Muhamed VELIĆ: Rekao sam mu da moramo požuriti, jer me u džamiji čeka Zlatko, večeras poklanja hatma dovu svojoj majci rahmetli Razi Lagumdžiji. Tim je povodom Zlatko platio sve džamijske režije za čitavu godinu, a, Boga mi, plina zna doći baš podobro. No, njemu to nije puno. Uostalom, kaže da će to ubuduće biti samo njegova briga. Da, i ovo: šalje bedela ove godine na hadž za svoju rahmetli majku. Aferim i svaka mu čast kad tako vodi brigu o svojim roditeljima.

Doista, tu ramazansku noć ne mogu zaboraviti. Bio sam na iftaru kod Safeta Sušića, klanjali smo akšam kod njega u stanu, a onda smo se polahko zaputili prema džamiji. U putu me je zamolio da se u dovi malo više i malo češće sjetim naših "Zmajeva", jer fudbal je čudan sport, kako kaže, može se biti i spremno i uigrano, a da se nema sreće, a sreću Bog daje. A i toga nam možda najviše fali, jer nekad se zna baš podrijepiti. Bilo ga je strah, ali i imao je nadu i vjeru u uspjeh i prolazak. Razumio sam ga, jer baš nam je sreće itekako trebalo protiv Francuza na Saint Denizu prije dvije godine. Naravno, trebalo nam je i više sudijske pravde, ali to su ljudi. No, rekao sam mu onu dobro poznato Ikbalovu rečenicu da Bog stupa u akciju s čovjekom onda kada inicijativa dođe od strane čovjeka, a mi sada, hvala Allahu, imamo i više od inicijative. Biće to hajr.

Rekao sam mu da moramo požuriti, jer me u džamiji čeka Zlatko, večeras poklanja hatma dovu svojoj majci rahmetli Razi Lagumdžiji. Tim je povodom Zlatko platio sve džamijske režije za čitavu godinu, a, Boga mi, plina zna doći baš podobro. No, njemu to nije puno. Uostalom, kaže da će to ubuduće biti samo njegova briga. Da, i ovo: šalje bedela ove godine na hadž za svoju rahmetli majku. Aferim i svaka mu čast kad tako vodi brigu o svojim roditeljima.

Ali, ta je noć bila baš čudna. Jer, tu je noć Fahro Radončić u svom restoranu u Avazovom tornju na iftaru, kao domaćin, ugostio Sulju Tihića, Bakira Izetbegovića i Harisa Silajdžića. Bio je tu i akademik Muhamed Filipović, kažu da nije prestajao pričati o r. Aliji Izetbegoviću, kao misliocu, filozofu, vjerniku, političaru i u isto vrijeme čestitom i poštenom čovjeku i političaru, njegovom oduševljenju nije bilo kraja. A gospoda su Radončić, Tihić, Izetbegović i Silajdžić tu noć dogovorili da svojim sredstvima završe izgradnju Rijasetove upravne zgrade na Kovačima, jer više bio je vakat. Usput su potpisali Platformu u kojoj se obavezuju na jedinstvo političkih stavova, a osobito kada su u pitanju vitalni nacionalni interesi i interesi države. Zlatko je poslao svog zamjenika dr. Bećirovića, koji je umjesto njega stavio svoj potpis. Usput, još su nekoliko korisnih stvari dogovorili.

Nekako baš "slučajno", a ne vjerujem u slučajnosti, one ne postoje, naravno, u Novom Pazaru na iftaru kod muftije Muamer ef. Zukorlića bili su Adem ef. Zilkić, Muhamed ef. Jusufspahić i još mnogi drugi koji su poslije teravije ostali na mevludu kod muftije. Muftija ima razloga za radost jer je Srbija priznala Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru i preuzela na sebe obavezu plaćanja imama, vjeroučitelja i svih uposlenika Islamske zajednice u Srbiji, po uzoru kako je to još ranije uradila Hrvatska.

A u Sarajevu je reisu-l-ulema mr. Kavazović bio na iftaru kod Hizmeta, oni su tom prigodom, na donatorskom iftaru, prikupili od svojih članova i simpatizera milion KM-ova zekata i sve su to predali u zajedničku kasu bejtu-l-mal, na taj način pokazujući da poštuju instituciju IZ-e i čuvaju jedinstvo muslimana na ovim prostorima.

I tako, mogao bih do unedogled, jer svega se nadešavalo te čudne ramazanske noći.
31. noći.