Dr. Mustafa Cerić svoju oštru reakciju zasniva na nezadovoljstvu položajem Bošnjaka u Crnoj Gori, iako je u razgovorima sa tadašnjim crnogorskim zvaničnicima uoči referenduma o nezavisnosti Crne Gore, dobio garancije da će u suverenoj Crnoj Gori svi građani pa samim tim i Bošnjaci, uživati sva prava i slobode

Zaim ČELEBIĆ: Ako se po jutru dan poznaje, ovaj projekt je osuđen na propast zbog nedostatka orijentacije njegovih osnivača u realnom vremenu i prostoru. Niti su ovo devedesete godine prošlog vijeka, niti je Crna Gora samo Cetinje sa Njegušima. Ulazak u frontalni sukob sa Bošnjacimna i Albancima, greška je koju će teško moći ispraviti, bez obzira imali ili ne podrške Mustafića i Rastodera. I dok su Albanci i njihove organizacije u SAD označene kao „protivnik“ protiv koga će se boriti, Bošnjacima su upućene uvrede i prijetnje nazivajući jednog od naših neospornih nacionalnih i vjerskih autoriteta reisu-l-ulema emeritus i predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, inače jednog iz grupe 100 najuticajnijih ljudi na svijetu dr. Mustafu Cerića -„radikalnim“, dovodeći u vezu njegove izjave sa pisanjima nekih nacional-šovinističkih glasila...

„Formiranje nestranačkog udruženja Crnogorski pokret, koji je osnovan "s ciljem da afirmiše crnogorske vrednosti i podstakne javnost da se založi za poštovanje državnog autoriteta i očuvanje građanskog mira", prošlo bi u Crnoj Gori gotovo neprimetno, bez obzira na najavu da će se pokret aktivno baviti i političkim životom u državi, da nije bilo doskorašnjeg reis ul uleme muslimana u BiH i predsednika Svetskog bošnjačkog kongresa dr Mustafe Cerića“ - baš ovako stoji u uvodnom dijelu teksta beogradskih „Novosti“ koji tretira ovu temu.

Reisu-l-ulema emeritus i predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa Dr. Mustafa Cerić svoju oštru reakciju zasniva na nezadovoljstvu položajem Bošnjaka u Crnoj Gori, iako je u razgovorima sa tadašnjim crnogorskim zvaničnicima uoči referenduma o nezavisnosti Crne Gore, dobio garancije da će u suverenoj Crnoj Gori svi građani pa samim tim i Bošnjaci, uživati sva prava i slobode, kako ona iz grupe građanskih, tako i ona iz grupa nacionalnih i vjerskih. On „čestita“ Bošnjacima osnivanje Crnogorskog pokreta najavljujući adekvatan odgovor u pravcu jačanja pan-bošnjačkog pokreta.

U tekstu sa nazivom „Maske su pale“ objavljenom na bošnjačkom webportalu Bosnjaci.net koji se uređuje u Njujorku, „potomci žrtava genocida apeluju i pozivaju sve Bošnjake u dijaspori na jedinstvo, posebno u SAD, da dobro otvore oči, zbiju saffove, da rade na međusobnom povjerenju i nesebično jačaju svoje nacionalne, kulturne i vjerske institucije. Pozivamo sve one pojedince koji su im slijepo vjerovali da se oslobode okova i vrate svom narodu i institucijama. To je jedan od ključnih načina da ojačamo nas i naše potomstvo i zaštitimo se od podvala tzv. "građanske i europske države". Maske su po ko zna koji put pale, namjere su prepoznate! –stoji između ostalog u apelu potomaka žrtava genocida iz New Yorka.

U saopštenju Crnogorskog pokreta odbacuju se sve optužbe pristigle sa adrese predsjednika SBK dr. Mustafe Cerića kao i drugih znamenitih Bošnjaka i njihovih organizacija sugerišući da krivca za stradanja Bošnjaka, a što se se po njima neosnovano spočitava i Crnogorcima, potraže u Srbiji, kao i da su očito, kako u saopštenju stoji, „pobrkali sa nama optužujući nas da smo „ubijali, klali, silovali, hapsili, deportovali i iz voza …“ Po Crnogorskom pokretu nema ni pomenka o zlodjelima koja su vršena u Crnoj Gori a sve na štetu Bošnjaka i koji sa pravom ističu nezadovoljstvo svojim položajem izjednačavajući ga sa položajem građana drugog reda i to isključivo zbog svoje nacionalne i vjerske pripadnosti.

Cinizam potparola
Međutim, politički predstavnici Bošnjaka oličeni u Rifatu Rastoderu (SDP) i Sulju Mustafiću (Bošnjačka stranka), iako godinama obnašaju visoke državne funkcije u Crnoj Gori i morali bi dobro biti upoznati sa položajem svog naroda, nastupaju u svojstvu potparola Crnogorskog pokreta stavljajući akcenat na oštru izjavu dr. Mustafe Cerića zanemarivši pritom posljedicu koja je dovela do takve reakcije. U izjavi za „Slobodnu Evropu“, potpredsjednik Skupštine Crne Gore Suljo Mustafić zločine počinjene u Crnoj Gori poput progona i ubistava stanovnika Bukovice kod Pljevalja, lov na bošnjačke izbjeglice iz BiH i njihova deportacija u sigurnu smrt, otmica i ubistva Bošnjaka iz brzog voza „Lovćen“ - broj 671 koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar, premlaćivanja i ubistva Bošnjaka zbog njihovog „usuda imena“, pljačkanje imovine i etnička čišćenja, policijske torture nad nevinim građanima u bihorskim selima pod plaštom traženja oružja od kojih su pojedini podlegli ili čak u bezizlaznoj situaciji dizali ruku na sebe prihvatajući smrt kao rješenje za izbjegavanje tretmana kojem su bili od strane zvaničnih institucija sistema Crne Gore izloženi, brutalnu policijsku akciju kodnog naziva „Lim“ sračunatoj na lomljenju političke kičme jednog naroda te metodom zastrašivanja podsticanju na iseljavanje i promjenu demografske strukture u Sandžaku, ubistva izbjeglica iznad Rožaja - Kaluđerski laz, relativizuje riječima:
„Bilo je i problema i u nedavnoj istoriji i onoj ranijoj istoriji i naravno bilo je odnosa prema manjinskim narodima koji nisu baš bili primjer čojstva i junaštva. Ali isto tako bilo je i onih drugih trenutaka u istoriji i drugih vremena kada su ti odnosi bili na jednom veoma veoma dobrom nivou uvažavanja i ljudskosti, tolerancije, suživota itd.“

U svojoj daljnjoj izjavi Mustafić govori o svim ovim zločinima kao o „onome ružnom što se dešavalo u prošlosti“, osporavajući aktuelni trenutak za razgovore na tu temu zahtijevajući da se o tome pozabave istoričari u budućnosti „sa jedne distance, kritičke i naučne“. Mustafićev cinizam se ne završava na ovome već nastavlja preporukom sudskog gonjenjenja počinioca i naredbodavaca zaboravljajući pritom da su skoro svi sudski procesi vođeni u Crnoj Gori završeni oslobađajućim presudama, dok je potresno svjedočenje jedne od žrtava državne torture Ibrahima Čikića pretočeno u dokumentarnu knjigu „Gdje sunce ne grije“ poslužilo tom istom sudu koje nam on preporučuje, da ove 2015. godine donese presudu po kojoj je Ibrahim Čikić „u ime naroda“ proglašen krivim te ga osuđuje na isplatu novčane naknade po osnovu povrede ugleda i časti licima koja su učestvovala u torturi nad njim i ostalim optuženim u montiranom političkom procesu protiv aktivista i vrha tadašnje legitimne političke partije Bošnjaka u Crnoj Gori, Stranke demokratske akcije.

Mustafić i Rastoder svojim podaničkim mentalitetom i aktivnim učešćem u procesu „krečenja“ crnogorske prošlosti, predstavljaju prepreku u uspostavljanju povjerenja među Bošnjacima i Crnogorcima.

Njegov kolega po političkom zanatu, doduše sa nešto dužim stažom u vlasti a time i više odgovornosti za stanje u kojem se nalazi njegov(?) narod - Bošnjaci, Rifat Rastoder (SDP), ne samo da nastupa u svojstvu potparola Crnogorskog pokreta, već bezmalo preuzima i ulogu bajraktara istog, štiteći interese crnogorskog naroda na način čišćenja tamnih mrlja iz njegove ne tako davne prošlosti, falsifikovanjem činjenica i izjednačavanjem uloge Bošnjaka u svim gore pobrojanim zločinima. Za gospodina Rastodera to i nisu zločini već samo „događaji“.
Reakcija slobodnih Bošnjaka i njihovih organizacija na politički poltronizam ovakvih bošnjačkih predstavnika u institucijama sistema Crne Gore koji optužbama na račun dr. Mustafe Cerića žele obezvrijediti napore slobodnih bošnjačkih intelektualaca, sadržana je u odgovoru predsjednika SBK i jednog od bošnjačkih lidera iza kojeg stoji beskompromisna borba za nacionalno i vjersko dostojanstvo Bošnjaka, Dr. Mustafe Cerić koji poručuje ovom bošnjačkom političkom dvojcu „BOŠNJAČE, AKO NISI SLOBODAN DA GOVORIŠ ŠTO MISLIŠ, BUDI MAKAR SLOBODAN DA ŠUTIŠ“.

„Krečenje“ crnogorske prošlosti
Što bi naši stari rekli, „pametnom je i išaret dosta“, tako da ostaje da se vidi da li će Mustafić i Rastoder, na čijim plećima je natovareno breme odgovornosti za loš položaj Bošnjaka u Crnoj Gori, konačno shvatiti da svojim djelovanjem ne zaslužuju isticanje bajraka bošnjačkih nacionalnih interesa. Svojim podaničkim mentalitetom i aktivnim učešćem u procesu „krečenja“ crnogorske prošlosti, predstavljaju prepreku u uspostavljanju povjerenja među Bošnjacima i Crnogorcima.

I konačno, stav o Crnogorskom pokretu: Na osnovu informacija sa kojima raspolažemo, ne vidimo ništa sporno u organizovanju etničkih Crnogoraca po nacionalnom šablonu ukoliko svojim djelovanjem ne nanose štetu bošnjačkim nacionalnim interesima. Svoje najave o građanskoj i vjerskoj i nacionalnoj ravnopravnosti svih građana Crne Gore poništavaju kontradiktornostima kojima za etničke Crnogorce zahtijevaju posebna pravila i pogodnosti, tako da možemo govoriti o tome kako su i stvarno „maske pale“. Konstituisanjem Crnogorskog pokreta samo je javno obznanjeno nastojanje države i njenih institucija da favorizuju crnogorsku nacionalnu zajednicu. Do sada se taj proces odvijao u prikrivenoj formi uz sramnu podršku bošnjačkih predstavnika u institucijama sistema kao i u iseljeničkim organizacijama u kojima se favorizuje crnogorska nacionalna zajednica iako je je ona u odnosu na bošnjačku, albansku kao i srpsku, daleko malobrojnija i neorganizovanija. Crnogorski pokret ima pravo da pobode bajrak svojih nacionalnih interesa i da se brine o ostvarivanju istih. Pitanje je samo koliko će ljudi okupljeni u ovom pokretu uspjeti da identifikuju svoje nacionalne interese. Ako se po jutru dan poznaje, ovaj projekt je osuđen na propast zbog nedostatka orijentacije njegovih osnivača u realnom vremenu i prostoru. Niti su ovo devedesete godine prošlog vijeka, niti je Crna Gora samo Cetinje sa Njegušima. Ulazak u frontalni sukob sa Bošnjacimna i Albancima, greška je koju će teško moći ispraviti, bez obzira imali ili ne podrške Mustafića i Rastodera. I dok su Albanci i njihove organizacije u SAD označene kao „protivnik“ protiv koga će se boriti, Bošnjacima su upućene uvrede i prijetnje nazivajući jednog od naših neospornih nacionalnih i vjerskih autoriteta reisu-l-ulema emeritus i predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, inače jednog iz grupe 100 najuticajnijih ljudi na svijetu dr. Mustafu Cerića -„radikalnim“, dovodeći u vezu njegove izjave sa pisanjima nekih nacional-šovinističkih glasila uz ciničnu konstataciju: „Zanimljivo je to zajedništvo u mišljenju kad su u pitanju Crna Gora i Crnogorci. Vjerujemo da su se prepoznali na istom poslu“. U istom tonu predstavnici Crnogorskog pokreta osporavaju Bošnjacima pravo na njihov panbošnjački pokret, potvrđujući još jednom kontradiktornost sa deklarativno iznesenim stavovima o prihvatanju ravnopravnosti za sve građane Crne Gore. Izvodimo zaključak da je retorika dr. Cerića, iako oštra i na momente donekle i gruba, ipak adekvatna s obzirom na detektovane namjerama Crnogorskog pokreta da dodatnom marginalizacijom prevashodno Bošnjaka, izgrade društvo po svojim shvatanjima, društvo prvih - naravno etničkih Crnogoraca i onih drugih, to jest ostalih. Za razliku od čelnika Crnogorskog pokreta, Bošnjaci neće iznositi uvrede na račun njihovog vjerskog autoriteta, poglavara Crnogorske pravoslavne crkve Mitropolita crnogorskog Mihajla prema kojem će, iz razloga korektnosti i priznavanja njegovog angažmana na polju vjerske i etničke tolerancije među ljudima kao i njegove nedvosmislene osude genocida nad Bošnjacima, izraziti poštovanje, kako prema njemu lično tako i prema instituciji koju on predstavlja uz podršku na polju ostvarivanja prava vjernika CPC. Bošnjaci će ne samo deklarativno već i praktično, poštovati princip apsolutne ravnopravnosti te sva prava za koja se zalažu, neće biti osporena niti Crnogorcima niti bilo kome. Za sve one koji misle da mogu pomijerati međe na polju nacionalnih i vjerskih prava, imamo nedvosmislenu poruku koja glasi: Niti tražimo više od onoga što ostalima pripada, niti pristajemo na trunku manje od onih prava koje druge nacionalne zajednice uživaju! Bošnjaci u Crnoj Gori su svoj na svome i nemaju potrebu kroz poltronsku politiku graditi svoj odnos sa Crnogorcima ili bilo kim drugim. Samo međusobno puno uvažavanje i priznavanje svih prava, može biti postojan fundament na kojem će se graditi koegzistencija i povjerenje. Priča o multikulturalnosti, multietničkom i multikonfesionalnom suživotu iz usta politički impotentnih i krajnje inferiornih bošnjačkih predstavnika koji nemaju hrabrosti da zločine nad svojim narodom imenuju pravim imenom već ih svode na „događaje iz prošlosti“ ili „neke ružne stvari“, predstavlja latentnu opasnost po budućnost međunacionalnih odnosa. I dok Crnogorci mogu biti srećni stavom Mustafića i Rastodera kao i mnogih drugih Bošnjaka sa ograničenim rokom trajanja u službi ovog režima, Bošnjaci su time duboko unesrećeni. U svemu tome ima i pozitivnog jer MALE NESREĆE NAS OSLABLJUJU, DOK VELIKE PRETVARAJU U KAMEN.