U ovoj kući, 14. juna 1992. godine, zapaljeno je više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti (djece, žena i staraca) među kojima se nalazila i jedna bezimena beba starosti svega dva dana. Za ovaj zločin, Haški tribunal je pravosnažno na doživotnu kaznu zatvora osudio Milana Lukića, a Sredoja Lukića na 27 godina.

Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a iznova poziva sve nadležne institucije države Bosne da spriječe ovakve anticivilizacijske odluke nadležnih u Općini Višegrad, podsjećajući da je obaveza svih, u Bosni i okruženju, da se bore protiv ovakvih pojava koji se jedino mogu razumjeti u kontekstu nastojanja zatiranja tragova zločina.

Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a najoštrije osuđuje rješenje općinskih vlasti u Višegradu, da se ukloni svjedočenje o najmonstruoznijem zločinu, kako stoji u presudi Haškog tribunala, nakon Drugog svjetskog rata!

Naime, Urbanističko-građevinska inspekcija Općine Višegrad, na čelu sa inspektoricom Ljiljanom Ćiković, donijelo je rješenje o uklanjanju izvedenih građevinskih radova i uspostavljanju prvobitnog stanja kuće u Pionirskoj ulici poznate kao "živa lomača". Ovakva jedna odluka nije mogla biti donijeta bez saglasnosti vrha manjeg bosanskog entiteta.

U ovoj kući, 14. juna 1992. godine, zapaljeno je više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti (djece, žena i staraca) među kojima se nalazila i jedna bezimena beba starosti svega dva dana. Za ovaj zločin, Haški tribunal je pravosnažno na doživotnu kaznu zatvora osudio Milana Lukića, a Sredoja Lukića na 27 godina.

Podsjećamo javnost da je Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a, 28.10.2013. godine, u saopćenju za javnost, najoštrije osudio verbalni napad, u kojem joj je osoba identificirana kao Rada psovala i vrijeđala Bakiru Hasečić, predsjednicu Udruženja Žena žrtva rata iz Višegrada. Tada smo, uz konstataciju da se takvi napadi ne dešavaju slučajno i da su uvijek u funkciji pripreme nečeg mnogo ozbiljnijeg, zatražili od nadležnih organa države Bosne da reagiraju i utvrde ko je nalogodavac takvog jednog kukavičkog čina. Nažalost, nakon novog razvoja situacije jasno nam je i zbog čega je izostala reakcija.

Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a u potpunosti podržava reakciju Udruženja „Žena-žrtava rata“ iz Višegrada koji su na stanovištu da “je porazno i neobjašnjivo da jedna institucija koja treba da štiti i služi interesima svojih građana, ustvari radi protiv svojih građana i donosi ovakvu "sramotnu i necivilizacijsku odluku - rješenje o rušenju objekta u kojem je izvršen jedan od najmonstruoznijih zločina na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata".

Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a podržava zahtjeve iz ovog Udruženja da se pomogne u ”ostvarenju prava na obnovu i adaptaciju kuće Sumbule Zebe u Višegradu i zaustave razne vrste nasilja nad onima koji rade na obnovi ovog objekta i svima drugima koji podržavaju obnovu ove kuće koja treba da bude opomena svima da se ovako nešto nikada i nikome ne dogodi.”

Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a iznova poziva sve nadležne institucije države Bosne da spriječe ovakve anticivilizacijske odluke nadležnih u Općini Višegrad, podsjećajući da je obaveza svih, u Bosni i okruženju, da se bore protiv ovakvih pojava koji se jedino mogu razumjeti u kontekstu nastojanja zatiranja tragova zločina.

Takvo što Bošnjaci ne smiju nikada sebi više dopustiti jer je u prošlosti to uvijek vodilo pripremi novog zla koje je po svom obimu i intenzitetu bivalo gore i surovije od prethodnog.