Najoštrije osuđujemo anticivilizacijski čin vlasti Općine Berane koji su donijeli odluku i uručili priznanje „Udruženju ratnih dobrovoljaca 1912-1918.”, na Dan općine Berane 21.jula 2013. godine. Sa tim činom, i stoljeće kasnije, podržali su masovna strijeljanja, klanja, nasilna masovna pokrštavanja, silovanja, pljačku imovine, istrebljenje, progon... Jednom riječju, genocid nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskom kraju, koji su pored crnogorske kraljevske vojske počinili i dobrovoljci spomenutog udruženja 1912-1918., (uključujući i 1919.), kao i kasnije godine gdje ih je tadašnja državna vlast regrutovala da istrijebe „Turke“, odnosno muslimane sa svoje sandžačke zemlje koju vjekovima naseljavaju.

Ozbiljni dok se zločinačkom udruženju dodjeljuje općinsko priznanje: Predsjednik Filip mudri i beransko rukovodstvo

Članovi Odbora, potomci žrtava genocida iz plavsko-gusinjskog kraja koji žive u New Yorku, također osuđuju nemoralan čin predsjednika Republike Crne Gore Filipa Vujanovića koji je na Dan općine Berane prisustvovao u dodjeli priznanja jednoj takvoj zločinačko-fašističkoj organizaciji koja njeguje četništvo i genocidna djela. Crnogorski predsjednik Vujanović svojim prisustvom i sa državnog nivoa unaprijedio je terorizam i podržao zločine genocida koje su Crnogorci sa Srbima počinili nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju 1912-13. i kasnijih godina, te bihorsko-limskoj dolini, i javno dao podstrek zločincima, ali i njihovim potomcima koji se okupljaju u pomenutom udruženju da njeguju tradiciju zločinstva i da koračaju stopama njihovih predaka, okorjelih zlikovaca, koji za stravična zločinačka genocidna djela nikada nisu odgovarali niti se država Crna Gora žrtvama izvinila.

U godini kada potomci žrtava obilježavaju stoljeće od genocida, crnogorski režim osokoljen potkupljenim hijenama iz plavsko-gusinjskih vladajućih struktura, ne odgovara na zahtjeve potomaka, skida ih sa dnevnog reda i gura pod tepih, izrugujući se žrtvama genocida koji puno stoljeće čekaju pravdu, memorijal, mezar i ime na nišanu u zavičaju Plavu i Gusinju.

U kontekstu izjava predsjednika Vujanovića, citiramo: “Na području Plava i Gusinja prije vijek se dogodio stravičan zločin prema građanima islamske vjeroispovjesti, i to je svakako tamna strana crnogorske istorije”. Ovakva izjava bi imala smisla samo da ju je predsjednik Republike Crne Gore izrekao na Previji kod Andrijevice, gdje su Crnogorci i Srbi pokazali „čojstvo i junaštvo“ kada su prije jednog stoljeća povezane poveli i poklali oko hiljadu bošnjačko-albanskih civila, djece, žena, staraca i ostavili ih na poljani da ih razvlače divljači. Da, ovakva izjava imala bi smisla da je predsjednik Filip Vujanović izrekao na plavskoj Racini, tamo gdje je plavskim prvacima 5. marta 1913., ponuđen „smrt ili krst“, no oni su izabrali prvo. Svi su strijeljani zbog imena odnosno pripadnosti islamskoj vjeri i bošnjačkoj naciji. I još da pojasnimo crnogorskom predsjedniku iz bliskije historije: Racina u Plavu je tamo gdje je kao ministar MUP-a Crne Gore maja 1996. poslao crnogorske specijalce da pretuku i osakate narod ovog kraja, odnosno navijače plavskog FK „Jezera“. Za taj zločin on nikada nije odgovarao, niti se izvinio.

Crnogorski predsjednik Vujanović, kako novinari prenose, je također rekao, citiramo: “Crna Gora je jasno iskazala da ono što se prije vijeka dogodilo na području Plava i Gusinja predstavlja stravičan zločin prema građanima koji su u tom vremenu živjeli na tom prostoru, a bili islamske vjeroispovijesti, koji su u tom vremenu u velikom broju i ubijeni i prognani i nasilno pokršteni”. Ova izjava mogla bi se uzeti u razmatranje u djelimičnom izrečenom kontekstu, ali predsjednik iznosi neistinu da je Crna Gora ikada “jasno iskazala” šta se dogodilo u Plavu i Gusinju 1912. -1913., uključujući i 1919. Sve vlasti u kontinuitetu su zabranjivale, prijetile i krile od javnosti ovaj gnusni zločin crnogorske države na čijem čelu je bio kralj Nikola. Da je istina to što govori predsjednik Republike Crne Gore, ne bi između ostaloga bajrak pod kojom je crnogorska kraljevska vojska ubijala nevini plavsko-gusinjski narod danas bila zvanična državna zastava. Ne bi trgovima, ulicama, muzejima, rezidencijama… davali ime zločinca kralja Nikole, ili pak Njegoša… To je osnova nepoštovanja žrtava genocida i potomaka koji puno stoljeće pod neizdrživim političkim pritiskom iseljavaju i napuštaju svoj rodni kraj. Zar se ne bi trebala zamisliti crnogorska vlast zašto u New Yorku ima duplo više Plavljana i Gusinjana nego u samom zavičaju?!

Da bude jasnije, naglašavamo predsjedniku Republike Crne Gore: izjave o zločinima nad pripadnicima islamske vjeroispovjesti u Plavu i Gusinju nisu išle uz dodjelu nagrade udruženju u Berane koje njeguje krst, krv i kamu. Ovim neljudskim i nemoralnim činom nagrađivanjem zločinačke udruge općina Berane i predsjednik Crne Gore upućuju poruku nepravoslavnom življu da ratni proces istrebljenja i genocida nije završen. Zato crnogorski predsjednik umjesto politikanskih izjava neka poradi na konkretnom primjeru ispunjavanja tačaka deklaracije potomaka žrtava koju su uputili iz New Yorka, i posebno izgradnje memorijalnog centra žrtvama genocida u Plavu i Gusinju, koji će biti opomena svim budućim generacijama da se nikada, nigdje i nikome ne dogodi genocid. Tim primjerom će pokazati da to jeste „tamna strana crnogorske istorije” . Ako se to ne dogodi, uskoro je za očekivati da će novi crnogorski kraljevi - Milo, Filip... nagraditi svoje rezerviste koji su jurišali na Dubrovnik, Foču, Višegrad, Trebinje, Sarajevo, Srebrenicu.... i da će zauzvrat opet biti nagrađeni iftarom od bošnjačkih koalicionih partnera, koji su inače veliki borci za svoja prava, fotelje i džepove. Doduše, nekada se bore i za druge, kao npr. za izgradnju tzv. crnogorske kuće među Bošnjacima, potomcima žrtava genocida, stoji u saopćenju Odbora za obilježavanje 100.godišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju 1912-13. - New York, koje je potpisao Esad Krcić.