Hvala, druže Kemale Kurspahiću i tebi i svim koji su kao ti na vašoj velikoj brizi o Bošnjacima. Vi ste ih više od četrdeset godina branili na takav način da su na kraju Titinog životnog mandata fasovali genocid. Zato ruke sebi od bošnjačkog nacionalnog buđenja. Bošnjaci nikog ne mrze i zato nemaju potrebe da se bilo kome pravdaju. Kao što nemaju potrebe ni da se brinu o drugima sve dok ne zbrinu sami sebe. A to je put kojim su oni krenuli i zato im, Kemale Kurspahiću, nemoj na putu stajati. Ostavih ih da se makar rahat pate do obećane slobode. Do njihove pune nacionalne i državne samosvjesti. A do tada neka im je i Turska mati. Ako bolje nemaju.

Stari i istrošeni komunistički kadar u osobi Kemala Kurspahića nije ravnodušan u odnosu na kampanju oko popisa u Bosni i Hercegovini 2013. god. i zato se odlučio da o tome progovori jedno, pa drugo, pa treće pa sve dok nije došao do onog najvažnijeg zbog čega se i odlučio da progovori iz lijepog mu i ugodnog američkom hlada, ili ti dream-a. Naime, vrlo uvaženi veteran i dugogodišnji glavni i odgovorni urednik „Oslobođenja“ je „vrlo skeptičan kad vidi kako se kao prvoborci “afirmacije bošnjaštva” pojavljuju ljudi koji su, poput doskorašnjeg poglavara Islamske zajednice, koliko juče kliktali “Turska je vazda bila naša mati, tako je bilo i tako će ostati” ili oni koji bi da iz statusa statističke većine projektuju i veća prava svoga i poniznost drugih naroda čime određuju i žalosni status pripadnika vlastitog naroda na teritorijama na kojima su manjina ili pak oni koji su poistovjećujući bošnjaštvo s islamskom vjeroispoviješću doprinosili mogućoj popisnoj konfuziji između vjere i nacije“.

Nadalje, dokolni Kemal Kurspahić nije propustio da nam u svom starom stilu komunističkog moralističkog komesara i ovo odvazi: „Mislim da pozivi na “nacionalno osvještenje”, bilo da dolaze od akademskih mudrih glava bilo od djece koja u propagandističkim spotovima daju “jedino ispravan odgovor” o naciji i jeziku, predstavljaju potcjenjivanje zrelosti i neukusno izrugivanje pripadnicima naroda u ime čije se afirmacije sve to navodno radi“. Naravno, kad su „mudre glave“, poput njegove i „djeca“, koja su se sa crvenim pionirskim maramama upisivali u prvi razred škole u jedan glas klicali da svi znaju „jedino ispravan odgovor“ o naciji i jeziku, posebno Bošnjaci, kojih u tim Kurspahićevim sretnim vremenima nije bilo ni na papiru, a kamoli u grbu, o čemu svjedoči narodni poslanik Husejn Husaga Ćišić – to tada nije smetalo našem Kemalu Kurspahiću.

Očito Kurspahić sanja o tim vremenima i volio bi ko išta da se to opet vrati – da Bošnjaci budu neopredjeljeni zato što su „zaostali“ (Moša Pijade), ili da se opredjele za jednu od dvije nacije, ili da pristanu da im nacionalno ime bude Musliman... Sad kad su Bošnjaci ustali i svim glasom progovorili da su Bošnjaci, da nisu neopredjeljenji i da ne žele više da im drugi prave konfuziju

Naš drug Kemal Kurspahić je u svom najnovijem predstavljanju oko nacionalnog pitanja Bošnjaka na narednom popisu podcijenio bošnjačku „zrelost i neukusno se izruguje“ Bošnjacima, koje on kao hoće da brani od njih samih, od njihovih „poglavara“, od njihovih „mudrih glava“ i od njihove „djece“.

oko njihove vjere i nacije, Kemal Kurspahić ih pokušava opet zbuniti i pod nos im podmetnuti njihovog „doskorašnjeg poglavara Islamske zajednice“, koji ima časno ime Mustafa Cerić (demokrata Kurspahić od mržnje i pakosti ne može mu ni ime spomenuti), koji nije baš rekao kako ga Kurspahić citira, ali i da jeste pa šta? Šta fali onima kojima je Turska mati? Otkad Kemal Kurspahić postade rasista? I šta to umanjuje kod Bošnjaka ako kažu da u slučaju mogućeg budućeg genocida mogu da računaju na Tursku kao na svoju majku? Nakog u Boga u koga drugog se to Bošnjaci mogu još pouzdati da ih spasi od genocida? U Beograd ili Zagreb? U Europu? Umjesto da makar šuti ako im već neće i ne može pomoći, Kemal Kurspahić se ne može osloboditi podaničke ovisnosti i slijepe povodljivosti za svim i svačim što nije u duhu bošnjačkog nacionalnog i moralnog ponosa.

I da zaključim. Naš drug Kemal Kurspahić je u svom najnovijem predstavljanju oko nacionalnog pitanja Bošnjaka na narednom popisu podcijenio bošnjačku „zrelost i neukusno se izruguje“ Bošnjacima, koje on kao hoće da brani od njih samih, od njihovih „poglavara“, od njihovih „mudrih glava“ i od njihove „djece“.

Hvala, druže Kemale Kurspahiću i tebi i svim koji su kao ti na vašoj velikoj brizi o Bošnjacima. Vi ste ih više od četrdeset godina branili na takav način da su na kraju Titinog životnog mandata fasovali genocid. Zato ruke sebi od bošnjačkog nacionalnog buđenja. Bošnjaci nikog ne mrze i zato nemaju potrebe da se bilo kome pravdaju. Kao što nemaju potrebe ni da se brinu o drugima sve dok ne zbrinu sami sebe. A to je put kojim su oni krenuli i zato im, Kemale Kurspahiću, nemoj na putu stajati. Ostavih ih da se makar rahat pate do obećane slobode. Do njihove pune nacionalne i državne samosvjesti. A do tada neka im je i Turska mati. Ako bolje nemaju.