OTMICA SJEVERIN: SKANDALOZNA ODLUKA NAJVIŠE SUDSKE INSTANCE U SRBIJI
Autor: BINA
Objavljeno: 22. Oct 2013. 14:10:42
Saopćenje za javnost Odbora za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a povodom odluke Ustavnog suda Srbije kojom je određena ponižavajuća nadoknada porodicama otetih iz Sjeverina, u iznosu od 600 eura, kao i povodom 21. godišnjice od otmice 16 Bošnjaka iz Sjeverina, općina Priboj.
Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a izražava ogorčenje zbog odluke Ustavnog suda Srbije da svakom od 22 podnosioca žalbe, članovima porodica žrtava ratnog zločina iz Sjeverina, kojima je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku za naknadu štete dodijeli naknadu u iznosu od po 600 eura.
Posebno je ogorčenje veće ako se ima u vidu da ova skandalozna odluka najviše sudske instance u Srbiji, čiji su građani oteti i na najsvirepiji način ubijeni, dolazi samo par dana prije obilježavanja 21. godišnjice od otmice.
Podsjećamo javnost da su 22. oktobra 1992. godine, pripadnici vojne formaciji "Osvetnici" iz Višegrada kojima je komandovao Milan Lukić, osuđen u Hagu na doživotnu robiju zbog zločina nad Bošnjacima u Višegradu, oteli 16 Bošnjaka koji su iz sela Sjeverin (općina Priboj, Srbija) autobusom pošli u Priboj zbog posla ili drugih obaveza. Autobus je zaustavljen u selu Mioče (općina Rudo, BiH), na putu za Priboj, kuda je redovno saobraćao, i iz autobusa izveli samo pripadnike bošnjačke nacionalnosti – 15 muškaraca i jednu ženu, a kamionom koji je bio parkiran ispred kafane „Amfora“ odvezli ih u motel „Vilina vlas“ u Višegradu. Poslije nekoliko dana brutalnog mučenja svi su odvedeni na obalu Drine i ubijeni iz automatskog oružja ili zaklani, a tijela su im bačena u Drinu.
Ratni zločin u Sjeverinu nije bio izolovani incident, već nastavak jednog dobro osmišljenog plana čišćenja prostora uz granicu Sandžaka prema Bosni, koji je počeo ubistvima i protjerivanjem Bošnjaka iz Bukovice (općina Pljevlja), ubistvom Rama Berba iz Sjeverina, te 5 mjeseci nakon Sjeverina otmicom Bošnjaka iz voza 671, u Štrpcima, kao i brojnim drugim zločinima.
Borisav Jović, predsjednik Predsjedništva SFRJ 11. septembra 1990. zapisuje u svom dnevniku: „Sada se radi etnička karta srpskog prostora, naročito u BiH i Hrvatskoj, da se jasno prikaže teritorija gde su Srbi u većini; od Šibenika, preko Like, Bosanske krajine, pored Save do Bijeljine svuda su Srbi u većini. U centru Bosne su Muslimani. Srbi presecaju i Sandžak pored Drine, pa se Muslimani ne mogu ujediniti. To je budući prostor Srbije.“
21 godina nakon otmice, iako se zna i ko je počinio zločin i gdje je zločin počinjen, ništa nije učinjeno na pronalaženju posmrtnih ostataka svih ubijenih niti na procesuiranju nalogodavaca i inspiratora ovog ratnog zločina. Do danas su pronađeni samo posmrtni ostaci Medredina Hodžića, pokopani na groblju u Sjeverinu, 27. maja 2012. godine.
Zahtijevamo od Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije da shodno svojoj odluci da otmicu u Štrpcima tretira kao ratni zločin istu odluku donese i u slučaju otmice u Sjeverinu. Jedino na taj način može se očekivati zadovoljenje kakve - takve pravde. Nedopustivo je da u slučaju ratnog zločina u Sjeverinu sude obični sudovi.
Tražimo od Ustavnog suda da ima minimum ljudskog dostojanstva i poništi sopstvenu odluku, kao i da donese novu po kojoj će porodice otetih biti na pravičan način obeštećenje. Sramotno je za jednu institucija kakva je Ustavni sud da toleriše odluku državnih organa da se Miladinu Kovačeviću, koji je osuđen za nanošenje teških tjelesnih povreda kolegi u Americi, dodijeli 1 milion dolara kako bi izbjegli izručiti ga u SAD, a porodicama čiji su najmiliji ubijeni samo zato što su bili Bošnjaci, odnosno muslimani, dodjeljuje ovako ponižavajući tretman.
Danas, dvadeset i jednu godinu nakon strašnog zločina, koristimo priliku da izrazimo podršku i poštovanje prema porodicama otetih i ubijenih, prema njihovoj požrtvovanoj borbi da saznaju istinu o svojim voljenim. Pridružujemo se naporima da se učini sve kako bi se posmrtni ostaci svih otetih i svirepo ubijenih pronašli, i na dostojanstven način sahranili.
Molimo Boga dragog da šehidima Sjeverina, Štrbaca, Srebrenice, svim bošnjačkim šehidima podari najljepše mjesto u Džennetu, porodicama sabur, a svima nama snage da istrajemo u borbi da ne dozvolimo da se više nikada i nikome ne dogodi Sjeverin!
 |
Posebno je ogorčenje veće ako se ima u vidu da ova skandalozna odluka najviše sudske instance u Srbiji, čiji su građani oteti i na najsvirepiji način ubijeni, dolazi samo par dana prije obilježavanja 21. godišnjice od otmice.
Podsjećamo javnost da su 22. oktobra 1992. godine, pripadnici vojne formaciji "Osvetnici" iz Višegrada kojima je komandovao Milan Lukić, osuđen u Hagu na doživotnu robiju zbog zločina nad Bošnjacima u Višegradu, oteli 16 Bošnjaka koji su iz sela Sjeverin (općina Priboj, Srbija) autobusom pošli u Priboj zbog posla ili drugih obaveza. Autobus je zaustavljen u selu Mioče (općina Rudo, BiH), na putu za Priboj, kuda je redovno saobraćao, i iz autobusa izveli samo pripadnike bošnjačke nacionalnosti – 15 muškaraca i jednu ženu, a kamionom koji je bio parkiran ispred kafane „Amfora“ odvezli ih u motel „Vilina vlas“ u Višegradu. Poslije nekoliko dana brutalnog mučenja svi su odvedeni na obalu Drine i ubijeni iz automatskog oružja ili zaklani, a tijela su im bačena u Drinu.
Ratni zločin u Sjeverinu nije bio izolovani incident, već nastavak jednog dobro osmišljenog plana čišćenja prostora uz granicu Sandžaka prema Bosni, koji je počeo ubistvima i protjerivanjem Bošnjaka iz Bukovice (općina Pljevlja), ubistvom Rama Berba iz Sjeverina, te 5 mjeseci nakon Sjeverina otmicom Bošnjaka iz voza 671, u Štrpcima, kao i brojnim drugim zločinima.
Borisav Jović, predsjednik Predsjedništva SFRJ 11. septembra 1990. zapisuje u svom dnevniku: „Sada se radi etnička karta srpskog prostora, naročito u BiH i Hrvatskoj, da se jasno prikaže teritorija gde su Srbi u većini; od Šibenika, preko Like, Bosanske krajine, pored Save do Bijeljine svuda su Srbi u većini. U centru Bosne su Muslimani. Srbi presecaju i Sandžak pored Drine, pa se Muslimani ne mogu ujediniti. To je budući prostor Srbije.“
21 godina nakon otmice, iako se zna i ko je počinio zločin i gdje je zločin počinjen, ništa nije učinjeno na pronalaženju posmrtnih ostataka svih ubijenih niti na procesuiranju nalogodavaca i inspiratora ovog ratnog zločina. Do danas su pronađeni samo posmrtni ostaci Medredina Hodžića, pokopani na groblju u Sjeverinu, 27. maja 2012. godine.
Zahtijevamo od Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije da shodno svojoj odluci da otmicu u Štrpcima tretira kao ratni zločin istu odluku donese i u slučaju otmice u Sjeverinu. Jedino na taj način može se očekivati zadovoljenje kakve - takve pravde. Nedopustivo je da u slučaju ratnog zločina u Sjeverinu sude obični sudovi.
Tražimo od Ustavnog suda da ima minimum ljudskog dostojanstva i poništi sopstvenu odluku, kao i da donese novu po kojoj će porodice otetih biti na pravičan način obeštećenje. Sramotno je za jednu institucija kakva je Ustavni sud da toleriše odluku državnih organa da se Miladinu Kovačeviću, koji je osuđen za nanošenje teških tjelesnih povreda kolegi u Americi, dodijeli 1 milion dolara kako bi izbjegli izručiti ga u SAD, a porodicama čiji su najmiliji ubijeni samo zato što su bili Bošnjaci, odnosno muslimani, dodjeljuje ovako ponižavajući tretman.
Danas, dvadeset i jednu godinu nakon strašnog zločina, koristimo priliku da izrazimo podršku i poštovanje prema porodicama otetih i ubijenih, prema njihovoj požrtvovanoj borbi da saznaju istinu o svojim voljenim. Pridružujemo se naporima da se učini sve kako bi se posmrtni ostaci svih otetih i svirepo ubijenih pronašli, i na dostojanstven način sahranili.
Molimo Boga dragog da šehidima Sjeverina, Štrbaca, Srebrenice, svim bošnjačkim šehidima podari najljepše mjesto u Džennetu, porodicama sabur, a svima nama snage da istrajemo u borbi da ne dozvolimo da se više nikada i nikome ne dogodi Sjeverin!