Glavni tužilac Mehanizma za međunarodne krivične sudove Serge Brammertz rekao je kako se ratnom zločincu Radovanu Karadžiću sudilo kao osobi koja je imala najveću odgovornost u RS, odnosno da je ovo suđenje bilo protiv Karadžića, a ne protiv Beograda i Srbije.

Brammertz je u razgovoru za Deutsche Welle kazao kako je tužilaštvo uvijek zastupali mišljenje da je genocid u Srebrenici započeo u bh. općinama 1992. godine.

"Sudije nas nisu slijedile ne samo u ovom nego i u prethodnim procesima. Tužba je od osnivanja Haškog suda pokušavala da dokaže genocidnu namjeru u ovim općinama, na žalost bez uspjeha. Želio bih da naglasim da je za zločine u tim općinama danas ipak izrečena najveća kazna - doduše ne za genocid ali za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine", kazao je Brammertz.

Mnogi svjedoci ukazali su da su u mnogim bh. općinama tokom 1992. vršeni sistematski zločini i istrebljenja po istom receptu i da su krizni štabovi tih opština radili po istim uputstvima. Novinari Deutsche Wellea pitali su glavnog tužioca zašto to nije bilo dovoljno da se dokaže genocid nad hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom u Prijedoru, Višegradu, Zvorniku, Bratuncu, Sanskom Mostu, Ključu i Foči.

"Pozvali smo te svjedoke pred sud da bi ubijedili sudije da se radi o istoj kriminalnoj namjeri i da je u pitanju genocid. Na žalost desetine svjedoka nisu u to mogli ubijediti sudije", rekao je Brammertz.

U presudi predmetu Prlić i ostali dokazana je umiješanost Hrvatske u rat u BiH. Novinari su pitali glavnog tužioca šta je sa odgovornošću Srbije, odnosno da li u presudi Karadžiću ispada kao da Srbija nije učestvovala u ratu u BiH.

"Naravno da nije tako. No, sudije su u slučaju Prlić mogle utvrditi direktnu vezu sa Zagrebom. Ali suđenja Stanišiću i Simatoviću još traju. Šef beogradske tajne službe odgovara za to pred sudom i naravno da se u tom procesu, koji je u toku, nastoji dokazati povezanost Srbije sa zločinima u BiH", kazao je Brammertz.

Neki bosanski mediji su bivšoj tužiteljici Haskog tribunala Carli del Ponte prebacili da je sa nekadašnjim ministrom vanjskih poslova Srbije Goranom Svilanovićem napravila sporazum da se zatamne važni dijelovi iz zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane, koji navodno dokazuju da je Srbija vodila rat u BiH.

"Nisam bio u sudu kada je Carla del Ponte bila glavna tužiteljica. Meni su poznati ti dokumenti. Oni u međuvremenu vise nisu tajni i dio su arhive Tribunala", rekao je Brammertz.

Na pitanje kako se onda nije mogla utvrditi povezanost Karadžića i rata u BiH sa Beogradom i tadašnjim Miloševićevim režimom, Brammertz je odgovorio da je proces uvijek vezan za osobu koja je pred sudom.

"Karadžiću, kao osobi koja je imala najveću odgovornost u RS, sudi se za krivična djela, počininjena u BiH. To je bilo suđenje protiv Karadžića, a ne protiv Beograda i Srbije", rekao je Brammertz.

Nakon izricanja presude žrtve su, bez obzira što je riječ o doživotnoj kazni, izrazile strah da bi Karadžić ipak jednog dana mogao da izađe iz sudnice. Glavni tužilac poručuje da je on osuđen na doživotnu kaznu i teško da može zamisliti da bi mogao izaći iz zatvora.

Na konstataciju da doživotna kazna u zapadnoevropskim zemljama, kao što su Belgija ili Njemačka, gdje bi Karadžić nakon odluke predsjednika Rezidijalnog mehanizma Agiusa, mogao biti prebačen na izdržavanje, ne znači ostati u zatvoru do smrti, već biti u pritvoru 25 godina te da je Karadžić žuz to već 11 godina proveo u zatvoru, Brammertz je odgovorio:

"Ovdje je u pitanju međunarodno pravo i ne postupa se kao u nekim zemljama gdje se doživotna kazna automatski zamijeni kaznom od 25 godina i onda uz dobro vladanje možete i ranije izaći na slobodu. U slučaju Karadžića doživotna kazna mora biti duža od najduže prethodne kazne koja mu je izrečena, a to je kazna od 40 godina. Do sada je isto tako postojala praksa da se osuđeni pusti iz zatvora nakon dvije trećine odslužene kazne. Ali, ja sam optimističan i mislim da Karadžić, dok je živ, neće izaći na slobodu", rekao je on.