Bošnjačjom članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću, ujedno i najodgovornijem političaru BiH na trenutnoj političkoj sceni trebalo je ravno deset godina da prizna da je entitetsko glasanje kočnica razvoja BiH kao i poluga koju koriste samo predstavnici srpskog naroda.

Poznato je javnosti Bosne i Hercegovine da su pregovori i ustavnim promjenama koji su započeti 2005. godine nakon šest mjeseci upravo pali neusvajanjem Aprilskog paketa jer dr. Haris Silajdžić zbog tog istog entitetskog glasanja nije htio prihvatiti takav ustav. Ustav prema Aprilskom paketu bi betonirao entitetsko glasanje kojim bi Srbi birali i predsjednika države te ako im se ne bi svidio upotrjebili bi ga. Također ako se predsjednik ne bi izabrao u tri kruga glasanja što bi bilo vjerovatno u slučaju da im se ne sviđa kandidat, Parlament bi se raspustio i raspisali bi se novi izbori. Upravo takvu snagu Silajdžić nije htio dati onima koji javno negiraju Državu BiH i koji su izvršili agresiju te počinili genocid.

U takvom ambijentu i sa takvim Ustavom Bosna i Hercegovina bi mogla biti u konstantnom izbornom procesu dok bi entiteti funkcionisali. Samo naivni poput tadašnjih stranaka SDP-a i SDA mogli su vjerovati da Dodik i njemu slični ne bi koristili takve poluge. Ovako, razbijači BiH nemaju toliku moć da blokiraju državu, jer prema sadašnjem ustavu narod direktno bira članove Predsjedništva BiH a prema Aprilskom paketu bi to bilo u rukama Parlamenta BiH odnosno onih koji blokiraju sve entitetskim glasanjem.