Muhamed VELIĆ: Ova će se godina (2014.) u Sarajevu posebno obilježiti, kao sto godina od ubistva austrijskog prestolonasljednika Ferdinanda i početka Prvog svjetskog rata, sadržaji koji se tim povodom najavljuju itekako su razlozi i za turističku posjetu ovom gradu, što je naravno za svaku pohvalu, ali vjerski turizam ostaje neiskorišten. On je prisutan samo u domenu vjerske arhitekture, koju turisti zijarete, ali s kratkim zadržavanjem, njima (ljudima) treba ponuditi sadržaje zbog kojih će doći, ali i duže se zadržati u ovom gradu.

Zima je uzela maha, mislim, kalendarski, a što se tiče njenih rekvizita - leda, snijega i debelih minusa, za sad ih nema. Hoće li ih biti, Allahbirum! Naravno, magle i smoga ima, ali snijega nema. Ljudi bi s pozicije ekonomske isplativosti i opravdanosti ovakvog vremena rekli: šuti, sirotinjska mati, ne mora se ložiti k'o što se inače loži u ovaj vakat. Pa tako zadovoljno trljaju svojim rukama, jer ih je k'o biva Bog pripazio. Kao što i jeste.

Međutim, svaka priča ima i svoju drugu stranu. Tako i u ovoj kalifornijskoj zimi koja se preselila kod nas u Bosnu (a bosanska se evidentno preselila u Kaliforniju, sada znamo na kojoj je adresi, ako bi joj neko htio pisati) imaju i oni koji ne trljaju svojim rukama, jer baš zbog toga što snijega i debelih minusa nema - oni su očajni. I nije to samo mali broj ljudi, u pitanju je ogroman broj. I, naravno, nije riječ samo o razonodi ili sportu koji se veže za snijeg, nego je u pitanju i veliki posao koji se u bh. konstelaciji poslovnih prilika itekako odvija, razvija i kojeg zbog sveopćeg ekonomskog hajra treba još unaprijeđivati, jer mnogi od toga žive, tu im je nafaka provr'la, kazano našim riječnikom.

Šta hoću da kažem? Ukratko, po svemu sudeći: zimska je sezona propala! Veliko "zimsko" preduzeće ZOI je i bez ovako loše ili nikakve sezone, zbog neracionalnog poslovanja, na koljenima, ali ova će mu kalifornijska zima u BiH zadati dodatni udarac, težak i jedva podnošljiv, kao što će zadati i mnogim drugima koji su u turističkom ali i poslovnom smislu povezani s ovom zimskom aktivnošću.

Snijega nema, more bit' ga bidne, a more bit' ga ne bidne

Snijega nema, more bit' ga bidne, a more bit' ga ne bidne. Škole skijanja su otkazane, otkazane su rezervacije u sarajevskim i bjelašničkim hotelima, apartmanima, sezonske karte nisu rasprodate, ljudi nisu primili plaće, a na olimpijskim ljepoticama odavno već (posljednjih sedmica) nisu uređene staze i na njima (gore) nema tragova ratrakta nego kukurijek i majčina dušica počinju da mile. No, ništa nije bolja situacija ni u Evropi. Na Eurosportu, kada gledamo prijenos skokova ili nordijskog skijanja, možemo primijetiti da snijega ima, ali samo na stazi, no, tik uz vještački napravljenu sniježnu stazu, raste trava zelena, kao u pjesmi. Tako što se tiče skijanja, u Evropi, u poznatim skijalištima, ona mogu biti samo iznad 2.500 m/nv, na glečerima, ili, pak, tamo gdje ima puno para, zapravo, topova za snijeg. Ali i za topa treba temperatura.

No, ovi malo upućeniji u svjetska kretanja kažu da, što se tiče snijega i zimskih sportova, u Evropi, ali i svijetu, u velikim skijalištima - odavno se više ne gleda u Nebo. Kao da se na Nebo više ne može pouzdano računati, nego se moraju vještački stvoriti preduvjeti za ostvarenje tih zimskih mogućnosti. Ali, i tako je mrka kapa, kako kaže naš svijet, jer džaba ti top, ako nema minusa u havi. Pa možda i jeste problem u tome što se ne gleda u Nebo, kažem im, da se možebitno gleda više u Nebo, pa bilo bi i snijega, Allahbirum. Suma sumarum, što se tiče zimskog turizma, za ovdašnja ljude i mogućnosti, koji imaju samo varijantu i mogućnost gledanja u Nebo, a to odveć ne rade - sve je onda na staklenim nogama.

Ali, ovaj je grad (Sarajevo) i neki ljudi u njemu osmislili svoj put, a on se jamačno nudi kao alternativa. Pa onda ako ne može zimski turizam, evo, može vjerski. A vjerski, zapravo, može uvijek. To može biti razlogom permanentne posjete ovom gradu. Oni već i dolaze u grad zbog tih razloga, ali ne tako često i ne dovoljno.

Ova će se godina (2014.) u Sarajevu posebno obilježiti, kao sto godina od ubistva austrijskog prestolonasljednika Ferdinanda i početka Prvog svjetskog rata, sadržaji koji se tim povodom najavljuju itekako su razlozi i za turističku posjetu ovom gradu, što je naravno za svaku pohvalu, ali vjerski turizam ostaje neiskorišten. On je prisutan samo u domenu vjerske arhitekture, koju turisti zijarete, ali s kratkim zadržavanjem, njima (ljudima) treba ponuditi sadržaje zbog kojih će doći, ali i duže se zadržati u ovom gradu.

U džematsko-društvenom i kulturno-turističkom pogledu, sada znamo kako naša ljubav prema poslaniku Muhammedu, a.s., izgleda, ona pored svega toga ima i svoje ime - "Selam, ya Resulallah"

Manifestacij "Selam, ya Resulallah" može se smatrati pretečom vjerskog turizma u ovom gradu. Ona već devetu godinu plijeni pažnju ljudi, a to je saznanje koje govori o kvaliteti koja traje i hvalevrijednoj tradiciji koja će biti. To je manifestacija koju organizira MIZ Sarajevo povodom rođenja Allahovog Poslanika, a.s., traje mjesec dana i kao takva - rijetka je u svijetu. Zapravo, kako kažu, tek u Pakistanu imamo manifestaciju koja je cjelomjesečno posvećena Muhammedu, a.s., ali je ova u Sarajevu serioznija i sadržajnija.

Manifestacija "Selam, ya Resulallah" ove godine podrazumijeva 24 različita sadržaja (predavanja, izožbe, tribine, promocije, večeri poezije, ilahija i kasida, mevludi, večeri Kur'ana, mektebski dani za djecu i mnogi drugi i drukčiji sadržaji) uključuje nekoliko desetina gostiju, eminentnih profesora, predavača, stručnjaka, alima, intelektualaca, ljudi koji mogu referentno govoriti na temu Muhammeda, a.s.. Manifestacija pledira svim uzrastima i svi njeni sadržaji su besplatni.

Naravno, ova manifestacija poprima karakter vjerskog turizma, zbog kojeg bi ljudi dolazili u ovaj grad i zadržavali se u njemu, ali ona je (za nas) mnogo više od toga, ona je ibadet i naš način iskazivanja ljubavi i poštovanja prema Allahovom Poslaniku, a.s.

Konačno, što se tiče zime, nje u pravom smislu još uvijek nema, ali znamo gdje je "odsjela", treba joj pisati da se vrati, njene planine ne mogu bez nje, ali do tada, a i bez toga, možemo se pisati sa štovanjem za "Selam, ya Resulallah" da bi ovi januarski dani u magli poprimili smisao, a i naša ljubav zadobila oblik. U džematsko-društvenom i kulturno-turističkom pogledu, sada znamo kako naša ljubav prema poslaniku Muhammedu, a.s., izgleda, ona pored svega toga ima i svoje ime - "Selam, ya Resulallah".

Čekirajte se i bukirajte za Sarajevo, na letu još uvijek ima mjesta. I još uvijek nije kasno - za ljubav. (Preporod, 15.01.2014.)