Alija Isaković (15. januar 1932. - 14. marta 1997. |
Povodom 85 godina od rođenja (15. januara 1932) i (skoro) 20 godina od smrti (14. marta 1997.) Alije Isakovića, u Bošnjačkom institutu u Sarajevu održana je svečana akademija.
Nakon Aljine smrti, u Narodnom pozorištu održana je komemoracija na kojoj je govorio tadašnji predsjednik Vlade BiH dr Haris Silajdžić. Uz prisustvo velikog broja Sarajlija, sahranjen je po islamskom obredu u haramu Ali-pašine džamije, a dženazu namaz klanjao je tadašnji reisu-l-ulema prof. dr Mustafa ef. Cerić.
Po nečijem nalogu izrađena su dva bašluka, a na čeonom je uklesan neugledan natpis (tarih) na bosanskom i arapskom jeziku:
Aluja Isaković književnik. Mezar ni do danas ničim nije ograđen i, da nije onog čeonog bašluka, ne bi se ni znalo da se radi o mezaru. Neko povremeno počisti nanose smeća, koji izgledaju vrlo ružno.
Nakon saznanja gdje leži velikan bošnjačke duhovnosti, čovjek ne može a da se ne zacrveni i postidi.
Još prij pet godina, upitao sam upravitelja (muteveliju) vakufa Ali-pašine džamije i moga prijatelja Nihada Halilbegovića ima li ikakvih izgleda da se urede Alijin mezar i uz njegov i mezar uglednog slikara Ibrahima Ljubovića, onako kako to dolikuje ovoj dvojici mehrzma. Odgovrio mi je da se obraćao gradskim i općinskim vlastima, a rečeno mu je da su sredstva osigurana samo za uređenje mezara šehida. Pa zar Alija u njih ne spada, a zaslužio je turbe.
Uobičajeno je da se nakon ovakvih manifestacija posjeti mehrumov mezar i polože vijenci, ali to se nije desilo, iako je Bošnjački institut od harema Ali-pašine džamije udaljen svega 250-300 metara, to se nije desilo ni u proteklih 20 godina.
Valjda će, prije izdavanja sabranih djela (za što bi trebalo dobrano isprazniti budžet FBiH), rahmetliji mezar biti uređen onako kako ovom velikanu dolikuje.