Saopćenje za javnost Odbora za obilježavanje stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja sa sjedištem u New Yorku
ĐUKANOVIĆEVA CRNA GORA KA EUROPI TRASIRA NJEGOŠEV GENOCIDNI PUT
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 25. Oct 2013. 14:10:34
Saopćenje za javnost Odbora za obilježavanje stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja sa sjedištem u New Yorku u povodu usvajanja prijedloga izmjene zakona o državnim praznicima Vlade Crne Gore da 13. novembar - datum rođenja genocidnog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša bude novi državni praznik „Njegošev dan – Dan crnogorske kulture”, kao i izjave premijera CG Mila Đukanovića na obilježavanju 200 godina od rođenja istog pjesnika na Lovćenu ispred mauzoleja
Mi, potomci žrtava genocida u plavsko-gusinjskom kraju, najoštrije osuđujemo najnovije slavljenje autora zločinačkog Gorskog vijenca od strane Vlade Crne Gore, premijera Mila Đukanovića i svih njegovih slugana. Predložiti zakon na usvajanje o državnim praznicima kojim će se 13. novembar datum rođenja genocidnog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša proglasiti državnim praznikom je udarac na sve žrtve genocida, na njihovo potomstvo, i konačno se sa tim činom sahranjuje se bilo kakva ideja o multi-kulti Crnoj Gori. Ovim anticivilizacijskim činom ukazuje se muslimanima, Bošnjacima, Albancima, Romima... čija je Crna Gora i da u takvoj Đukanovićevoj privatnoj državi ima mjesta samo za njegove slugane, poslušnike i doušnike. Sa ovim činom aktuelno crnogorsko državno rukovodstvo potvrđuje da sva zla kroz vrijeme, posebno od nastanka zločinačkog Gorskog vijenca pa sve do danas, ustvari da je činjeno planski i organizirano, te da država i državni vrh stoje iza svih pogroma, istrebljenja, pokolja, zločina, GENOCIDA.
Sve što je rekao Đukanović pred mauzolejom na Lovćenu u povodu obilježavanja 200 godina od rođenja genocidnog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša, ustvari je ponovni udarac na sve žrtve genocida od nastanka Gorskog vijenca (1846) i prvog štampanja (1847) pa do danas. Uzrokom tog zločinačko-genocidnog djela, koji je krvavom kamom pisao Petar Petrović Njegoš, potekli su potoci nedužne bošnjačke i albanske krvi. Zato Đukanović, kazavši pred mauzolejom ovog krvoloka da su „Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode, da Njegoš nije bio pjesnik genocida, niti inspirator zločina, da nije pozivao u borbu protiv bilo kojeg naroda, već u borbu za slobodu“, ustvari baca prašinu u oči preživjelim žrtvama, potomcima žrtava genocida te cjelokupnoj internacionalnoj javnosti, pokušavajući prekrojiti original sadržaj Njegoševog krvoločnog pjesništva, iako stvarne agresivno genocidne namjere tog nedjela nije moguće sakriti.
Đukanovićevo hvalisanje krvoloka Njegoša i njegovog zloglasnog djela Gorski vijenac je svojevrstan mirnodopski zločin nad žrtvama genocida, što jeste velika opomena Bošnjacima i Albancima da se na vrijeme zaštite od genocida koji potajno ali naveliko pripremaju “europski” Crnogorci na čelu sa Đukanovićem. Pa, nismo zaboravili: on je 90-tih godina sa Miloševićem, Ćosićem, Karadžićem… trasirao put genocidne tvorevine Republike Srpske koja je nastala na krvi i kostima nedužnih bošnjačkih civila.
U periodu od 167 godina od nastanka srpsko-crnogorske svete knjige “Gorskog vijenca”, istrijebljena su mnoga mjesta od muslimana. Tako su opustošeni Beograd, Užice, Šabac, Kolašin, Nikšić, Sjenica, Plav, Gusinje, Šahovići, Bihor, Pljevlja, Bukovica, Foča, Višegrad, Zvornik, Bijeljina, Prijedor, Banja Luka, Trebinje, Nevesinje..., pa sve do krvave Srebrenice.
U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, srpsko-crnogorske razne vojne, policijske i paravojne formacije, vršile su najteže oblike zločina protiv čovječnosti i civilizacije. U vršenju tih zločina bodreni su stihovima genocidnog Gorskog vijenca Petra Petrovića Njegoša. U rukama zločinaca, to štivo nije služilo za kulturno-poetsko uzdizanje, već isključivo kao opijajući izvor za agresiju, genocid, prolijevanje krvi nedužnih i nejači.
Ovaj srpsko-crnogorski - kako Njegoša nazva Đukanović - “genijalni pjesnik, filozof i državnik” u genocidnom Gorskom vijencu otpjeva:
“Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu! Sve je pošlo đavoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom! “ ili „da se ne zna ni traga, od nevjerna domaćega vraga, od šiljka i turske džamije napravismo prokletu gomilu“ ili „ko ne misli na Koran pljunuti, neka bježi glavom bez obzira“. Ovo ruglo od stihova pjevano je prilikom klanja Bošnjaka. Njegoš i „Gorski vijenac“ je hrana srpsko-crnogorske zločinačke horde u njenom krvavom piru koji su 90-tih trasirali srpsko-crnogorski estabilišment na čelu sa Miloševićem, Ćosićem, Bulatovićem, Đukanovićem, Karadžićem, Raškovićem, Kilibardom... koji su imali (i imaju) za cilj istrebljenje i zatiranje svakog traga bitisanja i bitnosti bošnjačkog nacionalnog bića, ma gdje ono bilo. Zlikovac sa mantijom Njegoš svojim odabranim stihovima poziva na poniženje i uništavanje Bošnjaka, zatiranje njihove nacionalne, vjerske i patriotske svijesti, kako bi svi Srbo-Crnogorci živjeli u jednoj državi.
U stihu 4. Njegoš Turke poredi sa životinjama koje se kote, a ne rađaju, a u stihu 685. islam naziva đavolom. U 701. stihu islam naziva krvničkom vjerom. U stihu 858. Njegoš poziva na rušenje džamija i munara i četnici su ga poslušali. U stihu 1143. pominje „svečevu kobilu“, a misli na poslanika Muhammeda, a.s., a u 1778. stihu Turke naziva „pasjim narodom“, a onda uzvikuje „…i sve turske kule i džamije, da naš Pazar ne smrdi nekršću…“ U stihovima 2723. do 2784., Njegoš likuje: „sad ti nema u našu nahiju obilježja od turskoga uha do trupine, ali razvaline“.
Danas Njegoševo djelo pozivanja na poniženje i uništenje Bošnjaka nastavlja vječni premijer Crne Gore Milo Đukanović, koji smatra da su Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode. Tako Đukanović pritvrđuje da je i on već treću deceniju utabao genocidni put na Njegoševom osnovnom motu da sve nesrbe i necernogorce treba protjerati, ubiti, zaklati, zapaliti, raskomadati, silovati... Đukanović sa državnog nivoa i premijerske pozicije to je vršio u periodu krvave agresije na RBiH i genocida nad Bošnjacima, ali i ratnih zločina na tlu CG za koje nije odgovarao. Najnovije Đukanovićeve izjave ukazuju o podržavanju zločina protiv čovječnosti i civilizacije, i time potvrđuje da ljudska prava i slobode Bošnjaka u Crnoj Gori i Sandžaku su jednako ugrožena kao i prije.
Tvrdimo da zločinački Gorski vjenac ima zadatak da „Načertanije“ dovede u operativnu funkciju, da mobilizira narodne mase kako bi se što više ponizili, protjerali, pobili Bošnjaci. Zato krvolok Njegoš traži da se očisti zemlja od „nekrsti“. A, operativno provođene Gorskog vijenca danas radi Đukanović sa svojim poslušnim establišmentom među kojima je i nekoliko kvazi Bošnjaka koji bi za šaku krvavih eura prodali i svoje članove porodice. Njegošem se kunu Đukanovićevi nacionalisti, pravoslavni jurišnici, a najviše srpski i crnogorski četnici, koji su prije svakog klanja i pohoda na muslimanska sela, govorili: “Njegoš prije, Njegoš poslije”.
U ime žrtava agresije i genocida, Odbor za obilježavanje stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja sa sjedištem u New Yorku upozorava svjetsku javnost na nastavak politike srpsko-crnogorskog veličanja agresije i genocida. O kontinuiranom negiranju genocida i veličanju zločinaca izvijestiti ćemo sve relevantne institucije i organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
U ime žrtava agresije, okupacije i genocida od Sandžaka do Bosne, od Plava i Gusinja do Srebrenice, odbacujemo Đukanovićeve riječi promoviranja krvoloka Njegoša i njegovog zločinačkog genocidnog Gorskog vijenca, koji jesu sveto idejno štivo izvršiocima genocida nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima. Pozivamo sve bošnjačke i albanske institucije u cijelom regionu i dijaspori, da javno osude čin Vlade Crne Gore, čije su namjere usvajanje 13. novembra, da dan Njegoševog rođenja bude državni praznik, kao i izjave crnogorskog premijera Mila Đukanovića koje su nijele snažan udarac pravdi i istini i dokazale da Crna Gora ne samo da ne štiti prava i slobode svih svojih građana već sa Njegušem ka Europi trasiraju genocidni put.
I na kraju, obilježavanje 200 godina od rođenja Njegoša i njegovog zločinačkog djela Gorskog vijenca ustvari je konačno sahranjivanje bilo kakve ideje o multi-kulti Crnoj Gori.
Odbor za obilježavanje stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja sa sjedištem u New Yorku
 |
Mi, potomci žrtava genocida u plavsko-gusinjskom kraju, najoštrije osuđujemo najnovije slavljenje autora zločinačkog Gorskog vijenca od strane Vlade Crne Gore, premijera Mila Đukanovića i svih njegovih slugana. Predložiti zakon na usvajanje o državnim praznicima kojim će se 13. novembar datum rođenja genocidnog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša proglasiti državnim praznikom je udarac na sve žrtve genocida, na njihovo potomstvo, i konačno se sa tim činom sahranjuje se bilo kakva ideja o multi-kulti Crnoj Gori. Ovim anticivilizacijskim činom ukazuje se muslimanima, Bošnjacima, Albancima, Romima... čija je Crna Gora i da u takvoj Đukanovićevoj privatnoj državi ima mjesta samo za njegove slugane, poslušnike i doušnike. Sa ovim činom aktuelno crnogorsko državno rukovodstvo potvrđuje da sva zla kroz vrijeme, posebno od nastanka zločinačkog Gorskog vijenca pa sve do danas, ustvari da je činjeno planski i organizirano, te da država i državni vrh stoje iza svih pogroma, istrebljenja, pokolja, zločina, GENOCIDA.
Sve što je rekao Đukanović pred mauzolejom na Lovćenu u povodu obilježavanja 200 godina od rođenja genocidnog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša, ustvari je ponovni udarac na sve žrtve genocida od nastanka Gorskog vijenca (1846) i prvog štampanja (1847) pa do danas. Uzrokom tog zločinačko-genocidnog djela, koji je krvavom kamom pisao Petar Petrović Njegoš, potekli su potoci nedužne bošnjačke i albanske krvi. Zato Đukanović, kazavši pred mauzolejom ovog krvoloka da su „Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode, da Njegoš nije bio pjesnik genocida, niti inspirator zločina, da nije pozivao u borbu protiv bilo kojeg naroda, već u borbu za slobodu“, ustvari baca prašinu u oči preživjelim žrtvama, potomcima žrtava genocida te cjelokupnoj internacionalnoj javnosti, pokušavajući prekrojiti original sadržaj Njegoševog krvoločnog pjesništva, iako stvarne agresivno genocidne namjere tog nedjela nije moguće sakriti.
Đukanovićevo hvalisanje krvoloka Njegoša i njegovog zloglasnog djela Gorski vijenac je svojevrstan mirnodopski zločin nad žrtvama genocida, što jeste velika opomena Bošnjacima i Albancima da se na vrijeme zaštite od genocida koji potajno ali naveliko pripremaju “europski” Crnogorci na čelu sa Đukanovićem. Pa, nismo zaboravili: on je 90-tih godina sa Miloševićem, Ćosićem, Karadžićem… trasirao put genocidne tvorevine Republike Srpske koja je nastala na krvi i kostima nedužnih bošnjačkih civila.
U periodu od 167 godina od nastanka srpsko-crnogorske svete knjige “Gorskog vijenca”, istrijebljena su mnoga mjesta od muslimana. Tako su opustošeni Beograd, Užice, Šabac, Kolašin, Nikšić, Sjenica, Plav, Gusinje, Šahovići, Bihor, Pljevlja, Bukovica, Foča, Višegrad, Zvornik, Bijeljina, Prijedor, Banja Luka, Trebinje, Nevesinje..., pa sve do krvave Srebrenice.
U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, srpsko-crnogorske razne vojne, policijske i paravojne formacije, vršile su najteže oblike zločina protiv čovječnosti i civilizacije. U vršenju tih zločina bodreni su stihovima genocidnog Gorskog vijenca Petra Petrovića Njegoša. U rukama zločinaca, to štivo nije služilo za kulturno-poetsko uzdizanje, već isključivo kao opijajući izvor za agresiju, genocid, prolijevanje krvi nedužnih i nejači.
Ovaj srpsko-crnogorski - kako Njegoša nazva Đukanović - “genijalni pjesnik, filozof i državnik” u genocidnom Gorskom vijencu otpjeva:
 Njegoš i genocidna bratija (Ilustracija: Šukrija Meholjić) |
“Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu! Sve je pošlo đavoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom! “ ili „da se ne zna ni traga, od nevjerna domaćega vraga, od šiljka i turske džamije napravismo prokletu gomilu“ ili „ko ne misli na Koran pljunuti, neka bježi glavom bez obzira“. Ovo ruglo od stihova pjevano je prilikom klanja Bošnjaka. Njegoš i „Gorski vijenac“ je hrana srpsko-crnogorske zločinačke horde u njenom krvavom piru koji su 90-tih trasirali srpsko-crnogorski estabilišment na čelu sa Miloševićem, Ćosićem, Bulatovićem, Đukanovićem, Karadžićem, Raškovićem, Kilibardom... koji su imali (i imaju) za cilj istrebljenje i zatiranje svakog traga bitisanja i bitnosti bošnjačkog nacionalnog bića, ma gdje ono bilo. Zlikovac sa mantijom Njegoš svojim odabranim stihovima poziva na poniženje i uništavanje Bošnjaka, zatiranje njihove nacionalne, vjerske i patriotske svijesti, kako bi svi Srbo-Crnogorci živjeli u jednoj državi.
U stihu 4. Njegoš Turke poredi sa životinjama koje se kote, a ne rađaju, a u stihu 685. islam naziva đavolom. U 701. stihu islam naziva krvničkom vjerom. U stihu 858. Njegoš poziva na rušenje džamija i munara i četnici su ga poslušali. U stihu 1143. pominje „svečevu kobilu“, a misli na poslanika Muhammeda, a.s., a u 1778. stihu Turke naziva „pasjim narodom“, a onda uzvikuje „…i sve turske kule i džamije, da naš Pazar ne smrdi nekršću…“ U stihovima 2723. do 2784., Njegoš likuje: „sad ti nema u našu nahiju obilježja od turskoga uha do trupine, ali razvaline“.
Danas Njegoševo djelo pozivanja na poniženje i uništenje Bošnjaka nastavlja vječni premijer Crne Gore Milo Đukanović, koji smatra da su Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode. Tako Đukanović pritvrđuje da je i on već treću deceniju utabao genocidni put na Njegoševom osnovnom motu da sve nesrbe i necernogorce treba protjerati, ubiti, zaklati, zapaliti, raskomadati, silovati... Đukanović sa državnog nivoa i premijerske pozicije to je vršio u periodu krvave agresije na RBiH i genocida nad Bošnjacima, ali i ratnih zločina na tlu CG za koje nije odgovarao. Najnovije Đukanovićeve izjave ukazuju o podržavanju zločina protiv čovječnosti i civilizacije, i time potvrđuje da ljudska prava i slobode Bošnjaka u Crnoj Gori i Sandžaku su jednako ugrožena kao i prije.
Tvrdimo da zločinački Gorski vjenac ima zadatak da „Načertanije“ dovede u operativnu funkciju, da mobilizira narodne mase kako bi se što više ponizili, protjerali, pobili Bošnjaci. Zato krvolok Njegoš traži da se očisti zemlja od „nekrsti“. A, operativno provođene Gorskog vijenca danas radi Đukanović sa svojim poslušnim establišmentom među kojima je i nekoliko kvazi Bošnjaka koji bi za šaku krvavih eura prodali i svoje članove porodice. Njegošem se kunu Đukanovićevi nacionalisti, pravoslavni jurišnici, a najviše srpski i crnogorski četnici, koji su prije svakog klanja i pohoda na muslimanska sela, govorili: “Njegoš prije, Njegoš poslije”.
U ime žrtava agresije i genocida, Odbor za obilježavanje stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja sa sjedištem u New Yorku upozorava svjetsku javnost na nastavak politike srpsko-crnogorskog veličanja agresije i genocida. O kontinuiranom negiranju genocida i veličanju zločinaca izvijestiti ćemo sve relevantne institucije i organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
U ime žrtava agresije, okupacije i genocida od Sandžaka do Bosne, od Plava i Gusinja do Srebrenice, odbacujemo Đukanovićeve riječi promoviranja krvoloka Njegoša i njegovog zločinačkog genocidnog Gorskog vijenca, koji jesu sveto idejno štivo izvršiocima genocida nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima. Pozivamo sve bošnjačke i albanske institucije u cijelom regionu i dijaspori, da javno osude čin Vlade Crne Gore, čije su namjere usvajanje 13. novembra, da dan Njegoševog rođenja bude državni praznik, kao i izjave crnogorskog premijera Mila Đukanovića koje su nijele snažan udarac pravdi i istini i dokazale da Crna Gora ne samo da ne štiti prava i slobode svih svojih građana već sa Njegušem ka Europi trasiraju genocidni put.
I na kraju, obilježavanje 200 godina od rođenja Njegoša i njegovog zločinačkog djela Gorskog vijenca ustvari je konačno sahranjivanje bilo kakve ideje o multi-kulti Crnoj Gori.
Odbor za obilježavanje stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja sa sjedištem u New Yorku
 |