Bosno moja

I bogata
I sirota
I mračna mi
A i svjetla
Zemljo najljepšeg cvijeća.

I ponosna
I prkosna
I ljutita
A i sretna
Izmeđ’ svojih
Ljepotica
Une, Save
I hladne mi Drine.

I inatna
I poštena
I zanosna
A i bolna
Od prošlosti
sto te bije
Ni budućnost bolja nije.

I žalosna
I vesela
I tužna
A suze ti stalno liju
Vječno hoće da te biju.

I mrze te
I vole te
I žele te
A ne znaju da ti imaš
Vječno jedan život novi
To su samo pusti snovi.

I djevojka
I udata
I sudija
A majka si
Svima nama
Nikad nećeš biti sama...

Srebrenica

Sve su suze u tebi
Srebrenice moja,
zeljezne, vječno oplakane.

Sve boli su u tebi a bole
bolit će vječno znam.

Plačemo i bolimo i mi sa njima.

U svom jadu prkosna si
inatna svima u sebi i svijetu.

Srce tvoje nosimo svi, steze nas jako i jače,
majka je jaka dok nerođena Fatima plače, jeca i moli...tiho i nečujno, a oni su čuli i znali
Proklet bio!

8372 pogleda u nepovrat, u tamu svijetlosti
kamen su vječni, dom neizidani, voda nikad ispijena,
svijetlost nikad obasjana i suza nikad ne isplakana.

Čuva ih njihov vrisak u tišini, vrisak koji svijet nije htio da čuje, vrisak koji vječno u ljudskoj duši odjekuje.

Čuva ih kamen srama vašeg u stubu istine,
spavajte tiho, spavajte mirno sada vam nista ne mogu, a njih znate prepuštamo Bogu.

Srebrenica 1995 – 2018.

“Oprosti, pripovjedaj al’ nikad ne zaboravi mogu se vratiti”

Miris Bosne

Nosi mi more
i vjetar đto piri,
nose mi zore rosne
nose mi miris moje Bosne.
Nose mi jutra, dani i noći
nose mi najbolju vodu sto se pije,
nose mi čak sa Baščaršije.
Nose mi zvijezde i nebo plavo
nose mi miris ljiljana žuti,
nose i zbore da tu su mi puti.
Nosi mi sunce njen najljepši sjaj
amanet mi šalje, da sam joj kći.
Nose mi ptice kad prodje zima,
nose mi miris juga,
i moje gnijezdo dole je bilo,
a srce mu ljubav pilo.
Nose mi godine i kosa sjeda
nose u grudima ranu,
da patim za njom,
duša zna,
patim u svakom danu.