Dolazak prijatelja Bosne: Alois Mock, potpredsjednik vlade i ministar vanjskih poslova Republike Austrije

Sve su svjetske novinske agencije objavile vijest da je u Beču u 83. godini života umro bivši potpredsjednik vlade i ministar vanjskih poslova Republike Austrije Aolojz Mok (Alois Mock).
Njegovom zaslugom došlo je do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Ubrzo nakon izbijanja srpspko-crnogorske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Herceogovinu, Mok je shvatio krajnje namjere Balkanskog kasapina, pa je sve mogućnsti koje su mu stajale na raspolaganju koristio za njegovo razobličavanje.

Pošto je Bosna i Hercegovina ostavljena sama sebi, među rijetkima, Mokov glas je za Hrvate i Bošnjake predstavljao veliku moralnu potporu. Cijeneći to, stao sam na stanovište da bi mu se i kao Univerzitet morali odužiti. Predložio sam članovima Kolegijuma Univerzietat (rektor, prorektori, dekani fakulteta i rukodovioci ostalih članica Univerziterta), koji je u ratnim prilikama obavljao poslove Savjeta Univerziteta, da Moku dodijelimo počasni doktorat. Pošto je prijedlog jednoglasno prihvaćen, pristupil se izradi diplome s tekstom na latinskom jeziku. Rubne ukrase u bojama uradio je akademski slikar rahmetli Ibrahim Ljubović (kojemu sam osigurao cigarete i kahvu). Tako ukrašena diploma, uokvirena u prekrasnu ramu jednog sarajevskog umjetničkog ataljea, predstavljala je umjetničko djelo.

Budući da je Mok bolovao od Parkinsonove boleti, s malim izgledima da mu u ratnim prilikama diploma počasnog doktora Univerziteta u Sarajevu bude uručena u Sarajevu, Kolegij je odlučio da to učne rekotor ili jedan od prorektora kada i po drugim poslovima izađu iz Sarajeva. Sticajem okolnosti, odlučeno ja da to budem ja, jer su svatri prorektora imala porodične probleme, vezanih za bolest u kući.

Svečano uručenje diplome počasnog doktora nauka Univerziteta u Sarajevu

Preko naše Ambasade u Beču utanačeno je da se svečanost promocije obavi dvije sedmice nakon što neki predstavnik Univerzitetau Sarajevu bude stigao u Zagreb, da to bude na Bečkom univerzitetu i da je obavimo ja i rektor Univerziteta u Beču. Putem Ambasade Bosne i Hercegovine u Beču, sve je bilo utanačeno za 30. april 1993. godine, a pošto nisam ponio rektorski lanac sa socijalističim obilježjima, Ambasada je po mome nacrtu u jednoj bečkoj kovnici naručila novi rektorski lanac. Za mene je prepravljena toga jednog od prorektora. Potrudio sam se da, u čast slavodobitniku, govorim bečkim dijalektom, u čemu mi je pomogla jedna lektorica za južnoslavernske jezike s Univerziteta u Beču. Moku sam poklonio seriju prvih papirnih novčanica Bosne i Hercegovine. Svečanosti su prisustvovali članovi Ambasade Bosne i Hercegovine u Beču. Svečanost je i za bečke prilike bila na najvišoj razni, a moji su mi bečki prijatelji kasnije pričali da takva svećanost u Beču odavno nije održana. O tome je sarajevski Večernji list donio opširan izvještaj.

Poslije svečanosti, Mok je priredio intimni ručak za uži krug prijatelja, među kojima se našao i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine prof. dr Ejup Ganić.

S Mokom sam suidjelovao na nekoliko javnih tribina, na kojima sam svjedočio o stanju u Bosni i Hercegovini.

Kad je posjetio Memorijalni centar u Potočarima, a reisu-l-ulema klanjao dženazu, da bi i na taj način ispoljio poštu prema stradalim Bošnjacima i ukazao poštovanje živim, podigao je ruke i držao ih onako kako se drže prilikom namaza.

Mok je bio ugodan čovjek, blage naravi i vrlo prijatan sagovornik. Ostao mi je u najboljem sjećanju.

Bila mi je čast u ovakvom čovjeku imati prijatelja.
Neka mu je lahka voljena austrijska zemlja, napisao je prof. dr Jusuf Mulić, rektor Univerziteta u Sarajevu u mirovini.