Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} najoštrije osuđuje skorašnje puštanje na slobodu ratnog zločinca Maki Radića, koji je zbog zločina protiv čovječnosti počinjenog na području Mostara u zatvoru trebao provesti do 2027. godine, sada će po novoj presudi Županijskog suda izaći na slobodu do isteka ove godine, jer Hrvatska ne priznaje pravosnažno presuđeni udruženi zločinački poduhvat. Najoštrije osuđujemo dehumanizirajuču zloupotrebu Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Hrvatske o međusobnom izvršavanju sudskih odluka i Evropske konvencije o tranfseru osuđenih osoba u režiji ministra pravde Bosne i Hercegovine Josipa Grubeše i pravosuđa Hrvatske.

Podsjećamo ministra pravde Bosne i Hercegovine Josipa Grubeše i pravosuđe Hrvatske da pravosnažnom presudom Međunarodnog krivičnog suda u Hagu je potvrđeno da je Bosna i Hercegovina bila žrtva agresije, da je djelovanje paradržavnih tvorevina predstavljalo pobunu protiv legalnih i legitimnih organa Bosne i Hercegovine, te da su u ostvarivanju takvih ciljeva počinjeni brojni i gnusni zločini protiv civilnog stanovništva, mahom Bošnjaka. Cilj udruženog zločinačkog poduhvata je bio da se politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova Bosne i Hercegovine koji su proglašeni paradržavom Herceg-Bosnom, te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj, ili da se proglase državom unutar Bosne i Hercegovine (po uzoru na entitet Republika Srpska). Posebno je važno što je Haški tribunal presudio da je sukob Hrvatskog Vijeća Odbrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine bio međudržavni sukob – agresija na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, te da su šestorica visokih funkcionera nekadašnje takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosne i članovi državnog i vojnog vrha Hrvatske bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata. Tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban odlučili su da je za uspostavljanje zločinačke tvorevine Herceg-Bosne neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva. Zato su zločini nad bošnjačkim stanovništvom bili dio udruženog zločinačkog poduhvata. Ova konačna presuda je važan korak ka istini o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Istovremeno ova presuda je važna i za istinu o zločinima nad građanima Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjacima. Na kraju presuda je doprinos pravdi za žrtve zločina agresije na Bosnu i Hercegovinu i zločina nad njenim građanima, posebno Bošnjacima.

Imajući navedeno u vidu IGK traži od od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine i pravosuđa u Hrvatskoj, da odmah preispitaju svoje odluke, jer oslobađanje ratnih zločinaca na ovakav način predstavlja najgrublji, anticivilizacijski atak na istinu, pravdu i međunarodno pravo, ponižava žrtve i derogira pravosnažne presude suda Ujedinjenih nacija, što može imati nesagledive posljedice za stanje u Bosni i Hercegovini i regiji, ali i za svijetsku pravdu, pravo i mir.

Pozivamo sve prijatelje istine i pravde da se distanciraju od ovakvih anticivilizacijskih postupaka i na taj način daju doprinos izgradnji istine i pravde kao puta za bolju zajedničku budućnost slobodne, demokratske, nezavisne, suverene države Bosne i Hercegovine.