SABOR ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI SARAJEVO DEKLARACIJA O GENOCIDU NAD BOŠNJACIMA U SREBRENICI, ZAŠTIĆENOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA
Autor: MINA Objavljeno: 06. Jul 2015. 17:07:55
Polazeći od stava Kur'ana časnog: „Zbog toga smo mi propisali sinovima Israilovim: Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao...“ (El-Ma'ide:32); Reci: „O, sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko Jedne Riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani.“ (Ali Imran:64); I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: „Mrtvi su!“ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate. (Al-Baqara:154); slijedeći hadis poslanika Muhammeda s.a.v.s.: Ebu Zerr, r.a., prenosi da je Vjerovjesniku, s.a.v.s, Allah, dž.š., rekao: „O, Moji robovi, Ja sam zabranio zulum Sebi i učinio sam ga zabranjenim vama, pa ne činite nasilje i nepravdu jedni drugima!...“ (Muslim: 6572); polazeći od fetve Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o genocidu nad Bošnjacima, muslimanima Srebrenice, koja glasi: „Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na svojoj III redovnoj sjednici, održanoj 3. 7. 2015. godine, donosi fetvu kojom radnje terora, ubijanja i protjerivanja muslimana u zaštićenoj zoni Srebrenice i Žepe, i sa stanovišta islamskog prava, kvalificira genocidom nad muslimanima Bošnjacima“; temeljeći svoj stav o genocidu nad Bošnjacima, koji se dogodio u prostoru i okolini UN zaštićene zone Ujedinjenih nacija na presudama Međunarodnoga krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu, (slučaj Beara i dr. te slučaj Krstić), i Međunarodnog suda pravde u Hagu, (slučaj tužbe Republike Bosne i Hercegovine protiv Srbije), čijom pravosnažnošću je izvan svake sumnje dokazano da je nad Bošnjacima u Srebrenici počinjen genocid; vodeći računa da su Ujedinjene nacije, Rezolucijom Savjeta sigurnosti br. 819. od 16. aprila, 1993.g. Srebrenicu i Žepu proglasile „zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija“; imajući u vidu Rezoluciju Sjedinjenih Američkih Država (H. Res. 199, od 27.6.2005.) donijetu u Kongresu SAD: „Politika agresije i etničkog čišćenja koju su implementirale srpske snage u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine sa direktnom pomoći srpskog režima Slobodana Miloševića i njegovih saveznika, a koja je uzrokovala raseljenje više od 2,000,000 stanovnika i procijenjeno 200,000 žrtava, desetine hiljada silovanih ili na drugi način mučenih i zlostavljanih osoba, dok su nevini civili Sarajeva i drugih urbanih naselja bili neprestano izloženi granatiranju i snajperskim napadima, definisani su kao kriminalni čin genocida po definiciji kako navodi Član 2. Konvencije za prevenciju i kažnjavanje genocida, potpisan u Parizu 9. decembra 1948. godine i stavljen u punopravnu snagu 12. januara 1951. godine“; pozivajući se na Rezoluciju Evropskog parlamenta o Srebrenici od 15. januara 2009. godine: „B. s obzirom da su u roku nekoliko dana krvoprolića nakon pada Srebrenice snage bosanskih Srba, kojima je zapovijedao general Ratko Mladić, i paravojne jedinice, uključujući srbijanske neredovne policijske jedinice koje su ušle na bosanski prostor iz Srbije, grupno smaknule više od 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka, koji su tražili sigurnost na ovom području pod zaštitom Mirovnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR), s obzirom da je na silu deportovano skoro 25 000 žena, djece i starijih osoba, čineći ovaj događaj najvećim ratnim zločinom u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata, C. s obzirom da se ova tragedija, koju je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio činom genocida, odvijala na mjestu koje su Ujedinjene nacije (UN) proglasili sigurnom zonom, zbog čega je ona simbol nesposobnosti međunarodne zajednice da intervenira u sukobima i zaštiti civilno stanovništvo, D. uzimajući u obzir višestruka kršenja Ženevske konvencije koja su počinili vojnici bosanskih Srba nad civilnim stanovništvom Srebrenice, uključujući protjerivanje hiljada žena, djece i staraca, kao i silovanje velikog broja žena. 4. naglašava važnost pomirenja kao dijela evropskog integracionog procesa; ističe važnu ulogu religijskih zajednica, medija i obrazovnog sistema u ovom procesu, tako da stanovništvo svih etničkih grupa može nadići tenzije prošlosti i početi miroljubiv i iskren suživot u zajedničkom trajnom miru, stabilnosti i ekonomskom razvoju; podstiče sve zemlje da učine daljnje napore i da dođu do dobrih odnosa unatoč teškoj i opterećavajućoj prošlosti“; imajući u vidu rezolucije brojnih drugih zemalja o osudi genocida u Srebrenici; imajući u vidu potrebe ublažavanja i uklanjanja posljedica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici; Izražavajući opredjeljenje da se genocid ne smije dogoditi više nikada Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, niti bilo kojoj etničkoj ili društvenoj skupini u Bosni i Hercegovini, regionu ili svijetu; utvrđujući činjenicu da, u dvadeset godina od izvršenja genocida do danas, nadležne institucije države Bosne i Hercegovine svih nivoa nisu uopće ili nisu na odgovarajući način poduzele potrebne mjere na upoznavanju svih građana Bosne i Hercegovine sa ciljevima, razmjerama i posljedicama genocida. pozivajući se na Član 68. Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (prečišćeni tekst) i Član 14. Poslovnika o radu Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sabor Islamske zajednice na II redovnoj sjednici održanoj 4. jula 2015.g. usvojio je: O GENOCIDU NAD BOŠNJACIMA U ZAŠTIĆENOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, U SREBRENICI Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najoštrije osuđuje genocid nad Bošnjacima, muslimanima u Srebrenici, planiran od strane velikosrpske politike, koga su provele srpske vojne i policijske snage, kao najbrutalniji izraz agresije na suverenu državu Bosnu i Hercegovinu; Sabor smatra da je genocid nad Bošnjacima u vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. od strane srpskih snaga u Bosni i Hercegovini, s direktnom pomoći Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), osim u Srebrenici, počinjen i u: Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Bijeljini, Bosanskom Novom.. (Međupresuda Tribunala u Hagu S. Miloševiću od 16. juna 2004.); Sabor traži najoštrije kažnjavanje organizatora i počinilaca genocida i drugih ratnih zločina nad Bošnjacima; Sabor obavezuje organe Islamske zajednice i poziva ostale na trajno sjećanje na šehide - žrtve genocida nad Bošnjacima u Srebrenici; Sabor se nada Allahovoj, dž.š., milosti šehidima i poginulima, a izražava saosjećanje porodicama; Sabor osuđuje sve zločine u Bosni i Hercegovini u periodu 1992. do 1995.g. počinjene od bilo koga i nad bilo kim; Ponavljajući načelo da nema kolektivne krivice, Sabor ukazuje na kolektivnu odgovornost srpskog naroda za priznanje da su u ime tog naroda počinjeni zločini, uključujući i zločin genocida, stoga i na obavezu da se srpski narod suoči sa posljedicama počinjenoga genocida; Sabor potvrđuje svoju opredijeljenost suverenitetu, teritorijalnom integritetu i demokratskom uređenju Bosne i Hercegovine i zalaže se za njen multietnički i multireligijski karakter te jednakopravnost tri konstitutivna naroda i svih građana; Sabor poziva nadležne u Republici Srpskoj i nadležne u Bosni i Hercegovini da osude genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, da podrže, odnosno pomognu privođenju pravdi svih počinilaca genocida i svih počinilaca ratnih zločina u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.g., da osiguraju uvjete za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog sporazuma, povratak u Republiku Srpsku Bošnjaka i povratak svih na svoja ognjišta u Bosni i Hercegovini; Sabor poziva sve nadležne institucije u državi Bosni i Hercegovini i međunarodnu zajednicu da hitno otklone sve pravne, institucionalne i formalne prepreke funkcioniranju Bosne i Hercegovine kao moderne, demokratske, pravne i efikasne evropske države koje su uzrokovane i rezultatima agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima; Sabor poziva da se osuda genocida utemeljena na presudi Međunarodnog suda pravde u Hagu učini vjerodostojnom, uz ostalo vraćanjem odrednice „Republika“ državi Bosni i Hercegovini koju je ona imala na dan primanja u Ujedinjene nacije 22. maja 1992., a čije je uklanjanje rezultat agresije na državu Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima; Sabor poziva nadležne organe u Bosni i Hercegovini da na osnovu prezentiranja novih činjenica pred Međunarodnim sudom u Hagu obnove tužbu protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i Bosni i Hercegovini i za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu; Sabor poziva nadležne institucije države Bosne i Hercegovine i međunarodnu zajednicu da formiraju distrikt Srebrenica na prostoru općina: Srebrenica, Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Rogatica, Žepa i Milići, gdje su uglavnom živjele žrtve genocida nad Bošnjacima, s obzirom da vlasti Republike Srpske, uporno poričući genocid, u proteklih dvadeset godina nisu uspjele osigurati jednaka prava i standarde svim građanima, posebno Bošnjacima. Distrikt bi bio pod jurisdikcijom države Bosne i Hercegovine primjenjujući etnička prava predstavljanja u svim institucijama i organima distrikta prema popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini iz 1991. godine; Sabor traži od Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu da odmah donese Zakon o zabrani poricanja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i trajnu zabranu službene upotrebe, nošenja, isticanja ili korištenja naziva, oznaka, zastava, amblema i simbola koje su koristile Vojska Republike Srpske i Policija Republike Srpske kao izvršioci genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, za cijeli teritorij Bosne i Hercegovine; Sabor očekuje da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine izrade program NE GENOCIDU, koji bi u periodu od 15 godina osigurao sve potrebne uvjete za uklanjanje posljedica genocida nad Bošnjacima na prostoru Srebrenice, Zvornika, Vlasenice, Bratunca, Milića i Žepe i povratak na demografsko stanje iz popisa stanovništva 1991. godine, i to: izgradnjom infrastrukture, razvojem poljoprivrede, izgradnjom modernih proizvodnih kapaciteta, punim zapošljavanjem povratnika, modernim školstvom, zdravstvenom zaštitom, socijalnom brigom, privlačenjem mladih, sigurnošću, uključivanjem i sigurnošću žena, a posebno brigom prema žrtvama genocida Sabor s razlogom vjeruje da će se u ovaj program uključiti Ujedinjene nacije, Evropska unija, Organizacija islamske saradnje i dr., jer takav program garantira sigurnost svima, izgrađuje, jača i učvršćuje povjerenje; Sabor očekuje da vlasti Republike Srpske, na cijelom prostoru entiteta, osiguraju uvjete za nesmetan povratak i ostanak Bošnjaka i drugih, uspostavu sigurnosnih, infrastrukturnih, ekonomskih, političkih, obrazovnih i drugih uvjeta kroz zapošljavanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, očuvanje bošnjačke kulture, a napose upotrebu bosanskoga jezika, slobodno ispoljavanje vjere, etničku zastupljenost na svim nivoima vlasti i društvenog života, osobne sigurnosti, časti, imovine i dostojanstva, odnosno za normalno uključivanje u bosanskohercegovačke i svjetske tokove; Sabor poziva sve ljude čije su porodice do 1992. godine živjele na ovom području da se vrate i trajno nastave živjeti na ognjištima svojih djedova odlučno, uporno i jedinstveno osiguravajući uvjete za ljudski, dostojanstven život sebi i budućim generacijama; Sabor izražava poštovanje i podršku procesu povratka Bošnjaka u prostor sa koga su genocidom uklonjeni i protjerani, posebno svima koji su se vratili, koji su vodili proces povratka ili na bilo koji načini podržavali taj proces. Aneks VII Dejtonskog ugovora nije proveden dok se svi u Bosni i Hercegovini koji žele, ne vrate na svoja prijeratna boravišta. Povratak na svoja ognjišta svih Bošnjaka, svakog pojedinca i svake familije Sabor smatra vjerskom obavezom; Sabor poziva sve nadležne institucije u Bosni i Hercegovini da donesu obrazovne programe koji će budućim generacijama prenijeti lekcije o štetnim posljedicama ranijih genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti i obavežu sve škole, javne i privatne, da organiziraju posjetu Memorijalnom centru u Potočarima te da o tim zločinima održe predavanje za sve učenike završnih razreda osnovnih i srednjih škola - kako se genocid nikada ne bi ponovio; Sabor poziva nadležne pravosudne organe Bosne i Hercegovine da dosljedno provedu državnu Strategiju za rad na predmetima ratnih zločina od 29.12.2008., a posebno procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine i počinioce genocida nad Bošnjacima u Srebrenici; jer stvarnog mira bez pravde nema; Sabor pozdravlja dosadašnje napore pravosudnih organa na provođenju istraga i procesuiranju optuženih za genocid u Srebrenici; poziva države da sarađuju sa Haškim tribunalom i nadležnim sudovima u Bosni i Hercegovini i traži od Tribunala da efikasno i u razumnom roku okonča započete procese; Sabor poziva Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine, Narodnu Skupštinu Republike Srpske i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine da Dan genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, 11. juli 1995. godine, redovno obilježavaju komemorativnim sjednicama u svome sjedištu, uz prijenos sjednica putem sve tri javna emitera, budući da je institucionalizacija dana sjećanja najbolji način odavanja poštovanja žrtvama zločina; Sabor poziva Sinod Srpske pravoslavne crkve i Patrijarha Srpske pravoslavne crkve u Beogradu da javno osude genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i da pozovu na sudsko procesuiranje svih počinilaca genocida i izgradnju povjerenja između pravoslavnih vjernika i muslimana na prostoru bivše Zaštićene zone Srebrenica, u cijeloj Bosni i Hercegovini i regionu; Sabor poziva vodstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Srpske pravoslavne crkve, Katoličke crkve i Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini da zajednički godišnjim sjećanjem na Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici ožive Božiju naredbu o svetosti ljudskog života i zabrani njegova skrnavljenja; Sabor očekuje od Vlada Republike Srbije i Republike Crne Gore da u Beogradu i Podgorici izgrade spomenik žrtvama Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, kao izraz trajnog opredjeljenja u borbi protiv genocida, ratnog zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti, kako se genocid više nikada ne bi ponovio u regionu; Sabor naglašava važnost iskustva o neuspjehu međunarodne zajednice u sprječavanju genocida u Srebrenici i očekuje prijem Bosne i Hercegovine u Evro-atlanske integracije u najkraćem roku, radi trajnog sprječavanja genocida u Bosni i Hercegovini i regiji; Sabor očekuje da Republika Srbija, Republika Crna Gora, Kraljevina Holandija, Ujedinjene nacije i Bosna i Hercegovina (odnosno njezini entiteti, Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine) i svi drugi koji izraze želju da budu donatori uspostave međunarodni fond za uklanjanje posljedica Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici od 1 (jedne) milijarde eura, koji bi se prikupljao u narednih pet godina, u jednakim godišnjim iznosima, te koristio u projektu NE GENOCIDU, odnosno na odgovarajući način; Sabor, na temelju fetve Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od 3. jula 2015.g., proglašava 11. juli Danom sjećanja na šehide Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, koji će Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini trajno obilježavati na prostoru Šehitluka genocida nad Bošnjacima – Srebrenica klanjanjem dženaze u odsustvu, mevludom i drugim sadržajima u prostoru kompleksa Memorijalnog centra Srebrenica, Potočari; Sabor traži od Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da izradi program koji bi u periodu od 15 godina osigurao sve potrebne uvjete za uklanjanje posljedica genocida nad Bošnjacima na prostoru Srebrenice, Vlasenice, Bratunca, Milića i Žepe u vezi sa vjerskim životom muslimana i obnove Islamske zajednice: obnove džemata, obnove i gradnje džamija, mesdžida, mekteba, imamskih kuća, vakufa i ostale infrastrukture, obnove vjerskog života, zajedništva, hajrata, komšiluka...; Sabor zadužuje Rijaset da 11. juli, Dan genocida nad Bošnjacima Srebrenice, uvrsti u kalendar Islamske zajednice kao datum obilježavanja na nivou Rijaseta te da rukovodi, odnosno koordinira sve aktivnosti Islamske zajednice u vezi sa tim danom; Sabor zadužuje Rijaset da osigura da svi učenici i studenti medresa, islamskih fakulteta i drugih ustanova Islamske zajednice u toku svoga školovanja obavezno posjete Šehitluk genocida nad Bošnjacima i Memorijalni centar u Potočarima i prisustvuju času historije uz obavezno upoznavanje sa presudama Međunarodnog suda u Hagu i Međunarodnoga krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY); Sabor zadužuje Rijaset da osigura stipendije za sve redovne učenike sa ovog područja u medresama i na islamskim fakultetima u Bosni i Hercegovini i očekuje od Rijaseta da osigura stipendije za studente drugih fakulteta koji se nakon diplomiranja žele vratiti na ovaj prostor i svojim radom i znanjem doprinositi njegovom razvoju; Sabor naglašava da fetva Vijeća muftija proglašava šehidima žrtve Genocida i zadužuje Rijaset da, u skladu sa islamskom tradicijom Bošnjaka, osigura aktivnosti i programe kojima se trajno čuva sjećanje na šehide, žrtve genocida i ratnih zločina, te prezentira Fetvu o genocidu i činjenicama o njemu svim posjetiocima Šehitluka genocida u organizaciji Islamske zajednice; * * * Sabor svojom Deklaracijom želi dati doprinos uspostavljanju povjerenja i ostvarenju pomirenja kroz odbacivanje terora, zločina i genocida zauvijek a gradnjom suverene, demokratske, pravedne, napredne i evropske Bosne i Hercegovine, zemlje koju ćemo svi, kao svoju domovinu, voljeti, čuvati i razvijati, s predanošću jednom Bogu. |