Mersada Nuruddina Agović: Svaki čovjek može iza sebe ostaviti dobar trag lijepo odgojenim djetetom, napisanom knjigom, napravljenim putem, iskopanim bunarom, posađenim voćnjakom, tako da vakifi (osobe koje ostavljaju nešto u vakuf) mogu biti iz svih slojeva našeg stanovništva, osobe svih profesija, muškarci i žene, momci i djevojke, na način na koji su to u mogućnosti. Ne moraju svi biti vakifi ''musekkafata'' (vakufa koji imaju krov: razne institucije, dućani, zgrade, musafirhane i sl.)

Smisao čovjekovog postojanja i njegovog činjenja dobra je da se uzdigne iznad dunjalučke prizemnosti. Traženje pravog smisla života pokretalo je naše pretke još od postanka svijeta. Insani, kao Božiji namjesnici na Zemlji, imali su potrebu da njihov proživljeni život bude u Allahovom zadovoljstvu i ostavi lijep trag i pouku ljudskoj civilizaciji. Zato su činjena hairli djela, ostavljani vakufi (trajna dobra), pravljeni hajrati i ostavljane druge vrijednosti iza sebe, po Kur'anskoj smjernici: ,,I reci: Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti...“ (Et Tevbe, 105.)

Svako može biti vakif
Naš bošnjački narod je u sudbonosnim fazama povijesnih događaja, prema svojim mogućnostima, nekad morao saburati, a nekad činiti odlučne korake. Kroz svoj opstanak, doživljavao je borbu za fizički opstanak, ali i nezapamćene destrukcije, transformacije kroz tranzicije, sve do slobode, obnove i afirmacije. Danas, je u fazi borbe za izvjesna prava (među kojima je i pravo na povrat oduzete vakufske imovine), afirmacije svojih vrijednosti i mogućnosti iskazivanja neograničene idejne kreativnosti. Ta kreativnost realizira se, između ostalog, i osnivanjem ustanova i institucija koje će trajno biti na usluzi bošnjačkom narodu, Islamskoj zajednici i društvu uopće.

Hairli djela ove vrste postaju trajna i univerzalna vrijednost koja nadilazi vrijeme i materijalnu komponentu tih zdanja, te tokom ljudske povijesti, čuvaju generacije od zaborava. Nekad doživljavaju vrijeme procvata, nekad period uništenja i pokušaja brisanja njihovih tragova od strane neprijatelja, ali nakon izvjesnog vremena ponovo na ruševinama izrastaju. Sjetimo se primjera džamija 'Ferhadije', 'Aladže' i naših drugih vakufa koji su na ruševinama ponovo nastajali.

S obzirom da Bošnjaci muslimani srcem prihvataju Kur'ansku i sunnetsku smjernicu: ,,Natječite se u dobru!'', nastoje da, u količini u kojoj su u mogućnosti, učestvuju u izgradnji značajnih istitucija, ustanova i objekata koje su od vjerskog i nacionalnog značaja, kulturno prosvjetnog, humanitarnog i dr., u skladu sa ajetom: ,,Onaj koji bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga.“ (El-Zilzal 7.)

Zgrada naučne institucije BANU

Svaki čovjek može iza sebe ostaviti dobar trag lijepo odgojenim djetetom, napisanom knjigom, napravljenim putem, iskopanim bunarom, posađenim voćnjakom, tako da vakifi (osobe koje ostavljaju nešto u vakuf) mogu biti iz svih slojeva našeg stanovništva, osobe svih profesija, muškarci i žene, momci i djevojke, na način na koji su to u mogućnosti. Ne moraju svi biti vakifi ''musekkafata'' (vakufa koji imaju krov: razne institucije, dućani, zgrade, musafirhane i sl.)

Nek nas u hairli trudu ne zaustavljaju destrukcije destruktivaca
Vrijeme u kojem živimo, na žalost, obilježeno je globalnim i lokalnim zavjerama, smutnjama, fitnama i destrukcijama. Čak i kad neko smogne snage, odlučnosti i mogućnosti da realizira ideju o trajnom zavještanju nekog dobra, desetine zavidnika skoči da mu to pokuša onemogućiti. Međutim, takav je svakako na dobitku: ako ne uspije u realizaciji namjere, Allah dž.š. cijeni djela prema namjeri, a ako, Allahovom Pomoći uspije, rezultati su još veći. Vjera nas uči da čovjek neće piti pitan za globalne probleme i grijehe drugih. ,,I da je čovjekovo samo ono što sam uradi, i da će se trud njegov sigurno iskazati.'' (En Nedžm, 39-40.)

Smutljivce, munafike i zavidnike, u mnogim situacijama, najbolje je ignorirati i od njih se distancirati. Oni su ''tijesni'' zato što su nesigurni u sebe i svoje sposobosti i zato se teško suočavaju sa priznanjem doprinosa drugih ljudi. Najefikasnije se pobjeđuju još većim i predanijim činjenjem dobra, lijepom komunikacijom sa ljudima oko sebe i proizvodnjom pozitivne energije i ozračja. ,,Njemu će se lijepa riječ uspeti i dobro djelo uznijeti.“ (Fatir, 10.)

Nakon maksimalno iskazanog truda za dobrobit vjere, zajednice, naroda, domovine i društva uopće, bošnjački pregalac se na kraju svog života može radovati poruci ajeta: ,,Dobri će, zaista, u nasladama boraviti, sa divana gledati, na licima njihovim prepoznat ćeš radost sretna života, dat će im se pa će piće zapečaćeno piti, čiji će pečat mošus biti – i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati! – pomiješano sa vodom iz Tesnima će biti, sa izvora iz kojeg će Allahu bliski piti.” (El-Mutaffifin,18-28.) Radovat će se Ahiretu i Allahovom zadovoljstvu. ,,To će, zaista, uspjeh veliki biti! Za ovakvo nešto neka se trude trudbenici!”( Es-Safat, 51-61.)

Zato, ne obraćajmo pažnju ni na kakve smutljivce, munafike i zavidnike. Natječimo se u dobru daljim predanim činjenjem dobrih djela, lijepim međubratskim odnosima i uvakufljivanjem.