PLAGIJAT MENSURA BEKTIĆA UDAR NA ISTINU O GENOCIDU
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 21. May 2015. 16:05:40

UNIKATNO DJELO djelo Udruženja žena "Gračaničko keranje": "Cvijet genocida”, simbol genocida počinjenog nad Bošnjacima


Elmedina MUFTIĆ: Zar je u ovom mementu borbe za očuvanje bošnjačke svijesti potrebno pričati o srebrenom filigranu koji ko fol simbolizuje Srebrenicu u kojoj se kovao novac za Rim!? Kome je to bitno? Zar nije bitno simbolom poručiti da se u Domaviji, Argentariji, Srebrenici kao i čitavoj Bosni i Hercegovini stoljećima provodio genocid nad narodom koji se Bošnjaci zove, i koji je na ovim prostorima stariji i od same historije?! Zar je bitno pričati o srebru, kad se treba pričati o nevino prolivenoj krvi bošnjačkog čovjeka, o stotinama hiljada pobijenih Bošnjaka u jedanaest genocida koliko su uspjeli da prežive i opstanu kao endemska vrsta na ovim surovim prostorima?! Zašto pojedinci prešutno odobravaju i pomažu da ovaj plagijat ugleda svijetlo dana i svojim metarijalističkim nijjetom pokuša da zauzme mjesto istinskog simbola genocida koje su napravile vrijedne ruke bošnjačke žene?
"Dijela se cijene prema nijetu." (Hadis)

Vrijednost učinjenog djela ne ogleda se u tome od čega je napravljeno nego iz koje je namjere proizašlo. Tako da je namjera iliti nijjet osnovni preduslov uspješnosti bilo kojeg djela. Držeći se pomenutog hadisa Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s., djela cijenimo isključivo po tome.
Pametni ljudi su još davno definisali cinizam kao jednu od najgorih osobina čovjeka, opisujući cinika kao osobu koja svemu zna cijenu a ničemu vrijednost. Posebno je žalosno i na rubu humanosti i čovječnosti pokušati na tuđoj nesreći zarađivati. Sve ovo pišem ponukana ovih dana aktualiziranom temom "Cvijeta genocida” koji je djelo Udruženja žena "Gračaničko keranje" kao simbola genocida počinjenog nad Bošnjacima i tzv. srebrni "Cvijet Srebrenice" koji je plagijat, i nečist nijjet Mensura Bektića, umjetnika iz Sarajeva.

Porazno je saznanje da su pojedini Bošnjaci spremni da razvijaju biznis na račun genocida. Da pod geslom "da se ne zaboravi" pune sebi džepove i na račun nevino prolivene krvi svog naroda hodaju po dunjaluku i svojim pogrešnim nijjetom bacaju sjenu na svetinju kakva je genocid. Bitno je napomenuti da Mensur Bektić očito nije upućen u tematiku genocida, da genocid nije počinjen samo u Srebrenici, nego i u Prijedoru, Foči, Višegradu, Bratuncu…, na svakom pedlju gdje je agresorska čizma kročila, zato ovaj njegov plagijat koji je nazvao "Cvijet Srebrenice" iskrivljuje istinu o protekloj agresiji na R BiH, i vrijeđa osjećaje Bošnjaka preživjelih žrtava genocida. To što je napravljen od srebra ne daje mu nikakvu vrijednost, nego čak šta više umanjuje značaj. Zar smo toliko moralno pali da mislimo da se značenje ogleda u tome od čega je napravljen simbol genocida, a ne iz čega je proistekao? Zar je u ovom mementu borbe za očuvanje bošnjačke svijesti potrebno pričati o srebrenom filigranu koji k'o fol simbolizuje Srebrenicu u kojoj se kovao novac za Rim!? Kome je to bitno? Zar nije bitno simbolom poručiti da se u Domaviji, Argentariji, Srebrenici kao i čitavoj Bosni i Hercegovini stoljećima provodio genocid nad narodom koji se Bošnjaci zove, i koji je na ovim prostorima stariji i od same historije?! Zar je bitno pričati o srebru, kad se treba pričati o nevino prolivenoj krvi bošnjačkog čovjeka, o stotinama hiljada pobijenih Bošnjaka u jedanaest genocida koliko su uspjeli da prežive i opstanu kao endemska vrsta na ovim surovim prostorima? Zašto pojedinci prešutno odobravaju i pomažu da ovaj plagijat ugleda svijetlo dana i svojim metarijalističkim nijjetom pokuša da zauzme mjesto istinskog simbola genocida koje su napravile vrijedne ruke bošnjačke žene? Cvijeta u čijim nitima je satkana sva tuga, ponos i dostojanstvo našeg čovjeka. Cvijet koji svojom skromnošću govori da nas čovjekom ne čini ono što posjedujemo nego ono što smo spremni dati drugima. Cvijet čije bijele latice simboliziraju nevinost žrtve, njih jedanaest bijelih latica su simbolom i 11. jula kad je konačno genocid dobio svoje pravo ime, ali i simbolizuje jedanaest genocida počinjenih nad Bošnjacima. Zelena boja simolizuje nadu, da će svako od nas naći ono po šta je na ovaj svijet došao. Svako će biti nagrađen za trun dobra koji je učinio, ali će i odgovarati za trun urađenog zla, svakog će stići zaslužena nagrada kao i kazna.


Mensur Bektić sa svojim plagijatom


U vrijeme kad naš narod vodi borbu za preživljavanje, kad je sve više nezaposlenih, gladnih i nezbrinutih od simbola genocida praviti modni detalj i prodavati ga po cijenama nedostižnim našem čovjeku nije ništa drugo do komercijalizacija genocida, što je na čast i obraz Mensuru Bektiću kao i onima koji mu daju podršku u tome (a ko su ti, poznato je), jer mogu oni okrenuti list ali im rukopis već odavno prepoznajemo. Neka je na čast i sramotu svakome ko na mjesto istinskog simbola stradanja našeg naroda "Cvijet genocida" stavi plagijat "Cvijet Srebrenice", neka se stide svi koji su istinsku želju da se istina o genocidu čuje, da se žrtva sačuva od zaborava, a zločinac nazove pravim imenom, materijalizovali u želji da iz najvećeg ljudskog stradanja poslije Drugog svjetskog rata za sebe izvuku korist, bogateći se na genocidu vlastitog naroda.

Mensur Bektić treba da pokupi mrvice ljudskosti i dostojanstva i da povuče plagijat i traži oprost od bošnjačkog naroda, posebno od porodica žrtava genocida i Udruženja žena "Gračaničko keranje" čije je idejno rješenje ukrao, odnosno načinio plagijat.

"Sve što sija i ne mora da zablista" - neko je u pjesmi opjevao. Tako, srebreni plagijat nikad neće blistati kao što blista istinski "Cvijet genocida" čiji se miris istine širi dunjalukom kao najupečatljivija priča o vjekovnom stradanju jednog naroda.

Bolje biti isheklan orginal, nego srebrna kopija.