Promotori romana "Meliha" autora Mirsada Mustafića |
U srijedu, 22.aprila 2015.godine, u narodnoj i univerziteskoj biblioteci „Derviš Sušić'' u Tuzli upriličena je promocija romana „Meliha'' autora Mirsada Mustafića. Roman govori o genocidu nad Bošnjacima i jedanaesto je djelo ovog Srebreničanina koji za svoju biografiju obično kaže da može stati u prognaničku kesu koju su istopile godine uzaludnog čekanja na povratak. Prestao je, kako veli, vjerovati i nadati se da će ikada više odjužiti i razdaniti se nad Srebrenicom i Bosnom.
Narator u romanu je devetnaestogodišnji šehid Feriz koji iz kabura priča priču o svom neodživljenom životu i neostvarenoj ljubavi sa djevojkom Melihom. Feriz je sin šehida Muhameda strijeljanog od strane srpsko-četničkog agresora za vrijeme egzodusa Bošnjaka u Podrinju.
Promotori romana bili su dr. Adib Đozić i mr. Fatmir Alispahić, a moderator mr. Alija Mrkonjić. Dr. Đozić je nakon ukazivanja na veliku dokumentarnu i nacionalnu vrijednost romana, prisutnima pročitao sljedeće odlomke:
„Musliman je muslimanu, dijete, postao vuk. Zubi se oštre i na tvrđim orasima. Dijelimo se i kad smo satjerani u ovu čeličnu halku iz koje nam nema izlaza. Za mladog čovjeka nije vlast. Polahkomi se i iskvari čim osjeti da ima krdo ili čopor iza sebe. Tako je odvajkada. Bošnje nikad ništa nisu naučile iz ranijih stradanja. Zaborave sve čim im se dojučerašnji neprijatelj lijepo i lažno nasmije.''
Ljubitelji pisane riječi |
,,...Kod našeg naroda je tako. Pravi umovi se ne poštuju, nego se omalovažavaju, ismijavaju i podcjenjuju. Favorizuju se bitange i mediokriteti, prosječnost od koje nema velike koristi.''- naveo je Đozić riječi autora.
Mr. Alispahić je pohvalio autorov književni rad, te kazao: ,,Kad bismo sve bošnjačke političare sakupili, ne bi bili ni do članaka jednom ovakvom književniku, po važnosti onoga što on radi za naš narod i našu zemlju, jer ova zemlja od naših političara nema nikakve fajde. Oni nisu uspjeli ni nakon šest međunarodnih presuda o genocidu da u naše udžbenike unesu Srebrenicu. To što naše akademsko društvo živi odvojeno od ovog događaja je rezultat te politike.''
Dio publike na promociji
Autorova podrška - brižna supruga i kćerke
Podrška sugrađana autoru Mirsadu Mustafiću |
„Prošle godine kad smo u ovoj istoj prostoriji promovirali roman Mirsada Mustafića „Mejremina kletva'', niko od medija nije bio prisutan, što je apsolutna anomalija mjesta u kojem živimo, da nešto o čemu su donesene rezolucije i što je svuda međunarodni pojam, nije pojam u Tuzli!?'' – kazao je Alispahić zamijerajući lokalnim medijima na zanemarivanju ovako značajne promocije.
,,Zamislite da su Bošnjaci imali ovaj opus nakon drugog svjetskog rata o Foči i Višegradu ''-nastavio je Fatmir- „ne bi bilo genocida nad Bošnjacima, jer bi znali da se povijest može ponoviti. A Bošnjaci danas žive tako što nema pomena o Srebrenici u školama i nema ove knjige u školskoj lektiri. Genocid se nikako drugačije ne može zaustaviti osim kroz kulturu pamćenja.''
U ovom smislu, izdvojili bismo i dio iz recenzije Huseina Tokića koji se autoru obraća riječima: ,,Razvali (Mirsade) muk šutnje (i kompleksa) što nas ubija da nam kaburi šehidski ne spiju, a tad će biti kasno. Da više nikad mati 'Zilka ne zagrli i pomiluje nišan prekinute i neodživljene mladosti' od ruke zlikovca. Piši radi Potočarske ceste da ne (p)ostane opet Petrovačka i da nam majka Zilka i Hatidža i Hana...i Hava Prijedorčanka ne postanu opet po treći puta, 'Stojanke Knežopoljke'.''
Mr. Alija Mrkonjić je naglasio da u romanu „Meliha'' autor predstavlja sebe kroz lik Ferizovog dajdže Mirse koji je veliki pesimista u pogledu viđenja relacija između tadašnjih podrinjskih Bošnjaka, hrvatskih saveznika i srbijanskog ideološkog miljea, ali i između bošnjačkih političkih struktura koje djeluju neorganizirano i razjedinjeno. U tim odnosima on sebe predstavlja kao savjetnika, opominjača kojeg niko ne sluša, niti shvata ozbiljno.
Autor Mirsad Mustafić je na kraju zahvalio promotorima i kazao: ,,Meni je zadovoljstvo što sam danas ovdje uza se' imao ljude koji su na jedan slikovit način proniknuli u ovo djelo koje sam pisao punim srcem kao moj dar ubijenom gradu na njegovu dvadesetu obljetnicu. Roman je zapravo pisan po istinitim motivima, kao i sva moja druga djela, gdje negdje čak nisam ni imena mijenjao. Premda govori o ratu i o ratnoj epopeji i kataklizmi mog rodnog Srebrengrada, ovo je ipak antiratni roman koji ima antiratnu poruku, ali sa naglašenim diktusom da Bošnjaci pamte i nikad ne zaborave, posebice mladi naraštaji. Lahkovjernost i naivnost puka i naciona kojem pripadam dovela nas je do stadija kada moramo zavapiti, makar i ovako literarno i kazati ,,Bošnjaci, progledajte!'' – poručio je, između ostalog, Mustafić.