U Memorijalnom centru Potočari danas će još 33 žrtve genocida naći svoj smiraj uz svoje najmilije, one koji su ubijeni u julu 1995.godine u "Sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija" Srebrenica.
Vjerski dio programa započet će učenjem Kur'ana, a potom će se u 13.00 sati „dolinom bijelih nišana“ oglasiti ezan za podne i ikindiju namaz, a nakon toga će biti klanjana i dženaza-namaz koje će predvoditi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović. Bit će proučena i dova šehidima.

Reis Kavazović je u hutbi posvećenoj 24.godišnjici genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i Podrinju, kazao da je 11. juli dan kada se svi na poseban i drugačiji način prisjećaju nevino ubijenih ljudi u Srebrenici, Podrinju, u BiH, onih koji su svoje živote dali na putu slobode i sigurnosti, ali i susjećanja s njihovim porodicama.

"Neizrecivo je važno da cijeli ljudski rod uči i primi nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo su spremni počiniti ljudi našeg vremena. I ne samo da uzme pouku nego da se, koliko još danas, oduzme mogućnost svakom zločincu da čini zlo, posebno onima koji su najveće zlo već prije počinili", istakao je reis Kavazović.

Kazao je da, iako se zločin takvih razmjera dogodio muslimanima na očigled cijelog svijeta, a najviši međunarodni sudovi izrekli konačnu ljudsku istinu o genocidu u Srebrenici, žrtvi se i dalje nanosi uvreda i bol od onih koji svoju odgovornost hoće da prikriju, a uz to i dalje svakodnevno, gdje god mogu, ljudima život otežavaju.

"Zlo koje su počinili ljudi oko nas neka ostane na njihovoj savjesti. Oni ne mogu od svog zla pobjeći, za njega se mogu samo pokajati. To je zakonitost koja je jača od čovjeka. Takvi neće moći ni od istine pobjeći, i to je sasvim očigledno", naglasio je reisu-l-ulema.

Pozvao je sve muslimane da sutra ispune obavezu klanjanja dženaze-namaza na šehitlucima genocida nad Bošnjacima u Potočarima kod Srebrenice.

Preživjeli Srebreničani, porodice, prijatelji, komšije, predstavnici vlasti, međunarodne zajednice, diplomatskog kora u BiH, građani će 11. jula u Potočare odati počast za 33 žrtve genocida.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida počinjenog 1995. godine, javlja FENA.

ISTINA O GENOCIDU U SREBRENICI ZAUVIJEK JE UREZANA U KOLEKTIVNU SVIJEST CIVILIZIRANOG SVIJETA

Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović obratio se prisutnima na komemoraciji povodom 24. godišnjice genocida u Srebrenici. U nastavku pročitajte njegov govor:

Danas smo ovdje da u kaburove spustimo posmrtne ostatke 33 ljudi, nevinih ljudi.

Jer, kome i zašto može biti kriv 16-godišnji dječak Osman Cvrk, čije ćemo posmrtne ostake danas ukopati?

Kome i za šta mogu biti kriva sva ostala djeca iznad čijih mezarova ovdje u Potočarima stoje bijeli nišani?

Kakva je to krivica tek stasalih mladića, braće Asima i Kasima Isakovića? Za šta su bili krivi Zaim Pilav i njegov sin Fuad?

Kakva je krivica 82-godišnje starice Šahe Cvrk i svih ostalih pobijenih starica i staraca?

Šta su i kome su skrivile sve one mučki pobijene žene, trudnice, novorođenčad, dječaci, starci, muškarci koji su branili svoje porodice i gole živote?

Razlog zbog kojeg su ubijeni je samo jedan - bili su muslimani, Bošnjaci. To je, dakle, bio jedini i dovoljan razlog Karadžićevim i Mladićevim odredima smrti, potpomognutim paravojnim jedinicama iz Srbije da za samo nekoliko dana jula 1995. godine organizirano i sistematski na zvjerski način likvidiraju više od 8.300 ljudi.

Ubijano je više od 1.000 ljudi dnevno. Skoro svake minute oduziman je život jednom nevinom, bespomoćnom ljudskom biću.

Cilj je bio da se na ovom prostoru potpuno zatre postojanje jednog naroda. Zločin se dogodio pred očima cijelog svijeta. UN su svojom Rezolucijom Srebrenicu proglasile zaštićenom zonom, ali nisu, kada su to morale učiniti, poduzele korake da spriječe najteži zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Srebrenica će zauvijek ostati crna mrlja na obrazu svih onih koji su mogli, a nisu spriječili genocid. To će zvaničnici UN-a godinama kasnije i sami priznati.

Nespriječavanjem genocida na području koje je Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo zaštićenom zonom, međunarodna zajednica je izgubila kredibilitet u očima mnogih širom svijeta. Jedina šansa da UN i međunarodna zajednica vrate dio izgubljenog kredibiliteta jeste da se odlučno suprotstave onima koji negiraju istinu u zločinu i veličaju njegove izvršioce.

Nad žrtvama genocida zločin je u više oblika nastavljen i nakon smrti. U namjeri da se zločin prikrije, tijela žrtava su mjesecima nakon genocida dodatno skrnavljena, premještanjem iz grobnice u grobnicu. Posmrtni ostaci jedne osobe pronalaženi su u dvije, tri, i u četiri različite grobnice.

Nastavkom zločina nad žrtvama ili barem saučešćem u zločinu, s pravom možemo smatrati i šutnju zbog koje i 24 godine nakon genocida nismo pronašli tijela svih ubijenih.

Više od 1.700 žrtava još uvijek nije pronađeno i identifikovano, nije pronašlo svoj konačan smiraj i ukopano na način dostojan čovjeka. Stoga, s ovog mjesta, kao što su to činili i mnogi prije mene, još jednom upućujem apel našim komšijama - otkrijte nam mjesta masovnih grobnica, olakšajte bol i patnju porodicama žrtava, pomozite i sebi, nađite makar mrvu ljudskog u sebi i barem djelimično smirite svoju savjest. Nemojte živjeti sa spoznajom da se tu oko vas nalaze skrivene grobnice sa tijelima nevino ubijenih ljudi, a da vi šutite. Imajte na umu da dok god njihove duše ne nađu smiraj, ni vi nećete biti mirni.

Posebnim oblikom posthumnog zločina nad žrtvama smatramo negiranje genocida i veličanje zločinaca koji su odgovorni za genocid. Nauka kaže da je to i posljednja faza genocida.

Genocid se negira uprkos presudama Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala. Cijeneći dokaze o brutalnim ubistvima, jasno prepoznavajući cilj s kojim su masovne likvidacije počinjene, ali i suočeni s izopačenom ideologijom zla, koja je stajala iza sistematski i organizirano počinjenih zločina, međunarodni i domaći sudovi su događaje iz jula 1995. godine ocijenili na jedini mogući i ispravan način - genocidom.

Nažalost, političke i vjerske elite srpskog naroda ne žele prihvatiti ove činjenice, ne žele se suočiti s istinom i jasno se ograditi od idologije koja je kreirala genocid. Ne žele se ograditi ni od konkretnih izvršilaca koji su listom osuđeni na doživotne ili višegodišnje zatvorske kazne.

Naprotiv, slave ih. Negiranjem genocida i glorificiranjem presuđenih ratnih zločinaca, ne samo da se vrijeđaju žrtve i njihove porodice, već gura prst u oko cijelom civiliziranom svijetu koji zna šta je istina i koji razumije šta su presude međunarodnih sudova.

Iako možda toga nisu svjesni, time u suštini najviše štete nanose upravo svom narodu, na koji projiciraju krivicu i odgovornost za zločine Miloševićeve i Karadžićeve politike.

Put kojim trenutno idu je pogrešan. Ispravan put bi bio da priznaju genocid, da prihvate sudske presude, da se jasno i nedvosmisleno ograde od njegovih kreatora i izvršilaca, kao i od ideologije koja ga je proizvela. Da zajedno s nama podrže donošenje zakona o zabrani negiranja genocida i veličanju ratnih zločina. Samo se tako, na temeljima istine i prihvatanjem sudskih presuda, može iznova graditi povjerenje koje nam je potrebno i zbog nas, ali i zbog generacija koje dolaze iza nas.

Što se nas tiče, mi svoj put znamo - istrajavat ćemo na pravdi, sve dok i posljednji zločinac ne bude kažnjen. I čuvat ćemo istinu. Niko i ničim neće moći nadvladati tu istinu, jer osim što je zapisana u sudskim presudama, što predstavlja historijske fakte, ta istina duboko je urezana u našu kolektivnu svijest. Kao opomena.

Istina o genocidu u Srebrenici je zauvijek urezana u kolektivnu svijest civiliziranog svijeta. Svjedoče tome i brojni događaji u velikom broju gradova diljem svijeta, na svim kontinentima, u kojima se ovih dana obilježava godišnjica genocida.

Sjećanje na Srebrenicu poistaje polanetarni događaj, iz godine u godinu na Marš mira dolaze ljudi ne samo iz BiH, nego i iz svih krajeva svijeta. Svi oni su čuvari istine, svima im se zahvaljujem na tome.

Čuvari istine o Srebrenici su i bijeli nišani u potočarskoj dolini i ovaj Memorijalni centar. Nadam se da će uskoro doći vrijeme kad ćemo pronaći i identificirati i ukopati svih 8.372 žrtve, kako bi i one i njihove porodice pronašli smiraj.

Pred nama su godine kada u Potočarima neće biti kolektivnih dženaza. To nas dodatno obavezuje da ovaj Memorijalni centar infrastrukturno, materijalno, tehnički, naučno i u svakom drugom pogledu osposobimo da nastavi svoju misiju čuvanja istine o genocidu.

U Potočare ćemo zauvijek dolaziti. Zavuijek ćemo se sjećati žrtava genocida, ali je naša obaveza i da vodimo računa o obnovi života na ovom području. O ljudima koji su se vratili i žive u Srebrenici i u cijelom Podrinju.

Nima se mora omogućiti da imaju sigurnost, krov nad glavom, ali i posao kojim će poštenim radom sebi i svojoj djeci omogućiti dostojanstven život. Povratak u Podrinje na obale naše lijepe rijeke Drine, gdje smo oduvijek bili svoji na svome, mora biti održiv.

Mnogo toga je urađeno, potrebno je uraditi još više. Bilo je i nekih slabosti, najčešće kada smo bili razjedinjeni, ali na svima nama.

Mnogo toga je urađeno, potrebno je uraditi još više. Bilo je i nekih slabosti, najčešće kada smo bili razjedinjeni, ali na svima nama je da damo svoj maksimum da se još odlučnije i konkretnije kroz posebne programe posvetimo poboljšanju statusa i pravima povratnika u svim dijelovima naše zemlje, a naročito ovdje u Srebrenici i Podrinju.

To je naš dug i prema nevinim žrtvama srebreničkog genocida, objavila je Fena.

Fejzić: Onaj ko negira genocid ima srce zatrovano mržnjom



Predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 24. godišnjice genocida nad Bošnjacima "sigurne zone Ujedinjenih naroda" Srebrenica 1995. godine Hamdija Fejzić na početku komemoracije rekao je da su danas u Potočarima primjereni samo molitva i šutnja.
- Danas smiraj nalaze 33 žrtve od ukupno 8.372 ubijenih, nama u amanet ostaje da tragamo za preostalih nekoliko hiljada. Pozivamo naše komšije da nam u tome pomognu, da se uzdignu i to učine - kazao je Fejzić.

Podsjetio je na presude Haškog suda kojima je utvrđen zločin genocida, ali i na činjenicu da vlasti bh. entiteta Republika Srpska pokušavaju negirati te presude.

- Srebrenica svugdje u svijetu asocira na genocid i svi to znaju, mjesto na kojem se desilo veliko zlo, najveći i jedini genocid počinjen na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata. Onaj ko negira genocid ima srce zatrovano mržnjom, prvo prema svim ljudima, a onda i prema državi BiH - kazao je.

Naglasio je da Organizacioni odbor za obilježavanje 24. godišnjice gencida na Bošnjacima sigurne zone Ujedinjenih naroda Srebrenica poziva visokog predstavnika u BiH da koristeći ovlasti proglasi zakon o zabrani negiranja genocida.

- Pružamo ruku mira našim komšijama, našim sugrađanima bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Ovo je mjesto gdje se danas ljudi uče kako se boriti između dobra i zla, naš izbor je put dobra, put hrabrosti jer želimo da pogledamo istini u oči i da se suočimo sa teškom i krvavom prošlošću kako bi iza tamnih oblaka ugledali svjetliju budućnost - mišljenja je on.

U konačnici, pozvao je predstavnike kompanija i mlade poduzetnike da otvore nova radna mjesta u Srebrenici kako bi donijeli dobro i prosperitet u taj grad.