Bosna i pozitivni paradoksi MILORAD DODIK KAO UJEDINITELJ BOŠNJAKA
Autor: Mahir Tuzlak Objavljeno: 17. Jul 2013. 17:07:44
Bosna je, kažu, puna pozitivnih paradoksa od kojih je paradoks Milorada Dodika, najzanimljiviji. Naime, Dodik je sad poput Karadžića nekad uveliko zaslužan za vraćanje Bošnjaka svojoj naciji. Dodikov obračun sa bošnjačkim ženama 13. jula u Kravici kod Bratunca, podsjeća nas na situaciju kad su žene izašle pred Aleksandra, koji je, za razliku od malog Dodika, kao veliki vojskovođa shvatio da ga sukob sa ženama vodi u sramni poraz. "Ako se sukobim sa ženama i ako ih savladam, svijet će mi se smijati. Ali ako izgubim bitku od žena, ostadoh osramoćen za sva vremena" - govorio je Aleksandar Veliki. Kao mali čovjek, a još manji vojskovođa srpskih specijalaca Milorad Dodik se u Kravici kod Bratunca sukobio sa ženama i ugrozio ih fizičkim napadom, pa mu se sad cijeli svijet smije. Ali Dodik je izgubio tu bitku sa ženama u Kravici, pa je tako ostao osramoćen za sva vremena. Bošnjačke heroine su pobijedile. Unatoč bošnjačkim muškim političkim i intelektualnim elitama, koje sjede u sarajevskim i tuzlanskim salonima i plaču dok daju ili prodaju Dodiku ključeve (vlasti). Baš kao što je majka govorila svom sinu, koji je plakao dok je davao ključeve od Granade: "Plačeš ko žene za onim što si trebao braniti kao muško". A bošnjački muškarci, ako ih ima, su trebali braniti slobodu, čast i ugled majki bošnjačkih šehida u Kravici. U stvari, trebali su da zabrane da srpska politika, koja je na pravdi Boga pobila njihove sinove, poziva na saslušanje njihove majke. Nažalost, bošnjački muškarci nisu u stanju zaštititi bošnjačke žene i majke od srpskog kontinuiranog terora, kao što nisu bili u stanju ni da ih zaštite od srpskog silovanja prije dvadeset godina. Očito, bošnjački muškarci znaju samo da plaču ko žene. Neki, nažalost, ni to ne znaju.
Nije li, stoga, isprazna priča da smo mi njihovi sinovi a one naše majke? Ko smije to ikad više reći? Nije li to naše muško licemjerje od kojeg zemlja da pukne i nebo da se rastavi? I srce da prepukne? I duša da presvisne? Ko smo mi, Bošnjaci muškarci, koji nismo u stanju da zaštitimo slobodu, čast i ugled majki šehida pred kojima se svakog 11. jula zaklinjemo pred Bogom i svijetom da ih nećemo ostaviti? Jer to što Dodik radi bošnjačkim ženama, prije svih Fati Orlović, nije njegova moć, već je to bošnjačka politička i moralna nemoć, odnosno kukavičluk, odnosno izdaja, odnosno sramota. Da li bi albanski muškarci dozvolili da se tako postupa sa njihovim albanskim ženama i majkama? Da ih sprska policija udara? Da ih srpska vlast privodi na saslušanje? Da im sude ubice njihovih sinova? Nažalost, majke Srebrenice, Bratunca, Vlasenice i cijelog Podrinja, ostale su bez svojih muževa i sinova. Ostale su bez muške glave. Bošnjačke žene, majke šehida su prepuštene na milost i nemilost ubicama njihovih sinova, dok se salonski bošnjački političari svađaju oko sarajevskih i tuzlanskih stolica vlasti, koje služe samo njihovim stražnjicama. Gdje je sarajevska i tuzlanaska inteligencija? Ulema se blago i mudro oglasila, ali ni glasa od bošnjačke salonske inteligencije. Očito, bošnjačka inteligencija je zauzeta na straži. Ona čuva integritet svojih jalovih institucija. Bošnjačka inteligencija je zadužena da zaustavi nastanak i razvoj bošnjačkih nacionalnih institucija na čelu sa ahmedijama. To je zadatak prvoga reda za Bošnjačku zajednica kulture "Preporod". Da ne dozvoli da se u Bošnjaka pojavi nešto drugo osim njih i njihove jalove salonske priče o Bošnjacima. Njih se ne dotiče ni Kravica ni Fatina avlija. Njih se dotiču samo oni koji bi mogli nešto više i bolje uraditi od njih. Koji bi mogli njih zasjeniti. Jer se ionako nit vide nit čuju. Pa ih ne treba uznemiravati dok spavaju i dok se sami sebi dive od silne salonske pameti i umišljene jalove velićine, tj., oholosti.
No, nadam se da je Milorad Dodik pročitao vijest da je američki sudac Edward Korman iz New Yorka objavio prvu privremenu bilansu historijskog sporazuma koji su 1998. godine potpisale švicarske banke i Svjetski židovski kongres, a koji se odnosi na povrat židovske imovine bez nasljednika. Dakle, Židovi su čekali više od 70 godina i dočekali povrat židovske imovine. I Bošnjaci će čekat i dočekat, ako Bog da, povrat bošnjačke imovine. U tome im već jako pomaže Milorad Dodik, koji šalje svoje specijalce u Kravicu protiv bošnjačkih žena da probudi Bošnjake i podsjeti ih da se moraju ujediniti i zajedno raditi na zaštiti i odbrani od budućeg genocida. Zato oni koji su pomislili da nakon Karadžića nema više nikoga da ujedinjuje Bošnjake, neka znaju da je Dodik preuzeo Karadžićevu ulogu za vraćanje Bošnjaka svojoj vjeri i svojoj naciji. Prema tome, pozitivni Dodikov paradoks ima smisla, jer ujedinjuje Bošnjaka. |