Refleksije
ALI PAŠA JE HISTORIJSKA LIČNOST, HUMANISTA I VELIKAN
Autor: Dr. Mersim Ziljkić
Objavljeno: 15. Aug 2017. 20:08:55


Refleksije na tekst „Sedam razloga da ne ljetujete u Plavu” autora Miloša Andrića objavljen u Crnoj Gori na portalu sedmica.me.


DR. MERSIM ZILJKIĆ: Ali paša je historijska ličnost i velikan plavsko-gusinjskog kraja. Jedina je istina da je sve mještane ove dva živopisna mjesta, neovisno na vjersku i nacionalnu pripadnost, štitio od porobljivača, zlikovaca i pljačkaša koji su napadali ovaj kraj. Ali paša je kao humanista vodio računa o civilima, djeci, ženama, starcima i kao takav morao bi da zauzme posebno mjesto ne samo u historiji bošnjačkog i albanskog naroda u Sandžaku, Bosni, Kosovu, Albaniji, već i Crnoj Gori.
Iz prezira mi je da ulazim u bilo kakvu diskusiju sa Milošem Andrićem, autorom teksta „Sedam razloga da se ne ide na ljetovanje u Plavu”, upravo iz razloga što je tekst zloban i posebno što kao novinar (ako je novinar), nije ostao na razini svog novinarskog poziva već je umjesto pera raspojasao četničku kamu i počeo da rovari po plavsko-gusinjskoj historiji. To potvrđuje da mu nije bila namjera da sa tekstom kritički i/li dobronamjerno ukaže na propuste vlasti u Plavu i Gusinju, te njihovih Komunalnih službi i Turističke organizacije oko održavanja dva živopisna turistička mjesta, već u duhu svojih političkih i vjerskih mentora, istaknute ličnosti iz historije plavsko-gusinjskog kraja, poput Ali paše Šabanagića, naziva samo njima i njemu svojstvenim atributima. Bez sumnje, Ali paša je historijska ličnost i velikan plavsko-gusinjskog kraja. Jedina je istina da je sve mještane ove dva živopisna mjesta, neovisno na vjersku i nacionalnu pripadnost, štitio od porobljivača, zlikovaca i pljačkaša koji su napadali ovaj kraj. Ali paša je kao humanista vodio računa o civilima, djeci, ženama, starcima i kao takav morao bi da zauzme posebno mjesto ne samo u historiji bošnjačkog i albanskog naroda u Sandžaku, Bosni, Kosovu, Albaniji, već i Crnoj Gori.

Također u tekstu sa šovinističkom retorikom Andrić je pokazao da je jedno nacionalističko škrabalo koji je historiju svojeg naroda naučio po guslarskim sijelima, zato nije ni čudo da o historijskim važnim ličnostima plavsko-gusinjskog kraja iznosi prostačke stavove koji odudaraju od istine. Andrić, kako piše u svom tekstu, da bi bio prepoznatljiv najvažnije da se naždere krmetine kako bi se uklopio u žanr guslarskog naricanja. Ali pored toga što ne poznaje historijske fakte niti vrijeme u kojem je živio Ali-paša Gusinjski, u tekstu je pokazao koliko je zadojen mržnjom prema narodu Plava i Gusinja. Za njega / njih Ali paša je najveći neprijatelj jer se suprotstavio zlikovcima koji su htjeli da okupiraju i istrijebe taj kraj. Zar nisu najbolji primjeri u ovom kraju nasilno masovno pokrštavanje, masovna ubijanja, strijeljanja, silovanja, jednom riječju GENOCID - 1912. / 13. i 1919. Prezirem one koji neće i ne žele da spoznaju istinu. Dok oni kojima je stalo do istine treba da znaju, Ali paša Šabanagić je bio branitelj i velikan, primjer časti i hrabrosti, jer on kao i cjelokupan slobodarski plavsko-gusinjski narod nikad nije napadao pljačkao, ubijao, silovao, već su od napadača, siledžija, pljačkaša branili ovaj kraj ispod Prokletija.

Tvrdim, tekst pomenutog autora je napisan iz šovinističkih pobuda i naručen je za političke svrhe, dakako u cilju širenja međunacionalne i međuvjerske mržnje. Tekst je također ogledalo vlasti, kako pozicije tako i opozicije u ovoj državi. Zar nije razočaravajuće da ovakvi velikonacionalisti dobijaju prostor i vrijeme u "multi-kulti" medijima da plasiraju mržnju prema mirnodopskim narodima i da za to ne budu kažnjeni. Najzad šutnja pozicije i opozicije žalosti nas kako u državi tretiraju bošnjački i albanski narod. Puna im usta demokratske i evropske Crne Gore, a srce i mozak zakržljali u mržnji.

Istovremeno ovakvi tekstovi našem narodu upravo mogu poslužiti kao primjer šta misle o njima, što im može pomoći u otriježnjenju ali i podsjećanju na gazije ovog kraja, kao i na historijske i kulturne vrijednosti plavsko-gusinjskog kraja koji se ne smiju zaboraviti niti zapostaviti.

Zato ovim tekstom želio bih da razgovaram sa nama, Plavljanima i Gusinjanima, posebno sa zvaničnicima koji decenijama vode Palav i Gusinje, kako i kuda ga vode?!

Žalosti nas da se vrlo malo /ili nikako/ radi na nacionalnoj svijesti koji opet nisu na nivou zadatka poštovanja i očuvanja svog identiteta, kulture, tradicije, historije…

Moram istaknuti, konkretno u našem kraju, ništa nije urađeno da se ispoštuju naše žrtve genocida 1912-13. i 1919. Da se uradi spomen obilježe i trajno zaštite od podmetanja laži ali i zaborava. Zašto nisu ispoštovane naše žrtve (?), jer narod kako u zavičaju tako i u emigraciji očekuje da se ispoštuje obećanje i konačno izgradi memorijalno spomen obilježje koje će trajno svjedočiti o nedužnim civilinim žrtvama!!!

Očekujemo da plavsko-gusinjski zvaničnici održe obećanje koje su dali da obezbijede mjesto u gradu na kojem će se izgraditi memorijalno spomen obilježje. Ako je izgovor da nemaju sredstava u budžetu, emigracija iz plavskog-gusinjskog kraja i potomci žrtava genocida finansirat će cjelokupan projekt, tj. troškove podizanja memorijalnog obilježja u znaku sjećanja na sve nevine žrtve koji su mučki pobijeni prije sto i više godina.

Razumljivo bi bilo da dotični zbog pozicije priznaju sebi i nama da ne smiju ništa uraditi po tom pitanju, ali nije prihvatljivo njihovo objašnjenje da nikad nisu obećali, time da neće to biti završeno. Baš kao da su svi zaboravili obećanja koja su data kako u Plavu tako i u New Yorku.

Zar nije žalosno da naše žrtve, prvaci, velikani koji su javno strijeljani i branili čast, svoj vatan, narod i imetak od organizovanog državnog vrha od potpunog uništenja da nemaju zasluženo memorijalno spomen obilježje u svom mjestu. Zar nije sada jasnije da razna šovinistička piskarala sa kamom pišu tekstove i prekrajaju istinu o genocidu koji se tri stoljeća vrši nad našim narodom.

Zločinačka i pljačkaška banda iz vrha u crno je zavila narode u ovoj državi, čineći genocid nad bošnjačkim i albanskim narodom koji je bio na svom ognjištu i vatanu autohtonog vjekovnog životnog prostora i bitisanja. Evo i dandanas se nastavlja sa progonom i pljačkom. Porobljavaju, pljačkaju i kradu prirodna bogatstva raznim nelegalnim i namještenim tenderima; privatizacijom izgradnjom mini hidrocentrala, oduzimajući posljednju blagodat neophodnu za opstanak na ovim prostorima, voda, šume.

Također poglašavanjem Prokletija “nacionalnim parkom", ustvari je namjera porobljavanja ovog kraja, koji sa tim nije dobio ništa dok je narod izgubio sve, baš sve; svoju imovinu, pravo na korišćenje prirodnih pitencijala da bi mogao samoopstati na ovim prostorima.

Sve je opljačkano, oduzeto, još je vazduh ostao! Da li je moguće opstati u takvom stanju? Očigledno da nije, jer prije nekoliko mjeseci, kako sam dobio informaciju, iz Gusinja i Plava u jednom avionu u New York je otišlo oko sedamdeset momaka. Dakle, samo u jednom avionu. Teško da će se bilo ko od njih vratiti na svoj vatan, jer su shvatili da ne mogu više čekati na kojekakva politička obećanja propalih politikanata na lokalnom i državnom nivou.

Zar nije žalosno da pojedinci koji su zabludjeli sa svojim pozicijama i ličnim interesom, pohlepom i nedovoljno odlučnosti, ne vide odlazak naše mladosti. Žalosno je da oni čak učestvuju u toj prljavoj igri svjestno ili ne, ne nudeću mladom kadru nadu niti prednost u zapošljavanju. Jednostvano svoj narod i ovaj kraj doveli su na ivici propasti.

Najzad, zar treba da nas čude izlivi mržnje genocidne bratije koji nikad nisu stali da rade na uništenju drugih i drugačijih jer su zadojeni zloglasnim "Gorskim vijencom" koje je obavezno školsko štivo, isto kao kad ih majka (mnogi od njih) uzgaja i njivi, kao što mu daje mlijeko tako im kroz školsko štivo daju mržnju. To im i propagandna mašinerija SPC-a generacijama uliva u njihove mozgove i tako ih dovela da su zakržljali do tog nivoa da samo čine zlo drugome. Zato jeste Andrićev članak toliko zlonamjeran, vrvi od mržnje.

Razumljivo je da ima nezadovoljnih sa stanjem održavanja ove značajne turističke destanacije. Međutim autor nikako ne navodi ko je najviše kriv što Plav i Gusinje zaobilaze, pa iako imao daleko veće potencijale za turizam od recimo Kolašina. Plav je nekada bio jači po broju turista od Budve, što autor spornog članka i sam piše, ali njegovu kombinatriku problema o uslovima i stanja te problema turističke ponude sa rasističkim stavovima i mržnjom nema nikakvog objašnjenja i opravdanja.

Sada je još jasnije zašto je bošnjački pjesnik Abdulah Kuč rodom iz Gusinja iz daleke Turske poslao u stihovima poruku begu Mušoviću 1877. godine: "Čuvaj Nikšić, a Taslidžu pazi, a Akovo k'o majku rođenu, a Kolašin kao svoju glavu; - Plav i Gusinje čuvat će se sami"!