ŠTA SE KRIJE ISPOD MANTIJE: ODNOSI SA SPC NA VELIKOJ KUŠNJI
Autor: Dr. Ekrem Tucaković
Objavljeno: 06. Aug 2014. 17:08:28
 Ekrem TUCAKOVIĆ, Rijaset.ba: Vrijeđanje privrženosti i ljubavi muslimana Bošnjaka prema islamu i nametanje crkvene interpretacije prihvatanja islama predstavlja drsko zadiranje u vjerničku intimu i ne služi na čast patrijarhu niti onima koje predstavlja. Zapravo to govori o teškoj opterećenost islamom i netrpeljivosti prema muslimanima što ne mogu prikriti ni, katkad, izrečene riječi ohrabrenja za suživot s drugima, koje su, nesumnjivo, marginalne u odnosu na dominantne i ključne poruke. |
Patrijarh Irinej za poglavara SPC izabran je 22. 01. 2010. godine, uz prve komentare da se radi o izboru umjerene linije u SPC i čovjeku tolerancije i dijaloga, premda bi cinici danas mogli upitati kakva bi tek bila radikalnija linija. Samo pet dana nakon izbora Irinej je zgrozio javnost svojom karakterizacijom islama i muslimana. Naime, 27. 01. 2010. godine, na medijski upit koje su njegove poruke Srbima na Kosovu, prema online izdanju beogradskog Blica, Irinej je kazao da „jedina poruka jeste da se mole Bogu da im da hrabrosti, snage i sile da izdrže u tom stanju u kojem se nalaze, a koje je krajnje nesigurno i teško“. Potom je patrijarh nastavio: “Oni su postali manjina u sopstvenoj zemlji. A sa druge strane, mi znamo šta je otprilike filozofija i psihologija islama. Oni kada su u manjem broju umeju da se ponašaju i da budu korektni. Kada postanu ravni po broju, onda oni već dižu glavu, a kada postanu nadmoćni i superiorni, čine pritisak ili da se isele ili da se priđe njima. To je filozofija islama. Zato je jako teško tim ljudima koji žive nesigurnim životom.”
Prije svega, skandalozno je i krajnje zlobno dovođenje u vezu političkih i nacionalnih pitanja kosovskih Albanaca s filozofijom i psihologijom islama te optuživati islam za njihove političke i nacionalne aspiracije, no još je skandaloznije i opasnije kada to čini poglavar Srpske pravoslavne crkve. Navedeno ocrtavanje i generaliziranje karaktera islama i profila muslimana, preko milijardu i po ljudi u svijetu, je bez presedana u novijoj evropskoj religijskoj povijesti i predstavlja oživljavanje duha i propagande iz vremena krstaških ratova. Nakon javnog zgražavanja i osude, uslijedilo je izvinjenje patrijarha i objašnjenje da on nije mislio kako je rekao, tačnije kako je medij prenio. Ipak ostala je gorična i sumnja da u SPC vjeruju da se muslimani imaju držati na prihvatljvoj mjeri manjine, a tamo gdje ih ima nešto više, npr. BiH i Sandžak, predstavljaju opasnost i treba ih svoditi na bezopasnu mjeru. Povijesna iskustva muslimana Balkana govore da je njihova dehumanizacija bila uvod u progone i masovna ubistva, a šta znači svođenje na prihvatljivu mjeru ilustrira Srebrenica 1995., Šahovići 1924. ili Sjenica 1809. godine.
 |
No, svojim daljim postupcima patrijarh ne dopušta da se njegova prva izjava razumijeva kao nesmotrena i mogući lapsus na početku mandata. Nedavno, 14. maja 2014. godine, Irinej je u crkvi kod Novog Pazara, pozivajući okupljene pravoslavne vjernike da “pokažu hrišćansku ljubav prema narodu druge vjere sa kojim zajedno žive, jer su to njihova braća po krvi”, dodao: “Nećemo ulaziti u to kako su i zašto oni postali to što jesu, sigurno ne od vrućih kolača. Samo njihovi preci znaju šta ih je uslovljavalo da promene veru. Nedavno smo čuli i jednog ovdašnjeg političara koji kaže da je potomak Svetog Save. To je istina, svi su oni njegovi potomci i to treba da znaju”.[1]
Vrijeđanje privrženosti i ljubavi muslimana Bošnjaka prema islamu i nametanje crkvene interpretacije prihvatanja islama predstavlja drsko zadiranje u vjerničku intimu i ne služi na čast patrijarhu niti onima koje predstavlja. Zapravo to govori o teškoj opterećenost islamom i netrpeljivosti prema muslimanima što ne mogu prikriti ni, katkad, izrečene riječi ohrabrenja za suživot s drugima, koje su, nesumnjivo, marginalne u odnosu na dominantne i ključne poruke.
Podugačak je spisak izjava i postupaka koji ilustriraju grubo miješanje u unutarnje stvari države Bosne i Hercegovine, podrivanje njene cjelovitosti i suvereniteta, te dosljedno nastojanje da se razvija svijest kod srpskog naroda o, navodnoj, državnosti Republike Srpske, ali istodobno i navikavanje svih ostalih naroda i političkih faktora na tu mogućnost. U svojim izjavama patrijarh uz ime Republika Srpska nekada koristi pridjev “najmlađa”, „najnovija“, a nekada “druga” srpska država. „Pravoslavlje“, novine Srpske patrijaršije, izvještava da je 9. januara 2012. g. održana proslava krsne slave RS u Banjoj Luci, a patrijarh Irinej je tokom besjede uputio blagoslov riječima: „Neka je blagoslovena srpska država Republika Srpska i narod njen koji zna šta je država jer nije od juče. Koji zna šta je red, šta je zakon, poredak.“ Na kraju autor teksta ističe kako „mnogi se ne bi složili da je Republika Srpska država već entitet u okviru BiH što formalno-pravno i jeste. Uslovi u kojima je stvorena, i žrtve koje su pale da bi opstala, ipak daju za pravo da se Republika Srpska naziva i najmlađom srpskom državom.“[2]
Nakon čitanja Božićne poslanice, 03. 01. 2014., Irinej je obznanio da će služiti liturgiju u Banjoj Luci povodom 9. januara - Dana Republike Srpske, kazavši novinarima da njegovo prisustvo u Banjoj Luci znači „utvrđivanje vjere i nacije i potvrdu državnosti Republike Srpske“.[3]
Također, 28. 06. 2014. u Višegradu, nakon dodjele ordena Miloradu Dodiku, patrijarh je rekao „da je orden predsjedniku Republike Srpske - najnovije srpske države dodijeljen za djelatnu ljubav prema svetoj majci crkvi.“ [4] Okupljenim pravoslavnim vjernicima u Gacku, 13. 05. 2012. je kazao: “Hercegovina je Pijemont srpstva”, [5] dok je tom prilikom umirovljeni episkop Atanasije istakao da je Hercegovina zemlja svetosavska. U nastavku pohoda po Hercegovini, isti dan je Irinej posjetio Mostar i obznanio: „Ovo je srpska zemlja, zemlja Svetog Save, zemlja naših mnogih poznatih ličnosti. Treba da je sačuvamo i da se za nju borimo. Pozivam sve naše sunarodnike da se vrate zemlji otaca svojih, grobovima svojih predaka. Ovu svetu, hercegovačku zemlju da naselimo, obnovimo i nastavimo život našeg naroda na ovim prostorima“.[6] Patrijarh je nakon posjete Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji, 10. 09. 2012. godine, kazao „da je hrišćanstvo u ovom gradu veoma ugroženo i da nekadašnji srpski narod, koji je činio glavninu Sarajeva, više ne živi ovde“.[7]
Ipak, vruhunac zadiranja u integritet Bosne i Hercegovine, govoreći u kontekstu odvajanja Krima od Ukrajine i pripajanja Rusiji, patrijarh Irinej je učinio podsticanjem otcjepljenja i pripajanja RS državi Srbiji, direktno ohrabrujući Srbe za taj čin. Probni balon secesije i mogućeg testiranja reakcija šire javnosti na takvu opciju, patrijarh je pustio tokom intervjua beogradskom magazinu „Nedeljnik“. Odgovarajući na pitanje o sve češćim poruka iz RS i Milorada Dodika za održavanjem referenduma za otcjepljenje od BiH, patrijarh je kazao: „To ne bi bilo nikakvo čudo. Taj proces je već krenuo. Ako može Kosovo da se odvoji od Srbije, zašto se RS ne bi odvojila od Federacije BiH i pripojila Srbiji? Za tako nešto ima mnogo više razloga, jer s oduzimanjem Kosova sada prave dvije albanske države, a Srbija sa RS bi bila jedna srpska država kao što je to bila vjekovima“.[8]
Bez sumnje, ovo je najoštrija i najopasnija izjava iz SPC kojom se direktno podriva teritorijalni integritet države BiH i predstavlja ozbiljnu prijetnju po međunarodnu sigurnost i mir. Nakon ove posljednje izjave neki analitičari, označivši da se radi o neskrivenoj težnji za velikom Srbijom, posebno upozoravaju na lahkoća i izravnost kojom patrijarh Irinej u posljednje vrijeme promovira i podstiče ovu ideju. Da li je razlog tome aktuelna politička geografija i raspored političke moći u Srbiji gdje Nikolić, Vučić i patrijarh Irinej, čineći to novo „sveto trojstvo“ Srbije, imaju podijeljene uloge s jedinstvenim ciljem?
Više nego očito je da patrijarh koristi neistinite povijesne činjenice i vrši falsificiranje povijesti i sadašnjosti. Teško je sarađivati i graditi povjerenje s onima koji svoje stavove i interese temelje na falsifikatima.
Nadalje, neosporna je činjenica, u više sudskih presuda dokazana i potvrđena, da je entitet RS nastao na genocidu i sistematskom progonu nesrpskog stanovništva. Patrijarh Irinej veliča i blagosilja ono što je nastalo na nevinoj krvi i u ognju, na zločinu i otimanju. Patrijarh ne pokazuje nikakve moralne zazore prema toj činjenici, štaviše uzma je kao vrhunsku vrijednost vjere i morala. Zaista, ključno moralno pitanje jeste, kako patrijarh i SPC može u sebi i svome moralnom nauku pomiriti i svojoj savjesti objasniti ubijanje ljudi na pravdi Boga, a očit moralni sunovrat, koji je doveo do genocida, predstavljati kao moralni uzlet? Kako graditi odnose s onima koji činjenje genocida i drugih zločina uzimaju za vrlinu i temelj svoga društvenog napretka, opravdavaju takvo ponašanje, a egzekutore pretvaraju u junake i uzore? Gdje je tu vjera i moral?
Dakako, širenje predrasuda prema islamu i muslimanima, te podsticanje dezintegracije BiH su ozbiljne i krupne prepreke u odnosima sa SPC. Ne treba zaboraviti da je SPC ignorirao dobru volju IZ koju je pokazala uklanjanjem džamije u Bradini ili osiguranjem SPC isplatu 370 hiljada KM da ukloni crkvu napravljena na temeljima džamije u Diviču kod Zvornika. Unatoč svemu, sudska odluka o uklanjanju crkve iz dvorišta Fate Orlović je izigrana, a gradi se nova „inat crkva“ uz Memorijalni centar u Potočarima.
Kada je riječ o međusobnim odnosima, Islamska zajednica u BiH ne može biti ravnodušna prema položaju i statusu muslimana na području Srbije, jer su njen duhovni i organizacioni dio. Autonomija Islamske zajednice u Srbiji je brojnim postupcima države ugrožena, međutim nije poznato da se SPC ikada očitovala protiv te diskriminacije, štaviše ima mnogo pokazatelja za suprotan zaključak.
1]blic.rs, pristupljeno 09. 07. 2014.
2] pravoslavlje.spc.rs, pristupljeno 08. 07. 2014.
3] vijesti.ba, pristupljeno 08. 07. 2014.
4] vijesti.ba, pristupljeno 08. 07. 2014.
5] nezavisne.com , pristupljeno 08. 07. 2014.
6] vesti-online.com, pristupljeno 08. 07. 2014.
7] vijesti.ba ¸ pristupljeno 08. 07. 2014.
8] nezavisne.com , pristupljeno 08. 07. 2014.