Ulfeta Gutić brani magistarsku tezu |
U srijedu, 11 jula 2018. godine na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici održana je javna odbrana magistarskog rada profesorice islamske vjeronauke u JU Mješovitoj srednjoj saobraćajnoj školi u Tuzli, Ulfete Gutić (rođ. Alić) iz Tojšića, općina Kalesija, pod nazivom,'' Alhamijado književnost kao kulturni fenomen u kontekstu emancipacije Bošnjaka''.
Magistarska teza je odbranjena pred komisijom u sastavu: prof. dr. Izet Pehlić predsjednik komisije, prof. dr. Sedad Dizdarević, mentor i član, prof. dr. Ibnel Ramić, član. Odbrani su prisustvovali uža porodica i prijatelji. Ovim činom Ulfeta Gutić stekla je titulu magistra religijske edukacije.
Iz biografije Ulfete Gutić:
Ulfeta Gutić je rođena 9. 02. 1983. godine u Vlasenici. Prvi razred osnovne škole završila je u Vlasenici, a ostale razrede u OŠ Kalesija. Godine 1997. upisuje Behrambegovu medresu u Tuzli, a istu završava 2001. godine. Potom u Tuzli 2003. godine upisuje Filozofski fakultet – Odsjek bosanski jezik i književnost, da bi već 2007. godine okončala studij na ovom fakultetu. Već 12 godina je angažovana na predmetu islamska vjeronauka u osnovnim i srednjim školama. Na nedavnom takmičenju iz ''sire'' (životopis Allahova Poslanika) njen učenik Kasim Jahić, iz JU Mješovita srednja saobraćajna škola u Tuzli, za postignuti uspjeh na ovom takmičenju nagrađen je edukativnom ekskurzijom u Tursku.
Nakon odbrane magistarskog rada snimak sa komisijom IPF-a |
U srijedu, 11. jula 2018. godine, nakon promocije teme ''Alhamijado književnost kao kulturni fenomen u kontekstu emancipacije Bošnjaka'', stekla je titulu magistra religijske edukacije.
U svom magistarskom radu pod nazivom '' Alhamijado književnost kao kulturni fenomen u kontekstu emancipacije Bošnjaka'', Ulfeta Gutić ističe da se alhamijado književnost javlja kao civilizacijski fenomen preplitanja kultura, bosanskog jezika i arapskog pisma. Ona je kao pojava postojala kod brojnih evropskih i neevropskih naroda i jezika, ali je na južnoslovenskom prostoru doživjela dugu i bogatu historijsku tradiciju. Kod nekih naroda ovo karakteristično književno pisanje potpuno je iščezlo, dok se kod nekih ova književnost čuva kao veličanstvena kulturna pojava. Preplitanje islamske i kršćanske tradicije, Orijenta i Okcidenta, dolazeće osmanske i domaće kulture, iznjedrilo je značajna književna djela kod južnoslovenskih naroda. Kako su Osmanlije Balkan zauzele u prvoj polovini 15. vijeka i uspostavile administrativno-pravnu vlast, tako je došlo do bogatog preplitanja različitih tradicija na relativno malom prostoru. U novonastaloj situaciji, stanovništvo od osvajača prihvata mnoge kulturne odlike koje su kompatibilne sa domaćom kulturom. Ta su preplitanja, naravno veoma upečatljiva u kulturi onog dijela stanovništva koje prihvata religiju nadirućeg Carstva. Dodir kultura možda je najočigledniji upravo u alhamijado literaturi u kojoj je pismo arapsko, a jezik domaći, narodni. Zapravo, islamizirano stanovništvo gradi svoju novu kulturnu formu koja sadrži jezik kao temeljnu odrednicu jedne etničke skupine i arebicu, prilagođeno arapsko pismo, kao vezu sa Kur’anom Časnim. Temelji ove kulturološke pojave grade se na ukrštanju i spajanju tradicionalnog i usvojenog. Pismenost koju su sticali u osnovnim vjerskim školama učeći arapsko, odnosno kur’ansko pismo iskoristili su da na domaćem jeziku, u koji su ulazile riječi orijentalnog porijekla, pišu svoje književne radove, pjesme, priče, mevlude, nasihate, poeme, ali i pripreme za predavanja, da sastavljaju rječnike, prevode Kur’an i slično. Kako je osnovno islamsko vjersko obrazovanje u vrijeme Osmanlija bilo obavezno, tako su u naš jezik najbrže i najlakše ulazili termini karakteristični za islamsko učenje i praksu. To privikavanje na pridošle riječi je postajalo sve očitije pa, iako je jedan dio tih riječi polako iščezavao, za mnoge od njih i danas ne postoji adekvatna zamjena u našem jeziku.
|
Ulfeta Gutić je naglasila u svom ekspozeu da su rezultati njenog istraživanja pokazali da je alhamihado književnost imala veliki značaj za emancipaciju, te da je odigrala ključni značaj za očuvanje društvenog, kulturnog i vjerskog identiteta Bošnjaka.
Alhamijado literatura je još jedan dokaz i pokazatelj da su naši ljudi znali da promišljaju i obrađuju lokalne teme, sopstvenim narodnim jezikom, ali u orijentalnim bojama i nijansama, da su primali i usvajali segmente istočne kulture i uklapali ih u sopstvenu kulturnu baštinu stvarajući tako osobeni spoj narodnih i orijentalnih elemenata.
Ovim i ovakvim postupkom, koliko god da su bosanski, kao i ostali jezici južnoslovenskih naroda, čvrsto bili vezani za evropsko, slavensko ili balkansko kulturno naslijeđe, postali su dio i još jedne velike i bogate civilizacije. Njihovo stvaralaštvo, nosi obilježja i orijentalna i islamska i osmanska, ali svakako i domaća, jer je njihov maternji jezik – bosanski.
,,Jezik bosanski je Bošnjake emancipirao i afirmirao a i dan-danas ih afirmira i jasno pokazuje njihovu bošnjačku zrelost i bošnjačku osobenost u odnosu na druge susjedne narode koji ih kontinuirano žele kulturološki devastirati'', - naglasila je Ulfeta Gutić u prezentaciji svoga magistarskog rada.
Preplitanje kultura na tlu BiH u osmansko doba ostavilo je, naglašava U. Gutić, duboke tragove na cjelokupno stanovništvo, a islamska vjera, orijentalni jezici, te arapsko pismo prouzrokovali su književnu pojavu koja je obilježila jedno vrijeme, koje je trajalo nekoliko vijekova.
Ulfeta Gutić poslije odbrane fotos za arhivu |
Većinu tekstova napisali su muslimani, a glavni razlog tome je pismenost koju su sticali u osnovnim vjerskim školama učeći arapsko pismo koje su kasnije iskoristili za pisanje ili prepisivanje alhamijado književnih rukopisa.
Ovaj magistarski rad Ulfete Gutić je samo kratko i sažeto predstavljanje alhamijado tekstova nastalih na tlu današnje Bosne i Hercegovine. On svakako ne predstavlja svu alhamijado književnost, ali je dobar pokazatelj kako je ovaj kulturni fenomen uticao na emancipaciju Bošnjaka.
Ono što je prikazano u ovom radu samo je jedan mali i skromni dio ove literarne baštine, jer je njen najveći dio zauvijek izgubljen, a dio je, vjerovatno, još uvijek zatvoren u nekim kućnim i privatnim bibliotekama i izvan je domašaja javnosti - ističe Ulfeta Gutić u svom magistarskom radu, odbranjenom 11. jula 2018. godine.