LANU SANU NA BANU
Autor: Admir F. Beganović
Objavljeno: 10. Oct 2015. 19:10:59


Admir F. BEGANOVIĆ: Ljubav prema domovini se ne nasljeđuje, ona se stiče. A stiče se i znanjem. Ne nametnutim, već onim drugim, svojim, osobnim...

Znaju klošari iz SANU-a da ni bosanska crkva nije imala krst nego ljiljan, da je i bosanski kralj na svoju krunu „turio“ taj isti ljiljan, znaju oni da u srpskom jeziku ima više turcizma nego u bosanskom, znaju oni da islam nije u Bosnu došao sa Turcima već prije, mnogo, mnogo prije postojao, znaju oni sve ali...
Decenijama iz Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) stiže monokromatska slika kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Tema i ideja su uvijek iste samo se redaju likovi. Neki novi klinci, novi Kremenko i Kamenko „potvrdiše“ i negiraše čak i svog Garašanina i Vuka Karadžića i „svetla obraza“ izjaviše da ne postoji bosanski jezik.

Decenijama prljava akademska gamad iz Beograda kao „Švabo trajlala“ ponavlja jedno te isto. Nije bitno što ni oni ne vjeruju u rečeno i napisano, nije bitno ni što ih historija demantira, bitno je reći, napisati, uznemiriti...

Užasavajuće, zabrinjavajuće, zastrašujuće djeluje (ne)stvarna tišina iz Bosne. Osim BOŠNJAČKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI, tek poneki intelektualac i novinar se oglasi po ovom pitanju. Politika šuti. U Bosni se političari i narod odlično ne razumiju, roditelje baš puno i nije briga šta im djeca uče u školi...

Jasno je da je moja generacija morala znati šta doručkuje Karađorđe, kad je Njegoš na Cetinju naduvena stomaka i uz glasno ispuštanje unutrašnjih vjetrova pisao „Gorski“, kako se mladi (K)Obilić sprema na Kosovo ravno... ali isto je jasno da ta ista generacija nije morala službeno znati ni slova o Kulin banu, ni zaraza o POVELJI BOSNE, ni uzdaha o zabrani bosanskog jezika. To (ne)znanje je suvenir dugogodišnjeg „intelektualnog“ srpskog gostoprimstva.

Hotentoti iz SANU-a, te žive voštane figure ne spominju ni (u)sebi da je bosanski jezik nastao prije srpskog, da je prvi „Bosanski rječnik" napisan i izložen 1623. godine. Tako bar ćitabi historijski govore. A ti isti ćitabi vele da je Vuk Karadžić prvi „Srpski rječnik“ (a ne rečnik) napisao 1852. godine i da u njemu nema ekavice, nema belo, nema mleko, nema sreda, nema odelo, nema... ništa...

Alturističko ponašanje srpskih akademika je i razumljivo kada se gleda njihova historija, generalno. Kad neko sam sebe laže sve to skupa ima i pejorativno značenje.



Bosanski jezik, zvanično zabranjen dekretom Austrougarske 1907., nikada nije nestao, nikada nije prestao da se upotrebljava i piše i govori...

A Bosni fali samo ono što treba, ostalo imamo. Fali političke pameti, fali političar sa m...udrošću, fali iskreni nijjet, fali novi školski program, fali...

Dobar Bošnjo je dobar insan, a svako dobro mora biti kažnjeno, kad tad.

Ljubav prema domovini se ne nasljeđuje, ona se stiče. A stiče se i znanjem. Ne nametnutim, već onim drugim, svojim, osobnim...

Znaju klošari iz SANU-a da ni bosanska crkva nije imala krst nego ljiljan, da je i bosanski kralj na svoju krunu „turio“ taj isti ljiljan, znaju oni da u srpskom jeziku ima više turcizama nego u bosanskom, znaju oni da islam nije u Bosnu došao sa Turcima već prije, mnogo, mnogo prije postojao, znaju oni sve, ali...

Beskonačna privremenost u Bosni još traje, i traje, i traje...
Dok nam oni sole pamet mi krepavamo od šećera, umora, tumora...

Jasno je da SANU-u gubi tlo pod nogama, jasno je da njihova historija počinje da skida taj teški jorgan natopljen lažima, jasno je da se moraju boriti...

Znaju oni da je bosanski jezik bogat i psovkama.
Kako prostreš, tako ćeš i spavat, i zato, gospodo drugovi iz SANU-a, jeb'o vas otac lažljivi, prestanite sa plasiranjem gadljivih ideja. Pročitajte Garašanina, pročitajte i Vuka, pročitajte i ostale i druge, pa ćete saznati sve. Nije svijet počeo od lažova Dobrice Ćosića.

Mir u školjkama stvara bisere. A istina je jedna, drugovi akademici. I siguran sam da vam neće trebati prevodilac da ovo pročitate. Ovo je bosanski stari jezik, stariji od... nas.