PROTEST Jasenovac Research Institutu
NE DIRAJTE RASOVSKE ŠEHIDE
Autor: Mr. sci. Džavid Begović
Objavljeno: 19. Nov 2016. 14:11:04
Mr. sci. Džavid BEGOVIĆ: Ovim ni za dlaku ne želim da umanjim stravičan zločin u Jasenovcu. Ovim želim da podstaknem na zaštitu istine. Ovakvi „Research” instituti, uhvaćeni na djelu, dovode u sumnju čak i stvarnu listu žrtava, metode mučenja i načine ubijanja u logorima smrti, pomažu zločincima da ovakvim fasifikatima diskvalifikuju istinu onih koji govore u ime žrtava. Drugim riječima, ovakvi „instituti” nanose neprocjenjivu štetu žrtvama, rodbini kojoj žrtve pripadaju i narodu kojem pripadaju.
Frustrirajuće je živjeti okružen lažnim historijskim „činjenicama”. Decenijama u njih vjerujemo, jer je tako pisalo u našim udžbenicima, a iz historije nismo mogli dobiti prolaznu ocjenu, ako nismo znali neistinu. Jednom kada odrastemo, sasvim slučajno ili sasvim namjerno shvatimo da smo na našim ispranim mozgovima imali ugraviranu historiju „po narudžbi”.

Ja sam, istražujući porodično stablo Begovića, „naletio” na internet stranicu www.jasenovac.org. Bio sam šokiran kada sam na spisku 700.000 žrtava Jasenovca našao i svoju najbližu rodbinu, stradalu 1943. god., na sasvim drugom mjestu: na svom kućnom pragu u Rasovu - Bijelo Polje (Crna Gora). MORAO sam reagovati na tu besramnu laž koju sam shvatio kao ponovni zločin nad žrtvama.

Naime, Jasenovac Research Institute je, na stranici www.jasenovac.org u rubrici Victims list (lista žrtava), pod slovom “B”, „G2” i „H” objavio podatak da su:

- Begović (Ahmet) Lala, Dubovo, rođ. 1892.
- Begović (Husko – ispravno: Husno) Fahrudin, rođ. 1939. u Rasovu,
- Begović (Ahmet) Naza, rođ. 1921. u Rasovu
- Hajdarpašić (Uzeir-ispravno: Huzeir) Zineta, rođ. 1926. u Dubovu,
- Guskić (Abdul) Zada, rođ. 1921. u Rasovu
- Begović (Tair – ispravno: Tahir) Dešo, rođ. 1921. u Rasovu,
- Begović (Emin) Fetah , rođ. 1902. u Rasovu,
- Begović (Himo) Zaim, rođ. 1914. u Rasovu,

žrtve jasenovačkog logora???!!!!


Ekshumacija posmrtnih ostataka Lale i Fahrudina godinu nakon Rasovskog pokolja. Na slici: Umihana Begović-supruga ubijenog Zaima Begovića, hodža-Umihanin otac, Đula Begović i dr.

Mezarevi Lale i Fahrudina, nišani podignuti 1990. god. na porodičnom groblju Begovića u Rasovu.
Stvarne činjenice su sljedeće:
Radi se o rodbini mog oca Husni-bega Begovića (1914-1991) od kojih je njih šest poginulo u Rasovu pod sasvim poznatim okolnostima.

- Begović Lala, moja nana (bika),
- Begović Naza, očeva prva supruga,
- Begović Fahrudin, moj polubrat,
- Hajdarpašić Zineta, ćerka Lalinog brata Uzeira (Huzeira),
- Guskić Zada, ćerka Abdula, sestra Lutva Guskića - hizmećarica kod mog oca,

su ubijeni od strane četnika ispred očevog čardaka tokom paljevine Rasova u maju 1943. god. Čardak je zapajlen a oni, koji su pokušali pobjeći od vatre i dima pobijeni su. Lalu sa Fahrudinom u naručju su našli sutradan ubijene jednim metkom.

Otac je u to vrijeme bio na čardaku komšije Selman-efendije, te slučajno izbjegao istu sudbinu.

- Begović Zaim, rođak, poginuo je 1943. god. u zasjedi sa svojom nevjestom Umihanom na mjestu Ljutovina iznad Bogaza -Bijelo Polje. Umihanin konj je, presplašen od pucnjave, jurnuo i tako spasio ranjenu Umihanu (umrla 1993 god. u Rasovu)

U vrijeme pokolja u Rasovu u maju 1943. g. nestali su:
- Begović (Tahir) Dešo, mentalno zaostao,
- Begović (Emin) Fetah, mentalno zaostao.

Njihova tijela nisu nađena, ali je nemoguće da su mogli biti žrtve Jasenovca. Te noći, narod je u živom lancu pokušavao pregaziti nabujali Lim i tako spasiti živu glavu. Voda je bila snažna, a u lancu su bila i djeca i nejaki. Lanac je popustio. Lim je odnio preko 30 osoba, pa je najbliže vjerovanju da su među tim žrtvama bili Dešo i Fetah.

Da li Jasenovac Research Institute ima saznanja da su mojih osam rođaka, žrtve četničkog terora u Rasovu, pripisane žrtvama Ustaškog terora u Jasenovcu ili je samo neprofesionalno objavio neprovjerene podatke? Ako je korištena ista tehnika u sastavljanju spiska Jasenovačkih žrtava, dolazi se do logičnog zaključka da su „istraživači” pokupili ne-evidentirane poginule i umrle tokom rata na prostoru Jugoslavije i jednostavno dodali stvarnim žrtvama Jasenovca po principu: „neka ih ima više”.

Nadalje, Jasenovac Research Institute navodi na home page svoje internet stranice “The JRI promotes research and activities designed to enlighten the world to the crimes of genocide committed at Jasenovac and wartime Yugoslavia against Serbs, Jews and Romas…”. (Prevod: Istraživački institut u Jasenovcu promovira istraživanje i aktivnosti sa ciljem da se prikaže svijetu kriminal genocida počinjen u Jasenovcu u vrijeme rata u Jugoslaviji protiv Srba, Jevreja i Roma... ). Međutim, na jasenovačkom spisku je ogroman broj i muslimana. Kao primjer sam uzeo prezime Begović. Od 380 Begovića sa liste žrtava iz Jasenovca, 161 su muslimani-Bošnjaci. Jasenovac Research Institute, u zaglavlju svoje stranice, ne pominje muslimane-žrtve genocida, ali ih iskorištava kao da su iz kategorije kojim su posvećena istraživanja.

Shvatam potrebu da neka politika u nekom vremenu prikaže jedan zločin nekoliko puta manjim ili većim, posebno u ratu. Shvatam da to mobilizira snage, olakšava manipulaciju masama i povećava upotrebnu moć „svog” naroda. Međutim, zašto se insistira na takvim, po narudžbi proizvedenim „činjenicama” i nakon što nestane razlog zbog kojih su one i proizvedene? Da li je takvo istrajavanje priprema za neku buduću upotrebu naroda pa i novi rat? Čemu drugo bi moglo služiti održavanje nivoa mržnje među narodima održavanjem „na snazi” davno proizvedene laži?

Ovim ni za dlaku ne želim da umanjim stravičan zločin u Jasenovcu. Ovim želim da podstaknem na zaštitu istine. Ovakvi „Research” instituti, uhvaćeni na djelu, dovode u sumnju čak i stvarnu listu žrtava, metode mučenja i načine ubijanja u logorima smrti, pomažu zločincima da ovakvim fasifikatima diskvalifikuju istinu onih koji govore u ime žrtava. Drugim riječima, ovakvi „instituti” nanose neprocjenjivu štetu žrtvama, rodbini kojoj žrtve pripadaju i narodu kojem pripadaju.

Sada više i nije važno ko je i sa kakvim razlogom ubacivao žrtve iz drugih zločina u spisak žrtava Jasenovca, ali, gospodo iz Jasenovac Research Institute, molim vas, da odmah uklonite moju rodbinu sa liste žrtava Jasenovca, te da ukupan „oficijelni” broj od 700.000 žrtava u Jasenovcu smanjite za osam, kako bi rezultat vašeg „istraživanja” bio malo bliži istini.

Nemate pravo mrtvima uznemiravati duše a živima nanositi bol niti namjerno niti iz neznanja.