DESANT NA BORCE
Autor: Admir F. Beganović
Objavljeno: 11. Mar 2018. 14:03:41
BORCI SU DOBILI (po)DRŠKU (Ilustracija: Šukrija Meholjić)


Admir F. BEGANOVIĆ: Socijalo-borački sadizam se nastavlja. Da li će ostati dekor ropstva? Zadržaću to za sebe a i ako pogriješim samom sebi ću priznati da će mi to biti „sefte“.
Eh, da nije ukinuta ona škola za čarobnjake- Hogwarts, lako bi ja, lako bi mi...
Valjda će narod shvatiti, valjda će se borci složiti.
Kao dijete volio sam gledati Sandokana. Fascinirao me taj fiktivni pirat u svojoj borbi za slobodu. Malezijski Tigar nije mogao glasanjem srušiti režim, morao je mač u ruke pa u borbu.

Nakon agresije na BiH patološkom dresurom mnogobrojne ubjediše „prijateljsko-upozoravajućim“ tonom da svaka pobuna ravna je piratstvu. Šuti i trpi, budi zadovoljan onim što ti damo, ako ti išta i damo. Biće dobro, vele nam-soleći nam kolektivnu pamet soleći sebi biftek.

Nema registra- šta to hoće borci.....

Da unište izbornu većinu. E, neće moći... Poneki ministar u stilu engleske kraljice nam demonstrira kako inteligencija može biti manja od sujete a šefovi stranaka čuvaju svoje pulene. Lijekovi za neposlušne su skupi ali učinkoviti, itekako...

I kad borcima „pukne film“ i po „užarenom minusu“ traže svoja prava, desi se „desant“. Diplomirani vukovi narede da se napravi kordon i...

A i nije teško srušiti bilo kakav štrajk boraca u Bosni, nije jer nazamislivo različita uvjerenja među mnogobrojnim boračkim udruženjima olakšaju dvorskoj sviti posao. Malo daj onom predsjedniku udruženja, malo ovom a oni će „smiriti svoje“.

Ovo je izborna godina. „Parlamentarna“ nesigurnost je počela, strah od ulaska u historiju sa imidžom vječne sramote raste iz dana u dan.

Štrajk je „ugušen“, navodna odbrana zemlje i sistema a ne režima. Odbrana od onih koji su je branili kad je najviše trebalo.

Politički apetiti su veći od razuma, sujeta jača od općeg interesa.

Dal’ pragmatizam ima prednost nad principijelnošću?

Bošnjačko-bošnjački politički izborni rat se nastavlja. Preko grbače veterana koji su gladni i poniženi.

Referendum o životu (kako ga živjeti) zovu se izbori i da li će išta promijeniti...

Kažu da će instalirati kamere na biralištima. Hajd, fino da napokon vidim rahmetli dedu...a i da se svi „uvjerimo“ da glasačkim kutijama neće ubrizgati hormon rasta, mada znam da su žedni moći, mada znam da su gladni vlasti. A borcima ostaje štrajk...



Neće biti play-off-a.

Socijalo-borački sadizam se nastavlja. Da li će ostati dekor ropstva? Zadržaću to za sebe a i ako pogriješim samom sebi ću priznati da će mi to biti „sefte“.

Eh, da nije ukinuta ona škola za čarobnjake- Hogwarts, lako bi ja, lako bi mi...
Valjda će narod shvatiti, valjda će se borci složiti.

A politika ima i može podijeliti i makarone i batine...

Kad bi veterani bili složni hobotnica poniženja i siromaštva bi crkla sama od sebe a ona blindirana vrata vlasti bi se sama otvorila.

A ja bih namignuo Sandokanu i gledao kako bolja vremena dolaze u moju Bosnu.

Brzo će izbori moji veterani.

Neka budućnost uđe.