Nihad ALIČKOVIĆ: Zar je moguće da se naša već toliko savijena kičma može još više saviti i samoponiziti pa i tamo gdje nam je najveće svetište? Izvinite ali ja ne mogu biti dio toga. Moj karakter, princip i moja personalnost ne dozvoljavaju mi da stojim u masi i da slušam kako me zakleti dušmani negiraju u lice, negiraju moj jezik, naciju i pritom mi nude pred nos moju vjeru na njihov način. Jednostavno ne želim. Previše je ponosa u meni da bih dozvolio da moju kičmu neko u moje ime savija. Da li vam je poznato da se u Koranu nalazi glava osamdeset peta pod nazivom VASKRS, da li znate da tako nešto u Kur'anu ne postoji? Da li znate da su bosanske uleme ovaj "prevod" dečekale kao antiislamski potez i to nazvavši ga antiislamski par exellence?!

Zaista sam se proteklih mjesec dana radovao odlasku na otvaranje ponovo izgrađene Ferhadija džamije u Banja Luci. Smatrah to još jednom pobjedom nad pokušajem gašenja i uništenja moje vjere, mog bića, moje ljudskosti kao pojedinca i mog naroda iako nisam Banjalučanin. Radovah se da ispunim dušu tom Božijim kućom koju srpski zlotvori miniraše i srušiše 7. maja 1993. godine s ciljem zatiranja tragova muslimanskog postojanja u tom gradu. To je samo bio još jedan od činova etničkog čišćenja Bošnjaka muslimana u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Ove godine, na isti datum kada je i minirana džamija Ferhadija, bit će njeno ponovno otvaranje na istom mjestu gdje je i prvi put sagrađena. Lijep dan bi to bio već unaprijed se može reći, da tu ipak nema upetljanih prstiju onih koji su minirali ovu Božiju kuću 1993. godine. U sklopu dana otvaranja Ferhadije, najavljena je i promocija KORANA, knjige koju je napisao VOJVODA Mićo Ljubibratić, pokretač hercegovačkog ustanka davne 1875. godine. Ova informacija promijenila je moj stav o odlasku na otvaranje džamije u Banja Luci. Ne želim da budem dio mase koja će nesvjesno slušati negiranje svog postojanja, negiranje sopstvenog jezika te biti cinično kroz zube ismijana a da toga nije ni svjesna niti želim biti dio veličanja klanja i nipodaštavanja Bošnjaka Hercegovine tokom famoznog ustanka. KORAN je knjiga za koju kažu da je prevod časnog Kur'ana i da ima funkciju uspostavljanja trajnog mira između pravoslavnih Srba i muslimana Bošnjaka na ovim prostorima. Međutim, obzirom da je ta ista knjiga napisana oko 1895. godine nesagledivo je krvavo "bogatstvo" genocida koje se odigralo na muslimanskim vratovima od tada do danas pa je o njenoj funkciji nepotrebno govoriti. Takođe najbolnija činjenica u vezi sa ovom knjigom je i njeno predstavljanje kao prevoda časnog Kur'ana što je totalna besmislica, te oni koji namjeravaju predstaviti ovu knjigu trebali bi da preispitaju svoju iskrenost, svoje diplome i svoje namjere. Knjiga Koran koju je napisao Vojvoda Mićo Ljubibratić je čista Biblizacija časnog Kur'ana te nije nikakav prevod kako se navodi već najobičnije iskrivljivanje originala Božijih naredbi. Takođe se navodi da je Koran prvi prevod na naš jezik te me zaista interesuje koji je to naš jezik i da li pored ovih prethodno nabrojanih evidentnih poniženja treba da trpimo i poniženje negiranja bosanskog jezika starijeg od bilo kakvog iskreiranog Korana? Sramno zaista širiti takve dezinformacije. Kakve su namjere onih koji napisaše ovu knjigu jasno je kao vedar dan baš kao što je jasno kakve su namjere onih koji se ponudiše da ovu knjigu predstave baš na ovaj dan, međutim nije mi jasno i nikad možda neće biti kakve su namjere onih koji u ovome sudjeluju? Zar je moguće da ja kao laik ove stvari vidim dok silni učenjaci od svoje sljepoće ne vide ništa?! Zar je moguće da se naša već toliko savijena kičma može još više saviti i samoponiziti pa i tamo gdje nam je najveće svetište? Izvinite ali ja ne mogu biti dio toga. Moj karakter, princip i moja personalnost ne dozvoljavaju mi da stojim u masi i da slušam kako me zakleti dušmani negiraju u lice, negiraju moj jezik, naciju i pritom mi nude pred nos moju vjeru na njihov način. Jednostavno ne želim. Previše je ponosa u meni da bih dozvolio da moju kičmu neko u moje ime savija. Da li vam je poznato da se u Koranu nalazi glava osamdeset peta pod nazivom VASKRS, da li znate da tako nešto u Kur'anu ne postoji? Da li znate da su bosanske uleme ovaj "prevod" dečekale kao antiislamski potez i to nazvavši ga antiislamski par exellence?!

Da li vam je poznato da se u Koranu nalazi glava osamdeset peta pod nazivom VASKRS, da li znate da tako nešto u Kur'anu ne postoji? Da li znate da su bosanske uleme ovaj "prevod" dečekale kao antiislamski potez i to nazvavši ga antiislamski par exellence?!

Da li ste svjesni da je ovom knjigom totalno posrbljen Kur'an te svojom srpskom terminologijom narušena njegova izvorna objava i njegovo konkretno značenje? Znate li da su muslimanski krugovi i učenjaci tog doba ovaj navodni prevod nazvali "čorbine čorbe čorba" jer je Vojvoda Ljubibratić uradio prevod ruskog prevoda dok su Rusi taj prevod uradili na osnovu francuskog prevoda časnog Kur'ana?! Da li znate da je taj navodni prevod štampan upravo u vrijeme tadašnje velike Srbije, Kraljevine Srbije o trošku zadužbine Ilije Milosavljevića Kolarca u prostorijama tadašnje državne štamparije?! Da li vam je uopšte jasno da je ovaj navodni prevod stvoren s ciljem uspostavljanja patronatstva nad posrnulim i desetkovanim Bošnjacima?! Da li vam je takođe bar malo jasno da je knjiga urađena za "muhamedance srpske narodnosti" što je dokaz za pokušajem totalnog vladanja muslimanima te pokušaj falsifikovanja historije i negiranje bošnjaštva i apsolutno konačno njihovo uništenje i brisanje?! Želite li i vi reći da smo mi "muhamedanci srpske narodnosti" pa u samoj promociji sudjelujete? Znali vi to ili ne, pored zabrana koje su uspostavljene i date na proglas, da se na otvaranje Ferhadije ne smiju nositi ni vjerska ni nacionalna obilježja, jasno ustvari govori o slobodi i rahatluku ponovo izgrađene džamije u Banja Luci. Usvojena pravila dolaska od strane muslimanskih lidera, ma ko oni bili, dokaz su da i nakon posljednjeg genocida mi ne znamo podići glavu onda kada je to najpotrebnije nego samo onda kada nam se pod vrat treba stavili četnička kama. Ograničavanje i uvjetovanje vodi nas ka tome pa i mene lično da se zapitam, da li će na otvaranje džamije smjeti doći hiljade muslimanskih djevojaka i žena noseći ponosno svoju vjersku obavezu a i obilježje na glavama, mahramu? Da li će se na džamiji vijoriti zelena zastava sa žutim mjesecom i zvijezdom? Da li će od sutra muslimani Banja Luke morati zbog mnogih odredbi utrčavati u Ferhadiju kao da pretrčavaju jedan od sarajevskih snajperskih prelaza kako ih niko ne bi primjetio? Mnogo me pitanja muči a siguran sam da bih dobio samo diplomatske odgovore baš kao što dobih odgovor samim pristankom na drakonske uslove pod kojima se može doći u Banja Luku, a onda, čudite se i čudimo se zašto se sudi Sejfudinu Tokiću za zastavu sa šest zlatnih ljiljana zašto se maltretiraju povratnici, još uvijek šaraju i kamenuju džamije. Žao mi je, ali ja neću doći, neka mi Allah oprosti, neka mi Ferhadija hallali ali ja ne mogu i ne želim stajati pred dušmanima gledajući cinične osmijehe dok negiraju moje postojanje a živ pred njima stojim. Ne mogu slušati dušmane da mi iz svojih usta bosanskim jezikom negiraju postojanje bosanskog jezika nazivajući me srpskim muhamedancem, ja jednostavno ne mogu i ne želim. Nadam se i priželjkujem to da će u toku otvaranja Ferhadije u više navrata iskreno i činjenično bez umotavanja biti spomenuti i oni koji su zaslužni za miniranje Ferhadije, da će termin agresije biti takođe spomenut više puta a tek da ne spominjem genocid. Iskreno, nadam se i priželjkujem da to čujem na mjestu iz kojeg i dan danas dopiru ratni pokloci i pozivanje na uništenje muslimanskog naroda i prijetnje. Zaista sam imao namjeru da probamo skupiti novac za jedan ili dva kombija, da sakupimo članove i odemo organizovano na otvaranje Ferhadije, ali nakon saznanja o prihvatanju uslova o dolasku a onda i o promociji Korana, moj karakter je rekao ne. Vidjećemo se Ferhadija i ja ako Bog da inša-Allah nekada uskoro, drugom prilikom na nekoj džumi kad je ne budu okruživali oni koji su učestvovali u njenom rušenju 1993. godine. Sellam i prijatno.

Nihad Aličković,
AntiDayton pokret