Pored velikog nevremena, kiša, snijeg, jak vjetar koji je na momente dostizao brzinu 60-70 milja na sat, u New Yorku, u petak večer, uz prisustvo značajnog broja održana je manifestacija u povodu 1. marta - Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Manifestacija je održana u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu. Specijalni gost na manifestaciji je bila Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata. Na manifestaciji se obratila i Muradija Pilica, majka šehida Adnana. Dan nezavisnosti je čestitao i predsjednik IZ Plav-Gusinje h. Smajle Srdanović, dok je u ime Žena IZ Plav-Gusinje Bakiri Hasečić dobrodošlicu poželjela Meliha Purišić-Ibrić.

U drugom dijelu programa održana je promocija monografije “Bratstvo Purišić iz Plava sa odivama” čiji promotori su bili dr. Mersim Ziljkić i autor Muharem Purišić.

Program manifestacije je otvoren učenjem ašare i Fatihe šehidima koju je proučio imam hafiz Hako ef. Omeragić, te himnom BiH “Jedna si jedina”. O važnosti održanog Referenduma 29. februara i 1. marta 1992. te proglašenju nezavisnosti BiH govorio je veteran Armije RBiH Nevzad Kurtagić, sekretar Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA).

- Referendum je pod međunarodnom kontrolom Evropske zajednice i drugih međunarodnih institucija i organizacija, održan 29. februara i 1. marta 1992.
Na referendum je glasalo preko 64% birača sa pravom glasa od kojih je 99.44% glasalo za nezavisnost Bosne i Hercegovine.
Na osnovu rezultata referenduma Skupština SR BiH usvojila je Deklaraciju o nezavisnosti, a potom je Vijeće ministara Evropske unije, 6. aprila 1992. godine, u Briselu, donijelo odluku o međunarodnom priznanju Republike Bosne i Hercegovine, a dan kasnije 7. aprila 1992. BiH je dobila priznanje i SAD, dok je 22. maja 1992. godine postala punopravna članica UN.
Nad Bošnjacima u Bosni je izvršen dobro planiran i organiziran Genocid i strašni ratni zločini, ali mi iako goloruki, ipak čvrstinom karaktera, snagom duha i ljubavlju prema domovini uspjeli smo sačuvati ovo parče zemlje u najtežim ratnim okolnostima.
Također želim reći da smo i Bošnjaci iz Sandžaka dali veliki doprinos u borbi za našu dragu domovinu. Siguran sam da svaki od vas ima nekog prijatelja ili rođaka koji se borio čak i dali svoj dio tijela ili život za našu Bosnu, istakao je između ostaloga sekretar BANA Nevzad Kurtagić.



Organizatori manifestacije programom su obuhvatili obraćanje nane Muradije Pilica, majka šehida. Srpsko-crnogorski agresor na BiH godine 1992. zarobili su njenog sina jedinca Adnana, nakon čega mu se gubi trag, kao i desetinama hiljada otetih i zarobljenih bošnjačkih mladića i djevojaka. Majka Muradija je s bolom, sjetno i kroz suze govorila o svom nevinom sinu Adnanu koji je na pravdi Boga odveden i nikada nije pronađen.

Majka Muradija je apelovala na sve Bošnjake da drže jedni do drugih, ističući da nema loših Bošnjaka, svi su dobri.

Posebno dirljiv momenat je bio, dok je majka Muradija kroz suze govorila o svom sinu Adnanu, sponatno je prišlo nekoliko dječaka i djevojčica u tradicionalnoj našoj nošnji koji su je tješili i obgrlili ručicama, milovali je nevinim dječijim pogledima.



Upravo ovaj momenat je iskoristio portparol BANA dr. Mersim Ziljkić te je ovoj lijepoj dječici dao Plakentu da u ime Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije uruče majki Muradiji za veliki doprinos državi Bosni i Hercegovini.

O Bakiri Hasečić, predsjednici Udruženja „Žena-žrtva rata“, prigodan biografski tekst je pročitala Aida Šarkinović, blagajnica BANA:

- 2003.godine osnovala je Udruženje „Žena-žrtva rata“, na čijem je čelu od osnivanja.
U porteklih 15 godina prikupila je na hiljade izjava, svjedočenja od žena i muškaraca žrtava silovanja i seksualnog zlostavljanja i sve to uredno dostavila Tužilaštvu BiH, vršeći pritisak na njih da pokrenu krivične postupke.
Bakira je između ostaloga svjedok u više slučajeva i svjedočila je protiv ratnih zločinaca. Danas se bar neki ratni zločinci nalaze iza rešetaka. Osuđeni, tamnuju upravo zahvaljujući ovaoj našoj herojini. Ona ne odustaje, uhodi ih, pronalazi, otkriva adrese gdje žive i angažuje institucije da ih gone... mučan je i rizičan taj posao, ali Bakira ide naprijed.
Božija je volja što je preživjela genocid u Višegardu, ranjavanje u Goraždu. Uradila je jako puno, ali ima još mnogo toga da dokaže i pronađe svjedoke, koji će svjedočiti protiv zlikovaca.
Pronašla je sestru koja je silovana u svojoj kući u Vlasenici nakon toga ubijena; zatim jetrvu i njeno dvoje djece, majku, oca i brata od jetrve, drugu jetrvu. Svoje srodnike i komšije još traži i tražit će dok je živa.
Bakirna osveta nije da učini ono što su njoj uradili, njena osveta je da prekine šutnju o onome što su joj zlikovci uradili, što su uradili svakoj Bošnjakinji i Bošnjaku, rekla je između ostaloga Šarkinović.

Upamtimo, Višegrad na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, nekada sevdahom opjevana bosanska čaršija, postao je grad živih lomača, živi su paljeni Bošnjaci ne birajući pol a niti starosnu dob; Višegrad je kapija džehenemskog pakla. Takvog su ga učnili Srbija i Crna Gora, Srbi i Crnogorci koji su vodili kampanju agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima.

Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata BiH, Bakira Hasečić, slovi za velikog borca za prava žena, djevojaka i muškaraca, – žrtava seksualnog zlostavljanja od strane srpsko-crnogorskih i hrvatskih ratnih zločinaca u periodu genocidne agresije na R.BiH 1992. - '95. Bakira je žena žrtva rata, ali koja se nikada nije predala. Kako i sama zna reći rad kroz svoje udruženje ju je ojačao da istinom i pravdom istraje da se bori i pomogne sebi i drugim žrtvama.

Njeno obraćanje je svjedočenje istine o agresiji Srbije i Crne Gore na Bosnu, specijalnom ratu protiv Bošnjakinja, koje nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Jer je i ona silovana od strane poznatih i nepoznatih počinitelja, srpsko-crnogorskih ratnih zločinaca. Ali kao žrtva rata nije gledala sa strane šta će neko za nju uraditi, dapače ona je krenula da pomogne svim ženama koje su u ratu doživjele njenu sudbinu.



Hasečić je uz više desetina hiljada silovanih Bošnjakinja pomenula i tri žene Srpkinje koje su bile u miješanom braku, koje su silovali Srbi. Ovaj ratni zločin je pred Sudom BiH uskoro se može očekivati konačna presuda.

- Biti svjedok istine znači – biti žrtva, gledati klanje, ubijanje, gledati kada ti pred očima siluju kćerku, a ne možeš pomoći, rekla je sjetnim glasom Bakira, upućujući pogled kao da joj se pred očima smjenjuju slike prošlosti kravovog Višegrada na Drini, grada živih lomača. Publika sleđenim pogledom i teškim uzdasima prati svaku njenu riječ.

Ona je istakla imena nekoliko zlikovaca koji su vršili silovanja, ali se osvrnula na prvi povratak u svoj Višegrad, te kada je vidjela da se zločinci slobodno šetaju ovom bosanskom čaršijom, odlučila je da se bori istinom i pravdom, te da moja osveta bude hapšenje i procesuranje ratnih zločinaca:



- Kako smo dolazili na svoja otgnjišta i popljačkane kuće mi smo prepoznavali policajce – naše dželate. Dugo sam razmišljala o svemu, ali moja osveta nije bila da ja učinim ono što su oni učinili meni, mojoj porodici i mojem narodu. Prekinula sam šutnju i počela sam prikupljati izjave od preživjelih žrtava rata, prvo mojih Višegrađana, a kasnije širom Bosne I Hercegovine. Prve izjave sam slala u Haški tribunal, gdje sam bila višestruki svjedok, zatim istražnim organima u BiH. Jedina moja osveta je bila dok sam živa, da što više ratnih zločinaca vidim da su osuđeni i iza rešetaka. Taj moj cilj i danas živi, hvala dragom Allahu, u tome i uspjevam.

Šutnju smo prekinuli osnivanjem Udruženja Žena – žrtva rata, kako smo se obraćali javnosti putem medija, nama se povećavao broj silovanih djevojčica, djevojaka i žena koje su željele svjedočiti. Obo što želim naglasiti u našem udruženju su članice žene svih nacionalnosti, rekla je pored ostaloga Hasečić.



U jednom momentu prisjetila se nagrade “Ličnost godine 2005.” koju joj je dodijelila Internacionalna liga humanista, kada su odlučili 2007. godine da nominiraju za tzv. nagradu za mir Mila Đukanovića i Svetozara Marovića, Bakira Hasečić je odlučila da vrati nagradu koja je u maju 2007. odložena na stepeništu Skupštine Crne Gore. Bakira je posebno naglasila:

- Ja nisam mogla u isti koš sa onim dželatima koji su bili u sistemu Slobodana Miloševića koji su slali četnike i dželate da nas kolju, da nas ubijaju, da nas siluju, da nas protjeraju u čemu su uspjeli u svojoj agresiji i genocidu.

Za cjelokupni višegodišnji angažman Bakiri Hasečić je uručena Plaketa Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.




Također dirljiv momenat je zabilježen kada su curice iz naše zajednice željele uputiti zahvalnost Bakiri za njen rad i što je posjetila našu komunu, oni su joj uručili rad koji su same crtale.

U drugom dijelu programa održana je promocija monografije “Bratsvo Prušić iz Plava sa odivama” autora Muharema i Fehima Purušića. Promotor dr. Mersim Ziljkić je istakao da se radi o jednom fantastičnom i nesvakidašnjem djelu koje pored bratstva Purišića obuhvata u dobroj mjeri niz bratstava Plava, Gusinja, te drugih krajeva Sandžaka, Bosne, pa sve do europskih država i SAD gdje danas žive srodnici Purušić koji su obuhvaćeni monografijom.



Autor Muharem Purišić je posebno istako o radu i poteškoćama u višegodišnjem radu, istražvanju rodbinskih veza, pravljenja skica, zatim sakupljanja starih slika, a sve to sada ukoričenu monografiji. Autor i pored značajnih uloženih troškova nije insistirao na prisutne da otkupe knjigu, jer kako je rekao, nije mu bila namjera da na takav način “vadi” uloženi trošak, ali ko bude želio može je nabaviti pod pristupačnom cijenom, da je imaju u kućnoj arhivi, možda još nekoga potakne da izradi monogafiju svoga bratstva.

Na kraju su vrijedne hanume okupljene kroz Udruženje žena IZ poslužile bogatu večeru.
Još da istaknemo da su ovu uspješnu noć organizirali Bošnjačko-američka nacionalna asocija i Islamska zajednica & Kultirni centar Plav Gusinje u New Yorku.

U subotu, 3. Marta sa početkom u 7 sati, Bakira Hasečić će biti gost u BHICNY, dok u povodu 105 godina od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju, u Alipašinoj džamiji, u nedjelju, 4.marta u 7pm, bit će proučen tewhid i dova.